ČETIRISTO tisuća kuna potrošio je Andro Krstulović Opara, dirljivo nesposoban splitski gradonačelnik, na koncert Marka Perkovića Thompsona na Rivi koji se dobro čuo samo prvih pedesetak minuta. Potom su počeli problemi, ako se kolaps razglasa na Thompsonovu nastupu može nazvati problemom.
Riva je, naravno, bila puna, ali to je poslovično nekritična splitska publika. Dovedeš im Tita, eto ih na Rivi, dovedeš im Tuđmana, eto ih na Rivi, dovedeš im Thompsona, eto ih na Rivi. Mahalo se zastavama, nosilo se majice HOS-a s ustaškim pozdravom, pjevalo se "Juru i Bobana", radilo se sve što se podrazumijeva da se radi na nastupu osobe koja skoro 30 godina živi od toga što je neko vrijeme ratovala u Hrvatskoj vojsci.
A ako mislite da su ustaški pozdravi najgore što se može doživjeti na Thompsonovu koncertu, niste nikad bili ni na jednom. Počeo je s nečim ubij-Bože dosadnim, mi smo ljudi kršćani, ovo-ono, uz glazbenu podlogu koja zvuči kao Laibach za trogodišnjake, nastavio je s prenemaganjima o trnju i ledu, bijesu Svevišnjeg i tako to.
Sve to vjerojatno je bacalo u delirij prve redove, ali na pristojnijoj udaljenosti, gdje je bila Indexova ekipa, naznake euforije dale su se zapaziti tek kod one agrarne uspješnice "dajte nam komad zemlje svete". Onda još malo kvazipjesništva i čudesne pretencioznosti s dušama ratnika, malim dijelovima svemira i kad se sve činilo kao beskrajan davež, zaurlao je "za dom" uz gromoglasan odaziv okupljenih. Čavoglave! Baklje gore, zastave i mobiteli u zraku, delirij.
Žice su podlegle pod hrvatstvom i patetikom
Aj, preživjeli smo "Čavoglave", pa "Anicu, kninsku kraljicu" zbog koje heroj Thompson u vječnom ratu pali Krajinu do Knina. U međuvremenu, stigla je vijest da predsjednica države u Kninu drži nadrealan govor, što znači da neće biti donesena u Split, dakle, event je prestajao biti zanimljiv po svim kriterijima, Thompson opet urla nešto što bi valjda trebalo imati duboku poruku, neka kao pjesma, spominje Judine sinove, ne da se to više slušati, idemo prema dnu Rive i... 22:21 je bilo, dogodilo se čudo - sve je utihnulo, razglas je posustao, žice su podlegle pod hrvatstvom i patetikom, bio je to čarobni moment kad načas pomislite da možda našim životima ipak upravlja više biće.
I da ima sluh.
U svakom slučaju, ne mislimo na Oparu. On je spiskao 400 tisuća kuna za produkciju estetski i tehnički katastrofalnog događaja. Sreća njegova što je gradonačelnik Splita, grada u kojem se od rata još uvijek fino i masovno živi, pa ga nitko neće inkomodirati neugodnim pitanjima o ovom samo kvantitativno velikom derneku.