ZORAN GAŠPAR, dugogodišnji tajnik saborskog Odbora za sprječavanje interesa je u ožujku 2005. izazvao prometnu nesreću u zagrebačkoj Dubravi.
Proletio je kroz crveno na križanju ulice Klin i Koledinačke i udario u auto vozača Branka Teklića koje je skretalo na cestu kojom se Gašpar vozio.
Prekršajni sud je donio kompromisno rješenje po kojem je Gašpar kriv radi prolaska kroz crveno na semaforu, a za Teklića je ustvrdio da se neoprezno prestrojavao, skrećući neoprezno na lijevo preko pune neisprekidane linije na kolniku, na prometnu traku kojom prometuju vozila iz suprotnog smjera. Postupak protiv obojice se ove godine prekinuo zbog zastare.
"Na mom Audiju A6 je od njegovog udarca nastala šteta od deset tisuća eura i morao sam ga prodati. Gašpar se nakon toga ne pojavljuje na ročištima, na prekršajnom, kao ni na općinskom sudu.", govori Teklić
Iako Gašpar već ima sedam prekršaja u prometu, od kojih je zadnji počinio još u veljači 2006, pred sucem je rekao da nema nijednog, a njegova pravna strategija je jasna i prokušana - "tjera" predmet u zastaru.
"Pravdao se kako nema dokumenata i da je u žurbi pa mi je ostavio iskaznicu Sabora. Poslije toga, kada smo se našli u Remetincu na procjeni štete, opet kod sebe nije imao dokumenata. Ja sam pogriješio što sam mu lakovjerno vratio saborsku iskaznicu koju mi je ostavio kao jamstvo. Nakon toga mi se nije javljao", prisjetio se Branko Teklić detalja od prije dvije i pol godine.
"Školski kolege": operativni radnik i predmet obrade
"Moj prijatelj koji radi u Saboru je stupio u kontakt s njim i pitao ga zašto mi se ne javlja. Gašpar, koji prilikom nesreće ničim nije odavao da me poznaje, je na to odgovorio: "Bez brige, mi smo školske kolege i to ćemo riješiti".
Zoran Gašpar je dugogodišnji tajnik saborskog Odbora za sprečavanje sukoba interesa, a njegov uspon od komercijalista u sinjskoj "Dalmatinki" do zdanja parlamenta na Markovom trgu je išao preko špijunskog kadrovika Miroslava Tuđmana.
On ga je prvo instalirao u zagrebačku policiju, a nakon toga je Gašpar napredovao do funkcije tajnika popularnog saborskog odbora.
Gašpar nije tek od dolaska mlade demokracije bio miljenik obavještajnog aparata, naprotiv, pravi je pokazatelj kontinuiteta UDBA-SIS na kojem je Tuđman senior ustrojavao službe od posebnog državnog interesa. Pogledajmo što o tome kaže njegov životopis, sastavljen 1989 za potrebe zapošljavanja u sinjskoj miliciji: "U srednjoj školi bio sam posebno angažiran pomažući radnicima SUP-a u njihovim operativnim radnjama koje su provodili u školi zbog propagande neprijateljskog karaktera"
Teklića naime, požutjela sudska presuda "U ime naroda!" iz 1982. proglašava krivim da je za vrijeme pohađanja srednje škole u Sinju "u razdoblju od studenog 1980. do svibnja 1981" u razgovoru sa školskim kolegama i poznanicima govorio "Hrvati su neravnopravni u odnosu na Srbe, u trebalo bi promijeniti vlast i postaviti našu, hrvatsku vlast... Hrvati se kažnjavaju strože od Srba za iste stvari", kao i da je poznanike pozdravljao uzvikom "za dom" i 10. travnja tražio da mu čestitaju "rođendan", iako je rođen u listopadu.
Teklić je dakle zahvaljujući "posebnom angažmanu" operativaca iz školskih hodnika osuđen na kaznu zatvora od sedam mjeseci jer je "govorom pozivao na obaranje vlasti radničke klase i radnih ljudi, na protuustavnu promjenu socijalističkog samoupravnog društvenog uređenja, na razbijanje bratstva i jedinstva i ravnopravnosti naroda i narodnosti i zlonamjerno i neistinito prokazivao društveno-političke prilike u zemlji".
Tu se nalazi objašnjenje kako je sUDBina na čudan način ponovo spojila Gašpara i Teklića: prije 27 godina bilo je to na hodniku sinjske srednje škole, kada je Teklić fasovao zbog "neprijateljske propagande" a u ožujku 2005 na križanju u Dubravi kada je Gašparov Audi proletio kroz "crveno" i udario u Teklićev, dogodio se drugi susret.
Z.A.