SVE je više studija koje pokazuju pojačanu anksioznost i depresivna ponašanja djece i mladih. Iako se može reći da je pandemija covida iza nas, posljedice koje je lockdown ostavio na ljude još će se neko vrijeme osjetiti. Uz sve to, Hrvatsku su u dva navrata zahvatili jaki potresi. Sve su to čimbenici koji su utjecali na kvalitetu mentalnog zdravlja.
Zbog zaštitnih mjera od koronavirusa učenici su mjesecima pohađali nastavu na daljinu. Brojni psiholozi upozoravaju da povratkom u školske klupe nakon pandemije djeca pokazuju manjak socijalnih vještina, introvertiranost te simptome anksioznosti.
Jako puno djece u Hrvatskoj živi u disfunkcionalnim obiteljima
Psihologinja Dijana Vidulin kaže kako su djeca za vrijeme pandemije znatno više nego inače boravila kod kuće i u obiteljskom okruženju koje je često upitne kvalitete. Ističe pritom da u Hrvatskoj jako puno djece živi u obiteljima u kojima se vrši nasilje ili su zanemarena.
"Povratkom u škole smo primijetili da su kod djece jako razvijeni depresivni i anksiozni simptomi, da jako teško funkcioniraju u socijalnim situacijama, da se nedovoljno i nekvalitetno druže s vršnjacima, a pojavljuje se sve više slučajeva samoozljeđivanja i suicidalnih misli kod djece.
To je nama kao psiholozima neprihvatljivo i mi smatramo da su toj djeci potrebni kontinuiran rad te svakodnevno učenje kako se nositi sa stresom", kazala nam je.
Adolescenti su opterećeni okolinom
Socijalna pedagoginja Sanja Narić je praktičarka terapije igrom u Psihijatrijskoj bolnici "Dr. Ivan Barbot" u Poliklinici za dječju i adolescentsku psihijatriju. Aktivna je i pri Hrvatskoj udruzi socijalnih pedagoga.
Kada je riječ o strahovima kod djece i adolescenata, ona objašnjava da djeca mlađe životne dobi značajno ovise o svojim skrbnicima te su njihovi strahovi više egzistencijalne prirode, poput straha od gubitka voljene osobe ili straha da im netko ne naudi, dok je adolescentima fokus na društvenoj okolini, čijim su mišljenjem opterećeni.
"Važno je napomenuti kako se anksioznost najčešće javlja nakon nekog neugodnog događaja u djetetovom životu, primjerice smrti člana obitelji, rastave braka roditelja, narušenih obiteljskih odnosa, ali može biti posljedica i nečega što je dijete čulo, nakon čega osjeća prijetnju za sebe.
Osim toga, kroz osnovnoškolsku dob počinju različiti zahtjevi roditelja, skrbnika ili užih članova obitelji povezani sa školskim postignućem djeteta te preuzimanjem odgovornosti za ponašanja, a možda i nisu sukladni dobi djeteta.
Postoje i oni roditelji koji se ponašaju suprotno, kod kojih se ističe prezaštićivanje djeteta, pri čemu dijete ne može razvijati sve svoje potencijale i mehanizme kojima bi se moglo oduprijeti različitim životnim izazovima koji se pojave tijekom odrastanja", kaže Narić.
Slični razlozi susreću se i kod adolescenata, iako oni više nisu primarno i jedino vezani uz obitelj, već su, kako pojašnjava, u većoj mjeri usmjereni na odnose s vršnjacima i širom okolinom. Prema tvrdnjama psihologa, adolescenti su više opterećeni mišljenjima drugih te često osjećaju pritisak ako ne znaju zadovoljiti očekivanja koja im se nameću.
Društvene mreže su poprište uspoređivanja među mladima
Otežanu okolnost predstavljaju im i društvene mreže kao poprište iskrivljenih ideala i krivih vrijednosti s kojima se adolescenti svakodnevno susreću, a nerijetko uočena ponašanja i sami pokušavaju imitirati.
Društvene mreže omogućuju mladima da se pokazuju, iznose svoje stavove, ali i međusobno uspoređuju, što nerijetko može ostaviti posljedicu na njihovo mentalno zdravlje. Unatoč ustaljenom mišljenju da one imaju najviše utjecaja na djevojčice, istraživanje UNICEF-a od prošle godine pokazalo je da društvene mreže jednako tako pogađaju i dječake.
Tom su prilikom stariji adolescenti izjavili da su svjesni da društvene mreže imaju velik utjecaj na njih, ali da su njima svejedno podložni. Istaknuli su stalne usporedbe s ljudima na društvenim mrežama koji svoje živote prikazuju savršenima, što im, kako su rekli, stvara osjećaj manje vrijednosti, zbog čega se loše osjećaju.
"Velik broj adolescenata kod kojih se javlja anksioznost smatra kako moraju biti savršeni u svakom području te kako ne smiju razočarati svoje roditelje, nastavnike, prijatelje i ostale važne osobe u životu.
Pri tome mediji općenito, a pogotovo internet i društvene mreže, često imaju negativan učinak na mlade. Preko njih mladi dobivaju različite poruke i informacije s kojima se uspoređuju, procjenjuju koliko su blizu tim 'savršenim slikama' te što trebaju napraviti da dođu do toga.
Stoga je važna uloga nas odraslih (roditelja, nastavnika, stručnih suradnika i sl.) kako bismo im ukazali na ono čemu su izloženi te kako se kritički osvrnuti na sav sadržaj kojem pristupaju i koji im je svakodnevno dostupan. Važno je s njima puno razgovarati te im i na društvenim mrežama, kojima su u velikoj mjeri izloženi, ustupiti preventivne sadržaje te pružiti podršku", kaže Narić.
Pandemija i potresi znatno narušili sliku mentalnog zdravlja mladih
Kada je riječ o učincima pandemije u Hrvatskoj, Narić ističe da ne možemo izolirano govoriti samo o učincima covida jer su manifestaciji anksioznosti kod djece i mladih pridonijeli i jaki potresi koji su se dogodili u Gradu Zagrebu te Sisačko-moslavačkoj županiji.
"Kada spominjemo pojam 'manifestacija', u praksi vidimo kako se promijenio i intenzitet simptomatologije, u smislu da djeca koja su bila blago anksiozna sada češće i intenzivnije osjećaju tjeskobu, a budući da im to značajnije remeti svakodnevno funkcioniranje, češće traže pomoć stručnjaka.
Neki mladi koji su ranije imali razvijene mehanizme nošenja sa stresom i raznim izazovima pojavom pandemije i potresa postaju anksiozni jer vide kako su neke stvari nepredvidive i kako se njihovi roditelji i bliske osobe nose s njima te kako ti događaju utječu na njih", kaže.
Istraživanja bilježe značajan porast anksioznosti uslijed pandemije te se stopa kreće oko 20 posto, a ponegdje i do čak do 25 posto.
"Stopa anksioznosti se udvostručila, a veće stope su zabilježene kasnije tijekom pandemije, u starijih adolescenata i češće kod djevojaka. Međutim, ne zapaža se samo porast problema s anksioznosti već se vidi porast broja djece i mladih i s raznim drugim simptomima, kao što su simptomi depresivnosti, ali i općenito manjak koncentracije i pad motivacije", kaže Narić.
Prema tvrdnjama stručnjaka, razdoblje od početka pojave prvih simptoma pa do konačnog pružanja podrške je predugo, a samo 40 do 50 posto mladih s poremećajima mentalnog zdravlja naposljetku dobije podršku za probleme s kojima se suočava.
"Uzroci problema prilikom identifikacije internaliziranih poremećaja djece i mladih pripisuju se relativnoj nestabilnosti simptomatologije u dječjoj dobi i stavu da su ti poremećaji manje ozbiljni od eksternaliziranih, što upućuje na važnost edukacije i pronalaženja učinkovitih metoda identifikacije", kaže Narić.
Hoće li djeca i mladi tražiti pomoć, značajno ovisi i o okolini, osobito stavovima roditelja. "Anksioznost ne predstavlja tako velik problem okolini kao što predstavlja pojedincu, pa zbog toga okolina olako može podcijeniti ozbiljnost problema", istaknula je.
U Hrvatskoj su još uvijek prisutne predrasude o odlasku kod psihologa
Socijalna pedagoginja u Prvoj gimnaziji u Zagrebu Željka Gregorin također je aktivna članica Hrvatske udruge socijalnih pedagoga. Ona kaže da u malim sredinama još uvijek postoji strah od predrasuda, zbog čega roditelji odgađaju odvesti dijete stručnjaku, u nadi da je problem privremen.
"Tada se gubi dragocjeno vrijeme za stručnu intervenciju jer znamo da je tretman učinkovitiji kada je pravovremen. Djeci se dodatno šalje poruka da nisu shvaćena ozbiljno, što potvrđuje osjećaje koji su u podlozi anksioznosti te se ona intenzivira. Ako vam se dijete požali na problem, budite sigurni da već dovoljno dugo pati, umirite ga i reagirajte odmah.
Konačno, djeca i mladi opterećeni tjeskobom rjeđe traže pomoć, što može biti rezultat njihovih obrazaca ponašanja, koji uključuju bihevioralnu inhibiranost, manjak motivacije i anksioznost u socijalnim interakcijama, što je svakako poticaj za unaprjeđenje postupaka probira učenika s poremećajima mentalnog zdravlja", kaže Gregorin.
Ističe da je područje Grada Zagreba na neki način privilegirano dostupnošću raznih oblika podrške i pomoći, dok ona u manjim sredinama izostaje te su roditelji i skrbnici, ako i odluče potražiti pomoć, osuđeni na jednu, dvije ustanove ili pak moraju odlaziti u Zagreb.
Uz to, porastom broja poteškoća u mentalnom zdravlju djece i mladih, ali i samih roditelja kojima je potrebna podrška, te ograničenošću ljudskih resursa u sustavu, došlo je do sve dužih lista čekanja i u većim gradovima.
Na upit na što se djeca i mladi najviše žale Gregorin kaže:
"Pogrešno je reći da se žale, oni su opterećeni. Ono što njih zapravo najviše muči je osjećaj kako su nesposobni nositi se s teretom svog problema, kako nisu dovoljno dobri ili kako ne mogu ispuniti očekivanja drugih osoba ili čak i očekivanja samih sebe.
Tu nastupamo mi kao okolina, ali i važne odrasle osobe u njihovim životima, da normaliziramo njihove strahove, smanjimo svoja očekivanja i osnažimo ih za razne životne izazove šaljući im poruku da smo tu ako su im potrebne pomoć i podrška u njihovom odrastanju."
Zagreb ima samo jednu psihijatrijsku kliniku za djecu i mladež - u njoj 30 posto više hospitalizacija nego ranijih godina
Psihologinja Tanja Jurin komentirala je nedavno na N1 televiziji kako se djeca i mladi sve teže nose s brojnim izazovima u današnjem društvu. I ona tvrdi da su mladi pod sve većim stresom te da je njihovo mentalno zdravlje znatno ugroženije nego prije pandemije.
"Neka istraživanja pokazuju da nismo tako loše prošli u pandemiji s mentalnim zdravljem, ali te studije su se odnosile na zemlje koje stoje financijski dobro i bile su rađene na odraslim ljudima. Imamo velik broj povećanja anksioznih smetnji kod djece i mladih, iz čega proizlaze osjećaj nesigurnosti, nelagode, tjeskobe, strah.
Također, povećanje smetnji iz depresivnog kruga se prikazuje tako da se na djeci i mladima vidi nedostatak životne radosti. Vidimo sve veće razine samoozljeđivanja i konzumacije cigareta, alkohola i psihoaktivnih tvari, a posebno su rizični 15-godišnjaci, naročito djevojčice.
>> Psihologinja: Broj pokušaja suicida kod mladih porastao je za 280 posto
Vidimo i sve veći broj suicidalnih ideja i namjera. Alarmantan je podatak da smo u jedinoj psihijatrijskoj klinici za djecu i mladež Grada Zagreba zabilježili povećanje hospitalizacija za 30 posto, dok je pokušaj suicida kod mladih porastao 280 posto. To su izrazito stravične brojke. Sustav zdravstva očito ne može odgovoriti na potrebe koje imamo u društvu", rekla je.
Istaknula je kako se ni jedna psihička smetnja ne može objasniti jednim čimbenikom, nego da je u nju uključeno puno faktora. Jedan od njih je pandemija, zatim odrastanje u digitalnom okruženju, školsko opterećenje te stil odgoja.
"Djecu puno više štitimo od vanjskog svijeta, odrastamo u kulturi straha. Stalno se uspoređujemo. Roditeljski stil odgoja bi ih trebao osnažiti i naučiti nositi se s time. Ne trebamo ih samo štititi od neugodnih emocija poput tuge ili dosade, nego bismo ih trebali opremiti za život", kazala je Jurin.
Suicid je jedan od najčešćih uzroka smrti kod mladih
Prema prošlogodišnjem izvješću UNICEF-a o stanju djece, u svijetu najmanje 13 posto njih u dobi između 10 i 19 godina živi s dijagnosticiranim poremećajem mentalnog zdravlja. U izvješću upozoravaju da je mentalno zdravlje adolescenata vrlo složeno, nedovoljno proučavano i nedovoljno financirano.
"Anksioznost i depresija čine više od 40 posto poremećaja mentalnog zdravlja među mladima u svijetu, a suicid je četvrti najčešći uzrok smrti među adolescentima u dobi između 15 i 19 godina. U istočnoj Europi i središnjoj Aziji suicid je vodeći uzrok smrti mladih u toj dobnoj skupini te drugi u zapadnoj Europi i Sjevernoj Americi", stoji u izvješću.
Savjetodavnu pomoć suicidalne i depresivne osobe mogu dobiti na više mjesta. U Republici Hrvatskoj postoji nekoliko brojeva telefona za psihološku pomoć:
Centar za krizna stanja i prevenciju suicida: 01 2376 335 (radi od 0 do 24 sata)
Plavi telefon: 01/4833888 (plavi-telefon@zg.t-com.hr)
Psihološki centar TESA: 01/4828888 (psiho.pomoc@tesa.hr)