ASTRONOMI su pored najsjajnije crne rupe u do sada istraženom svemiru uočili tajanstvene strukture.
Supermasivna crna rupa 3C 273 je zapravo kvazar, skraćeno od kvazizvjezdani radioizvor, jer je svjetlost koju emitira dovoljno jaka da se može zamijeniti sa svjetlošću zvijezda.
Dok same crne rupe ne emitiraju svjetlost, one najveće su obično okružene ogromnim vrtlozima plina nazvanim akrecijski disk. S obzirom na to da taj plin velikim brzinama (blizu brzine svjetlosti) propada u crnu rupu, dolazi do trenja koje zagrijava disk te on isijava jake količine radiovalova.
Najsjajniji kvazar u svemiru
Kvazar 3C 273 je prvi kvazar ikada pronađen. Također je najsjajniji, svijetli više od 4 bilijuna puta jače od Sunca, a od nas je udaljen više od 2.4 milijarde svjetlosnih godina, piše Live Science.
Znanstvenici su desetljećima proučavali ovu goruću jezgru crne rupe, međutim, zbog njenog jakog sjaja nisu mogli analizirati okolne galaksije ili shvatiti kako ovaj kvazar utječe na galaksiju u kojoj se nalazi.
No nedavno su znanstvenici kalibrirali radioteleskop Atacama Large Millimeter/submilimeter Array (ALMA) u Čileu kako bi razdvojili blistavi sjaj kvazara 3C 273 od svjetlosti koju emitira njegova galaksija. Pronašli su radiovalove koje emitira galaksija i otkrili da se tamo nalaze dvije masivne i tajanstvene radiostrukture kakve nikada prije nisu vidjeli.
Ogroman oblak radiovalova
Jedna od njih je ogroman oblak radiovalova koji obavija cijelu galaksiju te se dodatno proteže na desetke tisuća svjetlosnih godina prema jugozapadu. Ovaj oblak se preklapa s drugom strukturom - ogromnim mlazom energije, poznatim kao astrofizički mlaz, koji se također proteže na desetke tisuća svjetlosnih godina.
Znanstvenici nisu baš sigurni kako i zašto nastaju astrofizički mlazovi. Oni se obično nalaze oko kvazara i drugih supermasivnih crnih rupa, a vjerojatno nastaju zbog interakcije između crne rupe i njezina akrecijskog diska. Mlazovi se obično sastoje od ionizirane (električki nabijene) tvari i putuju gotovo brzinom svjetlosti.
Zračenje koje oslobađaju može biti jače ili slabije, ovisno o radiofrekvenciji na kojoj se promatraju. Međutim, velika radiostruktura koja okružuje galaksiju 3C 273 ima jednaku svjetlost bez obzira na frekvenciju. To ukazuje na to da su ove dvije radiostrukture nastale odvojenim, nepovezanim fenomenima.
Nakon testiranja nekoliko teorija tim je zaključio da je veliki radiooblak oko galaksije nastao od vodika koji tvori zvijezde, a ionizira ga izravno sam kvazar. Ovo je prvi put da je ionizirani plin viđen kako se proteže desetke tisuća svjetlosnih godina oko supermasivne crne rupe, navode stručnjaci.
Može li kvazar spriječiti stvaranje zvijezda?
I sada dolazimo do dugogodišnjeg misterija unutar astronomije - može li kvazar ionizirati toliko plina u svojoj galaksiji da spriječi stvaranje novih zvijezda? Kako bi odgovorili na ovo pitanje, znanstvenici su usporedili procijenjenu masu plina galaksije s drugim galaksijama iste vrste i veličine.
Otkrili su da, iako je kvazar ionizirao uistinu zapanjujuću količinu plina, i dalje je bilo prisutno formiranje zvijezda. To pokazuje da mogu postojati rastuće galaksije koje u svom središtu imaju kvazar.
Istraživanje naziva Detection of Extended Millimeter Emission in the Host Galaxy of 3C 273 and Its Implications for QSO Feedback via High Dynamic Range ALMA Imaging objavljeno je u časopisu The Astrophysical Journal.