DVADESETO stoljeće je obilježio veliki uspon demokracije u svijetu. U dvadeset i prvom stoljeću je taj trend usporen, a zadnjih godina se proces čak počeo odvijati u suprotnom smjeru. Demokracija se više ne širi svijetom, a u nekim državama nestaje.
S obzirom na rast sukoba u svijetu, ali i slabljenje demokratskih institucija u državama koje su ne toliko davno bile demokratske, možda svijet ulazi u eru širenja raznih autokratskih režima. Zabrinjavajući je to trend, za koji desni politički spektar krivi ljevicu, a lijevi politički spektar desnicu.
Demokracija je nekada bila rijetkost
Napredak demokracije u svijetu tijekom 20. stoljeća nije bio jednostavan proces, niti se uvijek odvija u smjeru širenja demokratskih država. Prve demokracije u modernom smislu su nastale tek sredinom 19. stoljeća, a sve do kraja Prvog svjetskog rata takvo društveno-političko uređenje nije bilježilo veće uspjehe u pogledu širenja.
Na kraju 19. stoljeća se tek 4 posto država u svijetu moglo nazvati demokratskima, a u većini država (60 posto) je prevladavao čvrsti oblik nekog od autokratskih političkih sustava. U njima građani nemaju pravo na višestranačkim izborima birati ni šefa izvršne vlasti (npr. vlada države) ni zakonodavne vlasti (npr. sabor).
Situacija se nije bitnije mijenjala sve do kraja Prvog svjetskog rata, nakon kojega udio demokratskih država u svijetu raste na više od 16 posto do 1923. Prema indeksu demokracije su te godine Australija, Novi Zeland, Norveška, Švedska, Danska, Island, Ujedinjeno Kraljevstvo i Nizozemska bile najdemokratskije države na svijetu.
Veliki marš demokracije po svijetu
Nakon 1933. i do kraja Drugog svjetskog rata demokracija je na zalazu i opstaje u manje od 8 posto država. Nakon pobjede Saveznika u ratu demokracija doživljava prvo veće širenje u povijesti, pa se do kraja 80-ih skoro svaka treća država na svijetu može nazvati demokratskom.
Zatvorene autokracije, politički sustavi u kojima se ni ne glume izbori (za razliku od izbornih autokracija) prvi put u povijesti prestaju biti dominantni. Raspad komunističkih režima u istočnoj Europi i SSSR-a dovodi do novog širenja demokracije od kraja 80-ih do prvih godina 21. stoljeća.
Prvi put u povijesti demokracija postaje dominantno svjetsko društveno-političko uređenje, u više od 50 posto država na svijetu. Potpune autokracije opstaju u manje od 15 posto država, a većina bivših autokratskih režima bez izbora postaju tzv. "izborna autokracija".
To su društveno-politička uređenja u kojima građani na papiru imaju pravo birati svoje predstavnike u izvršno i zakonodavno tijelo putem višestranačkih izbora, ali se ustvari radi o lažnim izborima koji su samo predstava jer stanovništvo nema prave slobode, poput slobode udruživanja i izražavanja, koji te izbore čine zaista slobodnima i poštenima.
Demokracija je zadnjih godina u opadanju
Godine 2012. manje od 12 posto država na svijetu su bile potpune autokracije, što znači da nisu ni glumile izborni proces, a u 2022. je udio iznosio 17 posto. Znači da proteklih deset godina svjedočimo ponovnom širenju autokratskih političkih modela u svijetu.
Gledajući ukupno potpune autokratske režime i tzv. "izborne autokracije", tj. političke sustave koji glume izbore iako u stvarnosti ne postoje ni elementarne demokratske institucije koje bi osigurale da ti izbori budu slobodni i pošteni, njihov udio je narastao s 47 posto 2003. na 49.4 posto 2022.
Malen rast, ali definitivan znak prekida širenja demokracije. Taj rast autokratskih režima se većinom dogodio u Africi i Aziji.
Prošao je vrhunac demokracije
Zamjetno je slabljenje demokracije u državama koje imaju demokratske institucije i relativno slobodne izbore. Prema istraživanju politologa Anne Lührmann, Marcusa Tannenberga i Staffana Lindberga i V-Dem instituta, demokracije se mogu prema snazi institucija podijeliti na "izborne demokracije" i "liberalne demokracije".
Obje imaju nepristrane i slobodne izbore, s tim da u "liberalnim demokracijama" građani uživaju veća individualna i manjinska prava, jednaki su pred zakonom, a djelovanje izvršne vlasti je više ograničeno zakonodavnom i sudskom vlasti.
Prema navedenom istraživanju vrhunac "liberalnih demokracija" je bio 2008., kada su činile 25 posto država na svijetu. Od tada ih je sve manje, pa su 2022. činile samo 18 posto država na svijetu. Udio "izbornih demokracija" je u istom razdoblju narastao s 27 posto na 33 posto.
U većini svijeta demokracija slabi
Zapravo govorimo primarno o dva fenomena; slabljenju demokracije u jako demokratskim državama i jačanju autokracije u državama koje su ionako samo glumile demokraciju. U nekim državama su ti procesi slabiji a u nekim jači, a nije ni ista godina početka.
Prema indeksu demokracije svjetski poznatog časopisa The Economist, 72 od 167 zemalja i teritorija, 43.1 posto od ukupnog broja, može se smatrati demokracijama. Ali u odnosu na 2006. je "snaga demokracije" pala u većini demokratskih država svijeta.
U Sjevernoj Americi (SAD i Kanada) je indeks smanjen s 8.64 2006. na 8.37 2022., zbog slabljenja demokracije u obje zemlje. U većini država zapadne i sjeverne Europe je zabilježeno slabljenje demokracije, osim u Finskoj, Francuskoj, Irskoj, Norveškoj, Švicarskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu.
Indeks demokracije u Hrvatskoj je pao s 7.04 2006. na 6.50 2022., u BIH s 5.78 na 5.00, Sloveniji 7.96 na 7.75, a Srbiji s 6.62 na 6.30. Prema ovome je Hrvatska manje demokratska nego što je Srbija bila 2006. Posebno veliko slabljenje demokracije je zabilježeno u Mađarskoj, Bjelorusiji, Rusiji, Bugarskoj, Rumunjskoj i Ukrajini.
Od država u ostatku svijeta demokracija je najviše oslabila u Venezueli, Boliviji, Haitiju, Meksiku, Afganistanu, Kini i Indiji. Kolektivno je u državama Afrike indeks demokracije rastao između 2006. i 2015. (4.24 na 4.38), nakon čega pada na 4.14 do 2022.
Svijet je prepolovljen između demokracija i autokratskih režima
Prema klasifikaciji The Economista, 14.4 posto država svijeta u kojima živi 8 posto svjetskog stanovništva se 2022. moglo smatrati punim demokracijama, 28.7 posto s 37.3 posto stanovništva "demokracije s manom", 21.6 posto država i 17.9 posto stanovnika "hibridni režimi", a 35.3 posto država na svijetu u kojima živi 36.9 svjetskog stanovništva "autoritativni režimi".
Hrvatska spada u kategoriju "demokracije s manjkavošću", a u Europi samo BIH i Ukrajina spadaju u kategoriju "hibridni režimi", a Rusija i Bjelorusija su "autoritativni režimi".
Slučaj Ukrajine je zanimljiv, jer je od 2006. do 2008. njen indeks demokracije bio 6.94. Time je bila klasificirana kao zemlja "demokracije s manjkavošću", među 50 najdemokratskijih država na svijetu. Od 2010. do 2014. je ukrajinski indeks smanjen na 5.42, a to se razdoblje poklapa s vladavinom proruskog predsjednika Viktora Janukoviča. Od 2014. ponovno raste na 5.90, a onda slijedi ponovni pad.
Demokratske države su najrazvijenije i imaju najveći standard
Primjetno je da postoji snažna pozitivna korelacija između standarda u nekoj zemlji i jačine demokracije. Tako su države Sjeverne Amerike, zapadne Europe i sjeverne Europe istodobno jedne od najbogatijih na svijetu i s najrazvijenijim demokracijama.
Da je demokracija najbolje političko uređenje za dostizanje i održavanje ekonomskog blagostanja nije nikakva novost. Ali brojni znanstveni radovi i povijesni primjeri su dokazali da i autokratski režimi mogu potaknuti rast ekonomije i standarda. Rjeđe od demokratskih, ali mogu.
Glavni primjer za autokratski režim koji je "stvorio" snažan ekonomski rast je Kina, ali u prošlosti je bilo i drugih, poput Frankova režima u Španjolskoj, nekadašnjeg vojnog režima u Južnoj Koreji, Pinochetovog režima u Čileu itd.
Ali u većini tih slučajeva se demokratska vlast morala vratiti ili uspostaviti da bi se ekonomski rast i blagostanje nastavili. Čile je danas najrazvijenija demokracija u Južnoj Americi, Južna Koreja jedna od najdemokratskijih država na svijetu, Španjolska spada u krug "liberalnih/punih demokracija".
Ekonomski napredak Afrike početkom ovog stoljeća je pratio proces demokratizacije. Godine 1990. je većina država na kontinentu bila oblik zatvorene autokracije bez izbora, a do ranih 2010-ih je ostala samo nekolicina.
Od 2015. je demokracija u Africi u uzmaku, indeks demokracije kontinenta (prema The Economistu) pada s 5.55 te godine na 5.29 2022. U tom razdoblju je zabilježen porast broja gladnih u državama afričkog kontinenta, prvi put od ranih 90-ih. Slučajno ili ne, razdoblje demokratizacije se poklapa s padom broja gladnih, a početak ponovnog rasta autokratskih režima s rastom broja gladnih.
Demokracija nije savršena, ali je dokazano najbolji društveno-politički sustav
Ni jedna demokracija nije zaista savršena, a sama po sebi je zamišljena da nikome ne odgovara sasvim. Desnica ima velike zamjerke na odluke koje se donose u demokratskim društvima, kao i ljevica. Čak i liberalima demokracija nije uvijek po volji.
Temelji se na kompromisu, mirnom prijenosu vlasti i međusobnoj kontroli različitih grana vlasti. Ništa od toga ne funkcionira savršeno, ali funkcionira dovoljno dobro da rezultati jasno pokazuju kako globalno i regionalno gledajući na dugi rok demokracija zaista dovodi do najboljih rezultata po pitanju standarda, ali i raznih "nematerijalnih" pokazatelja kao što su očekivano trajanje života, smrtnost novorođenčadi, razina obrazovanja, pismenost, kvaliteta prehrane, kvaliteta stanovanja itd.
Ništa od toga nije savršeno bilo gdje pa ni u demokratskim državama, odstupanja uvijek postoje. Ali svatko tko pogleda listu demokratskih država svijeta, bile one potpune ili manjkave, i usporedi ih s nedemokratskim državama, priznat će da bi radije živio u demokraciji nego u bilo kojoj autokraciji.
Ljudi uvijek mogu lagati, sebi i drugima, pa je najbolji test toga u kakvom sustavu ljudi žele živjeti tzv. "glasanje nogama". Ljudi sele tamo gdje smatraju da im je bolje, a prema trendu zadnjih stotinjak godina to znači da sele dominantno u demokratske države. To je pravi test, sve ostalo su laži.