Foto: Getty Images/Index
PLANIRANI plinovod Sjeverni tok 2 (NS2) između Rusije i Njemačke, koji bi osigurao dodatni priljev ruskog plina u Europi na način da zaobiđe Ukrajinu, predmet je snažnih prijepora u Europskoj uniji.
Nakon što je prošle srijede njemački ministar vanjskih poslova Sigmar Gabriel pri posjetu Sankt Petersburgu podržao dovršenje ovog energetskog projekta, Danska je već u četvrtak usvojila zakon kojim se zabranjuje izgradnja plinovoda na njenom teritoriju, objašnjavajući to zaštitom svoje nacionalne sigurnosti.
Europska komisija također je obznanila svoje protivljenje projektu, a Bruxelles navodno priprema i izmjenu smjernica za izgradnju plinovoda između EU-a i drugih zemalja kojima bi zaustavila izgradnju NS2. Protivljenje je povezano i sa sankcijama Rusiji.
Za Njemačku je ovo tržišno pitanje, za Rasmussena geopolitička zamka
U polemiku oko Sjevernog toka 2 uključio se i bivši glavni tajnik NATO-a, bivši danski premijer Anders Fogh Rasmussen, koji je u intervjuu za njemački list Bild poslao ozbiljno upozorenje Njemačkoj. Dok Gabriel vidi Sjeverni tok 2 kao važan element europske opskrbe energentima i pitanje “tržišnih odluka” europskih tvrtki koje znaju da je Rusija “vrlo pouzdan dobavljač”, Rasmussen pitanje vidi potpuno drukčije.
Za glavnog tajnika NATO-a, Sjeverni tok 2 je u biti oružje Kremlja, odnosno “zamka u koju Njemačka ulazi, s ozbiljnim posljedicama za njene europske susjede”. “NS2 je vodeći projekt u ruskoj kampanji da zadrži Europu ovisnu o svom plinu, da konsolidira svoj utjecaj u srcu Europe i liši Ukrajinu naknade za prijevoz plina (2 milijarde eura godišnje) koja joj je potrebna kako bi provela europsku transformaciju koju Njemačka zagovara”, obrazlaže Rasmussen.
Njemačke tvrtke već investirale 1.9 milijardi eura
Kako novinar Bilda Julian Roepcke navodi, dvije od pet tvrtki koje su investirale u NS2 su iz Njemačke - Uniper i Wintershall, a zajedno su investirale više od 1.9 milijardi eura u projekt. Na pitanje kako će te tvrtke biti kompenzirane zbog svojih gubitaka, Rasmussen odgovara: “To bi bilo pravno pitanje, ali te tvrtke prave investicije s punom svjesnošću rizika. Mnoge europske tvrtke također su imale velike gubitke kad je Rusija otkazala predloženi Južni tok kroz Crno more, tako da to ne bi trebao biti scenarij na koji nisu pripremljene.”
Međutim, Rasmussen postavlja protupitanje koje bi mušterije tih tvrtki trebale uzeti u obzir: “Zašto bi trebale platiti za izgradnju plinovoda koji im ne treba samo da bi udovoljile Moskvi? Njemačka potražnja za plinom može se lako zadovoljiti postojećim plinovodom NS1 i drugim plinovodima koji teku kroz istočnu Europu, tako da ovo nije ništa manje od Putinovog projekta taštine koji plaćaju njemačke mušterije.”
Rasmussen: Njemačka ne smije žrtvovati sigurnost Europe za vlastite interese
Za Rasmussena plinovod je Putinov “geopolitički alat” kroz koji neće teći samo plin, već i ruski utjecaj, u vrijeme kada Europa pokušava diverzificirati svoju opskrbu energentima kako ne bi ovisila o ruskom plinu. S NS2 udio ruskog plina u ukupnoj količini plina kojim se EU snabdijeva porast će s 34 % na 40 %. Njemačka bi na ovaj način poništila sve napore EU-a. Rusija će, s druge strane, kompenzirati gubitke koje je nagomilala padom cijena nafte.
Osim toga, napominje Rasmussen, kontradiktorno je da Njemačka s jedne strane ulaže u Ukrajinu kako bi je učinila sigurnijom i stabilnijom zemljom koja će se kroz reforme približiti EU-u, a s druge strane je lišava prihoda od prijevoza plina u vrijednosti od 6 % ukrajinskog BDP-a.
“Njemačka je postala 'de facto' lider Europe, htjela ona držati tu poziciju ili ne. Odgovornost vodstva je voditi primjerom, a ako Njemačka pokaže da je voljna žrtvovati sigurnost svojih susjeda za vlastite gospodarske interese, onda se ne bi trebala iznenaditi kad druge zemlje odluče učiniti isto - čak i ako to šteti Njemačkoj. Stoga, Njemačka gospodarski ima malo za izgubiti, ali politički ima mnogo za dobiti ako konačno otkaže ovaj projekt”, zaključuje Rasmussen.
Bivši tajnik NATO-a smatra da razlozi njemačkog zagovaranja NS2, pogotovo među socijaldemokratima (SPD) kojima pripada i ministar Gabriel, sežu u vrijeme kancelara Gerharda Schroedera i njegovih veza s ruskim Gazpromom, ali i zapadnonjemačkog kancelara Willyja Brandta i njegovog “Ostpolitika” - strategije približavanja Rusiji jačanjem trgovine. “Predsjednik Putin želi obnoviti rusku veličinu, a to znači zadržavanje sfere utjecaja u srednjoj i istočnoj Europi. Alat koji ima za jačanje svoje pozicije su ruski energenti. Isto tako sumnjam da SPD-ova podrška NS2 točno odražava Brandtov pristup za 21. stoljeće. Ako želite donijeti promjene kroz trgovinu danas, to se valjda postiže povećanjem trgovine između malih i srednje velikih tvrtki, ne kupovinom vrlo vrijednog energenta od ruskog državnog monopolista”, ističe Rasmussen.
Želite li momentalno primiti obavijest o svakom objavljenom članku vezanom uz Rusiju ili Sjeverni tok 2, instalirajte Index.me aplikaciju i pretplatite se besplatno na tag: Rusija, Sjeverni tok2.
Index.me aplikaciju za android besplatno možete preuzeti na ovom linku, dok iPhone aplikaciju možete preuzeti ovdje.