Foto: FaH/Index
>> Napokon smo doznali što impresionira Plenkovića
>> BARIŠIĆ OBMANUO JAVNOST Sveučilište potvrdilo Indexu da odluka o plagijatu još nije donesena
>> Barišić tvrdi: Sveučilište u Augsburgu kaže da moj doktorski rad nije plagijat
No nedugo zatim, tijekom današnjeg prijepodneva, u Index je stigao demanti sa Sveučilišta u Augsburgu.
Barišić i Plenković se zaletjeli
Podsjetimo, Barišić je jednom dnevnom listu jučer rekao da je 'oslobađajuću' neslužbenu odluku dobio od predsjednice Sveučilišta Sabine Doering-Manteuffel.
U slobodnom prijevodu s njemačkog njezino pismo glasi ovako:
Predmet: Istražni postupak prema temeljnim načelima postupanja u slučajevima sumnje na znanstveno nepoštenje na Sveučilištu u Augsburgu
Poštovani profesore Barišiću,
predsjednik Istražnog povjerenstva obavijestio me je da nije počinjen nikakav prijestup u smislu znanstvenog nepoštenja prema navedenim propisima.
O odluci Istražnog povjerenstva u skladu s člankom 8 temeljnih načela primit ćete zaseban dopis s obrazloženjem.
Plenković odmah proslavio Barišićev spin
Barišić je o veseloj vijesti odmah obavijestio premijera Plenkovića, koji se ubrzo oglasio na Twitteru.
„Drago mi je da je obavijest iz Augsburga potvrdila integritet prof.dr.sc. Pave Barišića i neutemeljenost političke hajke“, napisao je Plenković na svom profilu.
Uz to, Barišić je HTV-u jutros rekao neke stvari koje bi se mogle doživjeti kao prijetnja ljudima koji su njegove postupke prijavili kao potencijalno neetične.
"Što s lažnim prijavama", upitao se Barišić u izjavi za HTV pa kazao, između ostalog, da se "u starim kulturama s time vrlo oštro razračunavalo".
Barišić i Plenković su se "malo" zaletjeli
No, kako smo već rekli, vrlo brzo nakon toga pokazalo se da su se i bivši ministar i sadašnji premijer u svojim reakcijama ozbiljno preračunali i zaletjeli.
Prije svega treba istaknuti da dopis Sabine Doering-Manteuffel ne predstavlja ni cjelovitu niti službenu odluku jer ona zapravo još uvijek - ne postoji. Naime, odluka tek treba biti donesena i potom, zajedno s pripadajućim tumačenjima, treba biti istovremeno poslana na adrese svih uključenih, što znači i onima koji su slučaj prijavili, a ne samo Barišiću.
Da je tome tako potvrdilo je Sveučilište u Augsburgu koje je preko svojeg glasnogovornika Klausa Prema demantiralo Barišića poručivši da se na konačnu odluku ne može računati prije sredine rujna.
Unatoč tome Barišić se silno poveselio i po sebi bliskim medijima rastrubio navodnu odluku, koja u stvarnosti još uvijek ne postoji. No, tu se postavlja pitanje etičnosti postupka predsjednice Sveučilišta u Augsburgu. Naime, ona nije smjela kršiti uobičajena pravila procedure i izlaziti s prejudiciranjem zaključaka prije nego što je postupak dovršen, a odluka službeno donesena. Ovdje je osobito problematično to što je Sabine Doering-Manteuffel time stvorila politički i medijski pritisak na Povjerenstvo koje još uvijek radi na slučaju. Zbog takvog pritiska svaka odluka Povjerenstva, bila ona osuđujuća, a osobito ako je oslobađajuća, može biti kompromitirana i dovedena u pitanje.
Barišić je njemačku rektoricu doveo u vrlo neugodan položaj
Ako je njemačka rektorica pak htjela učiniti privatnu uslugu Barišiću, pa mu je na njegovo traženje prenijela samo svoje neslužbene dojmove koje je dobila neslužbenim kanalima, onda je možda učinila nešto manji prekršaj, ali ju je Barišić, rastrubivši po svim hrvatskim medijima sadržaj pisma kao službenu odluku, stavio u vrlo neugodan položaj.
Što se tu stvarno događalo, moglo bi se eventualno doznati u narednim danima. Naime, Sabine Doering-Manteuffel i Povjerenstvo morat će objasniti kako je došlo do ozbiljnog razilaženja u koordinaciji i prekršaja u postupanju i komunikaciji sveučilišta.
Detaljniji uvid u neka ključna načela kojima se ovakvi postupci inače vode u svojem je odgovoru Barišiću danas objavio naš vrhunski znanstvenik Ivan Đikić. On je istaknuo da je uobičajeno da se, dok traje istraga, ne objavljuju ni imena zviždača koji podnose prijave, niti se uopće u javnosti govori da postupak traje. Naime, prijavljeni ionako nije kriv dok mu se ne utvrdi krivnja, a prijavitelji i cijeli proces moraju biti držani u tajnosti kako se na zviždače i povjerenstva ne bi mogao vršiti nikakav pritisak.
U tom smislu Barišić je prekršio etičke kodekse u više navrata jer je izlazio s imenima prijavitelja i detaljima procesa u više slučajeva za koje je bio prijavljen.
Premijer i Barišić ignoriraju sve osim onoga što im paše
Činjenica da je Barišiću stiglo neslužbeno, privatno priopćenje čelnice Sveučilišta izazvala je već u samom startu čuđenje i nevjericu u dijelu akademske zajednice jer je u ovakvim slučajevima uobičajeno da se informacije o odluci ne šire prije nego što ona postane službena i kao takva dostavljena svima uključenima.
No u ovom slučaju ima još dosta drugih 'neobičnosti', pa krenimo redom.
Jedna od očitijih neobičnosti svakako je reakcija premijera. Naime, iz Plenkovićeva tvita može se iščitati kako je za njega ovakav neformalni dopis, bez podrobnih tumačenja, bio dovoljan da Barišića oslobodi svih sumnji, optužbi i odluka te da ih proglasi političkom hajkom.
Plenković se malo zaletio
Zanimljivo je pritom vidjeti kako je Plenković na temelju svega par neslužbenih rečenica, vrlo ishitreno, a vrlo spremno izveo izuzetno dalekosežne zaključke o Barišićevom 'znanstvenom integritetu' i 'hajki' protiv njega dok je s druge strane prije toga mjesecima uporno ignorirao mišljenja brojnih hrvatskih i stranih znanstvenika kao i službene odluke Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju kojega je imenovao Sabor.
Predsjednik tog odbora, akademik Vlatko Silobrčić, kaže da je, što se njega tiče Barišić dokazani plagijator.
„To što Sveučilište u Augsburgu možda nije našlo da je gospodin Pavo Barišić autoplagirao u svojoj disertaciji za mene ne znači da on nije nikada i ništa plagirao“, komentirao je za Index akademik.
„Moja ocjena o tome je li ili nije plagirao temelji se na dokumentima koje sam vidio. Zato je čudna teza da je odlukom toga njemačkog sveučilišta gospodin Pavo Barišić dokazao da nije nikada ništa plagirao, premda su drugi pronašli nekoliko slučajeva njegova plagiranja“, dodao je.
Plagijat je potvrdio i plagirani znanstvenik
U ovom kontekstu premijer ne bi smio zaboraviti da je diplomat i znanstvenik svjetskog glasa Stephen Schlesinger, nakon što je dobio na uvid dijelove Barišićeva znanstvenog članka objavljenog u domaćem časopisu Synthesis Philosophica, mailom Indexu potvrdio kako smatra da ga je Barišić plagirao. "Ja bih sigurno rekao da dva označena odlomka u članku Dr. Barišića koje ste mi poslali sadrže potpuno iste riječi koje sam ja upotrijebio u svom članku “Can Democracies Be Organized”. One su trebale biti stavljene u navodnike i popraćene fusnotom. Stoga, iako su kratki, ti odlomci potpadaju pod definiciju plagijata – što znači preuzimanje nečijih riječi bez pripisivanja autorstva", poručio je Schlesinger.
Imamo, dakle, situaciju u kojoj Barišić, ali i Plenković odbijaju službenu presudu jednog relevantnog znanstvenika i jednog nadležnog tijela u jednom slučaju, pa čak dovode u pitanje legitimitet potonjeg, a mašu prejudiciranom, neslužbenom informacijom nenadležne osobe u drugom slučaju koja bi, barem prema komentaru premijera, trebala značiti nešto što nikako ne može značiti.
Konačno ne bi trebalo zaboraviti ni činjenicu da se Barišić, kako je to i sam priznao, ispričao Schlesingeru uz relativizirajuće obrazloženje da je do navođenja bez isticanja izvora došlo tiskarskom pogreškom. Podsjetimo pritom da je ta obrambena teza o tiskarskoj pogrešci u fusnoti ozbiljno dovedena u pitanje izjavama izdavača koji je Barišićev rad objavio u Španjolskoj.
Augsburgu se više sviđa Barišić ministar nego Barišić plagijator
Filozof Jure Zovko, kojeg je Barišić također identificirao kao jednog od svojih prijavitelja, za Index je rekao da želi vidjeti kako će njemačko povjerenstvo objasniti teze iz prijave prema kojima Barišić u svojoj disertaciji nije naveo da je preko 80 posto njegova doktorata preuzeto iz njegova magistarskog rada i ranije objavljenih znanstvenih radova u hrvatskim časopisima čime je zapravo dva puta napredovao u zvanju zahvaljujući istom radu.
„Treba pričekati obrazloženje Sveučilišta u Augsburgu pa da vidimo zbog čega su bili tako benevolentni prema kandidatu ako su već upozoreni da je velik dio disertacije bio objavljen na hrvatskom jeziku prije nego što je ona priložena na njemačkom. Također će biti zanimljivo vidjeti što kažu o činjenici da Barišić nijedan svoj ranije objavljeni rad nije citirao u disertaciji“, kaže Zovko.
„Očito je manje poznatom Sveučilištu u Agusburgu važnije da iz njihovih redova dolazi netko tko je bio ministar znanosti, nego netko tko je osumnjičen za znanstvene propuste pri izradi disertacije. No, kakva god bila odluka Sveučilišta u Augsburgu, treba je poštivati unatoč našem drugačijem mišljenju“, poručuje naš filozof, inače član HDZ-ova Odbora za znanost.
U ovom kontekstu zanimljivo je vidjeti da je čak i sam Barišić adresirao problem težine zadatka pred kojim se našlo Sveučilište u Augsburgu – da prizna da su njihovi znanstvenici napravili ozbiljnu pogrešku.
„U ovom slučaju to nije bilo samo pitanje mene kao osobe, već je stavljen na kušnju dignitet mojih mentora, pa u neku ruku i Sveučilišta u Augsburgu. Moj mentor Alois Halder jako je loše primio prijavu da se preispita Barišićev doktorat. Reagirao je vrlo oštro”, rekao je danas Barišić.
Ovdje treba upozoriti da je, prema dostupnoj dokumentaciji, Barišićev mentor na doktorskoj disertaciji zapravo bio Arno Baruzzi, koji je umro 2016., a ne Halder.
Plenković uporno zaboravlja brojne Barišićeve afere
U cijeloj ovoj priči nikako ne treba ispustiti iz vida činjenicu da plagijat nije jedini grijeh koji se stavlja na dušu Barišića; on je u mnogo navrata bio temom medijske pozornosti. Drugim riječima, kako je to za Index rekao filozof i politički komentator prof. Žarko Puhovski, Barišićev glavni nedostatak nije to što nije osobito dobar znanstvenik pa čak ni to što je možda plagijator, već to što dokazano nije bio sposoban funkcionirati čak niti kao pomoćnik ministra tako da je morao biti smijenjen. Puhovski je time aludirao na činjenicu da je Barišić odstupio s pozicije u ministarstvu nakon više afera u kojima je bio glavni akter.
Kako smo već pisali na Indexu, mediji su Barišiću predbacili da je naplaćivao dvostruke dnevnice za službena putovanja, da se kandidirao za dobivanje povlaštenog kredita za stan iako je već imao dobro riješeno stambeno pitanje o čemu svjedoči zapisnik sa sjednice Senata u Splitu, te da je kao nastavnik bio svojevrstan supermen, jer je u nastavnoj godini 2008./2009. držao 19 kolegija, od čega čak 11 obaveznih i to na četiri sveučilišta - u Splitu, Zagrebu, Osijeku i Zadru, što je trostruko više od maksimalnog propisanog opterećenja. Tu je također i Nacionalova priča o tome kako je Hrvatski fond za privatizaciju 1995. smijenio Barišića s mjesta predsjednika Upravnog odbora Otvorenog učilišta zbog sumnji u pronevjeru, odnosno službenim jezikom “zbog problema u poslovanju te s ciljem okončanja procesa pretvorbe.”
Konačno ne treba zaboraviti ni da je bivši zagrebački rektor Marijan Šunjić 1995. smijenio Barišića s položaja zamjenika voditelja Hrvatskih studija zbog toga što je poslovanje sveučilišne sastavnice vodio preko Instituta za filozofiju, o čemu je već govorio prof. Zovko..
Dakle, kada se sve uzme u obzir, ispada da se protiv Barišića već više od 20 godina vodi politička i medijska hajka - i to i kada je bio nešto u politici i kada to nije bio. Plenković bi svakako trebao o tome razmisliti prije nego što sljedeći put upotrijebi neki termin te vrste u kontekstu Barišića.