"Nisam vjernik. Ne znam kako to bolje definirati. Tragam za smislom i spoznajom kao svaki čovjek", Zoran Milanović, 4. studenog 2011. godine.
"Tako mi Boga, neću se osvrtati na ono što je bilo ranije", Zoran Milanović, 23. prosinca 2011.
NE BI bilo neobično da je Zoran Milanović otkrio Boga. Ne bi bio ni prvi ni zadnji kojemu je to pošlo za rukom u proteklih dvadeset godina.
Jednako tako, ne bi bio ni prvi ni zadnji ateist ili agnostik ili što već koji je sjedio na misi u Katedrali. Nagledali smo se takvih u proteklih dvadeset godina, pa nije bilo neobično ni kad su se u prvim redovima zagrebačke prvostolnice ukazala trojica SDP-ovaca: premijer Milanović, predsjednik Ivo Josipović i šef parlamenta Boris Šprem.
Nevjernici među vjernicima
Pa ipak, nadali smo se da bi Zoran Milanović, ako već ne Josipović i Šprem, mogao biti prvi koji će izostati s božićne mise u Katedrali. Da će biti prvi koji će reći da njemu kao čovjeku koji "nije vjernik" nije mjesto među vjernicima na njihov najveći blagdan. Da ne želi vrijeđati njihove osjećaje, ali ni osjećaje svojih birača koji misle kako se političari ne bi trebali gurati u crkvu.
Dovoljno im se to zgadilo u proteklih dvadeset godina.
Ali bila su to uzaludna nadanja. Milanović je ovog Božića ušao u Katedralu, u pratnji druga dva agnostika, ateista ili što već. Odslušao je misu, a nakon nje sva trojica dali su izjavu za novinare.
Bila je ovo dobra prilika da se iskreni vjernici otarase licemjera, a Crkva političara. Bila je ovo dobra prilika da se ljevica (odnosno "ljevica") prestane dodvoravati vjernicima, a ljevičarska vlast prestane ulizivati Crkvi.
Propuštena prilika
Bila je to dobra prilika da Milanović (ili Josipović ili Šprem) javno poruče kako nisu vjernici i kako inače ne idu u crkvu, te im stoga nije mjesto ni na božićnoj misi. Pa i da naglase da budući da se Crkva ne bi smjela miješati u politiku, da se onda politika ne bi smjela gurati u crkvu.
Ali eto, prilika je propuštena.
Iako je Milanović još ovoga ljeta govorio kako je "vjera potpuno intimna stvar", već u prvom prvom premijerskom nastupu u Hrvatskom saboru pred svima se, ničim izazvan, zakleo u Boga. Uzrečica "tako mi Boga" zvučala je kao da je ispala iz usta nekog zadrtog evangelista, negdje na potezu između Ohia i Kanzasa. A ne iz usta čovjeka koji tvrdi da je vjera intimna stvar pojedinca, te da on "nije vjernik".
Što ga je spopalo?
Šuti o Crkvi, ali laprda u crkvi
Navikli smo tijekom godina da SDP nema stav o vjeronauku u školama, o financiranju katoličkih škola iz proračuna, o ulozi Crkve u društvu, o pobačaju, medicinski potpomognutoj oplodnji i sličnim temama. Odnosno, ako ga ima, onda ga se boji izreći.
SDP uredno odšuti svaki napad ili ispad hrvatskih biskupa ili svećenstva, a Milanović se nedavno toliko uplašio vlastite hrabrosti kad je rekao da ne želi ići na papin domjenak u Zagrebu, da je odmah održao pokajničku press konferenciju i objavio kako ipak "ide na papu". A onda, kao da to nije bilo dovoljno, dodao kako "duboko poštuje papu". Ovog papu, Benedikta XVI.
Vjerski fanatik ruši barijere
I kao da višegodišnja šutnja SDP-a o vjerskim i crkvenim pitanjima nije bila dovoljna, njegov predsjednik sada se pretvara u vjerskog fanatika kojemu Bog ne silazi s usana.
To može biti dio političke taktike. Prije pet godina Milanović se upregao u akciju rušenja barikada prema Franji Tuđmanu. Zajedno s Antom Kotromanovićem bio je prvi SDP-ovac koji je položio vijenac na Tuđmanov grob na godišnjicu njegove smrti. Rekao je kako "želi srušiti tu barikadu u društvu", ne obazirući se na opasku kako je Tuđman bio barikada između demokratske i nedemokratske Hrvatske, liberalne i autoritarne, europske i izolirane.
Sada se čini kao da želi srušiti sličnu barikadu. Crkva je igrala glavnu ulogu u polariziranju hrvatskog društva na rigidno i slobodarsko, na napredno i nazadno, na tolerantno i huškačko. Ovih dana izgleda kao da se Milanović stavlja na njezinu stranu. Više spominje Boga od samog Bozanića.
Crkva jest barijera
Tuđman je ostao barijera između dvije Hrvatske. Vidjet ćemo hoće li Crkva srušiti barem ovu barijeru koju je sama podigla.
A Milanović? On se ponaša kao da je otkrio Boga. Ako je to doista istina, a ne jadna politička predstava, onda ga molilmo da to zadrži za sebe. Vjera je, kako je on to sam rekao, intimna stvar svakog pojedinca.
A ne petparačka poštapalica.