"PODRŽAVAM trenutnu stvar" ili, na engleskom, "I support the current thing". Tako glasi mem koji je postao prilično popularan na društvenim mrežama. Šire ga uglavnom oni koji sebe smatraju neovisnim, kritičkim misliocima koji vide kroz propagandu establišmenta i promiču alternativna tumačenja i teorije.
Za njih, oni koji "podržavaju trenutnu stvar" ustvari slijepo slijede ono što im "mainstream" mediji, političari i stručnjaci "serviraju": od prava LGBT osoba, rasnih manjina ili izbjeglica preko klimatskih promjena do pandemije. Sad, po toj logici, te iste naivne "ovce" slijede službeni narativ oko rata u Ukrajini, umjesto da razmišljaju "svojom glavom" i sami istraže temu.
Ova teorija na prvu može biti uvjerljiva mnogima, kao što to obično biva s teorijama koje pronalaze jednostavne univerzalne obrasce u društvenim zbivanjima. Ali ona se može okrenuti i naopako - koji god problem trenutno dominira medijskim prostorom i javnim diskursom, dio ljudi će instinktivno ismijavati ono što vide u medijima i vjerovati u suprotno.
Kao što su prekjučer tvrdili da je globalno zatopljenje izmišljeno, a jučer pandemija covida-19, danas je po toj logici isto s ruskom agresijom na Ukrajinu. Oni su sami istražili i došli do prave istine, koju onda šire društvenim mrežama, ismijavajući "službeni narativ".
Jedan od njih je, izgleda, vlasnik Tesle i Space X-a, a odnedavno i Twittera, Elon Musk, koji je početkom mjeseca iznio vlastiti mirovni plan za Ukrajinu pa onda okrivio botove kad je protiv njegovog prijedloga glasala većina na toj društvenoj mreži.
Naravno, preispitivanje, skepsa i nuđenje alternativnog rješenja sami po sebi nisu ništa loše, ali teško je ne zapitati se koliko je Musk znao o Ukrajini prije 24. veljače. Njegov jednostavni prijedlog odiše samouvjerenošću nekoga kome je sve jasno nakon što je pogledao dva videa na YouTubeu i pročitao još par članaka s "alternativnih" portala.
Tako je proglasio sovjetsko prebacivanje Krima pod ukrajinsku jurisdikciju "Hruščovljevom greškom", a kao rješenje za anektirane teritorije predložio je reprizu ilegalnih referenduma pod nadzorom UN-a.
>> Musk misli da se rat može završiti "pravim" referendumom. Očito nije slušao Putina
Nije posebno iznenađenje da je upravo Musk - koji je, valja naglasiti, znatno pomogao Ukrajini slanjem tisuća terminala za satelitski internet Starlink - također fan ciničnog mema o bezumnoj "podršci trenutnoj stvari". Tako je prošlog tjedna zavjerenički poručio svojim pratiteljima da "razmisle o tome tko je odlučio o ‘trenutnoj stvari’ prije nego što je prihvate".
Drugim riječima, netko je valjda trebao isprati ljudima mozak da bi mislili da je najveća agresija na europskom tlu od Drugog svjetskog rata loša stvar koja bi nas sve trebala brinuti.
Timothy Snyder - povjesničar koji o Ukrajini zna nešto više od Elona Muska
Naravno, Muskov stav dijele mnogi. Jedan od onih koji takav "novi kontrarijanizam", kako ga je nazvao, smatraju promašenim i štetnim je filozof, neuroznanstvenik i autor Sam Harris, koji je sam najpoznatiji kao jedan od "novih ateista".
Kako bi potražio odgovor na uobičajene argumente onih koji tvrde da nam mediji i elite lažu o ratu u Ukrajini ne bi li eskalirali sukob, pozvao je u svoj podcast Making Sense nekoga tko je zaista stručan po pitanju Ukrajine i njom se bavi već 30 godina - Timothyja Snydera, profesora povijesti i globalnih pitanja na američkom Sveučilištu Yale.
Snyder je autor niza knjiga od kojih se, kako sam kaže, dobar dio njih bave i Ukrajinom, a najpoznatije su mu: Krvava Prostranstva - Europa između Hitlera i Staljina, O tiraniji - Dvadeset lekcija 20. stoljeća i Put do neslobode - Rusija, Europa, Amerika.
Iako se kao povjesničar uglavnom bavio područjem istočne Europe, posljednjih godina je kao autor i javni intelektualac "iznimno jasan i odlučan glas na temu fašističke i kvazifašističke propagande te načina na koji pokušava nagristi demokratsku slobodu globalno", kako je to sročio Harris. U razgovoru je odgovorio na neke od najčešćih argumenata onih koji smatraju "mainstream" narativ o ratu u Ukrajini propagandom i zagovaraju popuštanje Rusiji.
1. "Amerika i NATO su zakuhali rat u Ukrajini"
"Ideja da je SAD očekivao ovaj scenarij i da je nekako iza njega je ne samo kriva nego i duboko kolonijalna. SAD je očekivao da će ovaj rat biti gotov u tri dana, to je bila službena američka pozicija i temelj za naše djelovanje na početku rata", kaže Snyder.
Ključni problem je po njemu u pretpostavci da su Amerika i Rusija "prave zemlje", a da Ukrajina to nije, pa da samim time nije u stanju donositi vlastite izbore, pa tako i izbor "da se brani u ovom užasnom ratu".
>> Putin tvrdi da je Ukrajina izmišljena nacija. Onda je i Hrvatska
"Rusija se uopće ne boji NATO-a. Da se bojala NATO-a, sigurno ne bi pokrenula ovakvu invaziju i ne bi premjestila glavninu svojih snaga s pravih granica s NATO-om kako bi se borila u Ukrajini", navodi Snyder i dodaje da je Putin tek kasnije počeo koristiti taj argument kako bi izazvao krivnju kod zapadnjaka.
"NATO i EU se ne šire. NATO i EU primaju nove članice kad suverene države, čije su vlasti dobile potporu naroda na demokratskim izborima, izaberu pridružiti se tim institucijama", poentira Snyder.
Drugim riječima, Poljska i ostale bivše zemlje Varšavskog pakta su im se pridružile, a Ukrajina se želi pridružiti zbog vlastitih razloga koji imaju mnogo više veze s Moskvom nego s Washingtonom. S druge strane, Rusija je ta koja se pokušava širiti silom.
Uostalom, Rusija je slobodno držala svoje vojne baze na Krimu 23 godine prije nego što je anektirala taj ukrajinski teritorij, a većina Ukrajinaca je dotad bila protiv ulaska u NATO, podsjeća Snyder: "Kad je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu 2014., sama je odustala od mogućnosti Ukrajine kao prijateljske tampon-zone prema Zapadu."
"Oni sad bacaju apsurdnu količinu svoje vatrene moći na projekt uništenja Ukrajine kao zemlje, što uopće nema geopolitičkog smisla i izvanredno slabi Rusiju", primjećuje Snyder.
Po njegovom mišljenju, jasno je da Putina vode drugi motivi: "To je tragedija tiranije. Putin je sad zarobljen u fantaziji koja nema veze s nacionalnim interesima ili geopolitikom. Ako sagledamo rusku geopolitičku poziciju hladno, možemo se generalno složiti da je ovo bio glup potez… Ono što je mislio da radi je ostavljanje naslijeđa i neizbrisivog traga u povijesti, gdje bi bio upamćen kao osoba koja je ujedinila ono što on smatra ruskim zemljama - kao Petar Veliki ili Katarina Velika."
2. "Ukrajina je povijesni dio Rusije"
Snyder je dugu i zamršenu povijest Ukrajine, koja je svakako povezana s Rusijom (ali i drugim susjednim zemljama), opsežno obradio u serijalu predavanja koja i dalje objavljuje na YouTubeu pod naslovom Stvaranje moderne Ukrajine.
Ali, kako kaže u ovom podcastu, ta je povijest ustvari nebitna u kontekstu ruskih teritorijalnih posezanja jer je granica Ruske Federacije i Ukrajine dogovorena u prosincu 1991. prilikom raspada Sovjetskog Saveza. Formalni granični sporazum potpisale su 2003. i ratificirale godinu kasnije.
"I ovo možda zvuči banalno, ali povijest vam ne daje razlog za invaziju na nečiji teritorij jer inače ne bi bilo granica na svijetu, uključujući američku, za koju biste mogli reći da je savršeno povijesno opravdana i legitimirana. Povijest i pravo su dvije različite stvari", dodaje Snyder, naglašavajući da bi takvo načelo dovelo do ratova oko granica diljem svijeta.
Snyder podsjeća i da je na referendumu 1991. više od 90% stanovnika Ukrajine bilo za neovisnost uz većinu u svakoj regiji - čak i na Krimu je postotak bio 54%, a u Donbasu 83%.
"Samo postojanje SSSR-a je priznanje postojanja ukrajinske nacije. Razlog zašto je SSSR osnovan kao savez 1922. je taj što su boljševici koji su ga osnovali, iako su bili kozmopoliti, razumjeli da je ukrajinska nacija stvarna zbog višegodišnjeg građanskog rata u samoj Ukrajini (i Rusiji, op.a.). Zato su, kad su pobijedili, osnovali savez federalnih republika", obrazlaže Snyder.
"Iako je Ukrajina patila zbog sovjetskih politika više nego ijedna druga sovjetska republika, pogotovo zbog gladi 1932.-1933. (poznate kao Gladomor ili Holodomor, u kojoj je umrlo najmanje 3 milijuna ljudi, mahom Ukrajinaca, i koju su mnoge zemlje proglasile genocidom, op.a.), Sovjeti nikad nisu poricali postojanje ukrajinske nacije", ističe Snyder i zaključuje da je Putin očito dobio tu ideju od ruskih ultranacionalističkih i fašističkih mislilaca poput Ivana Iljina.
>> Holodomor - jedan od najvećih genocida u povijesti koji je zataškavan 50 godina
Putin sad uporno ponavlja da je raspad SSSR-a bio američka zavjera, no to naprosto nije istina, tvrdi Snyder: "Američka politika bila je sačuvati SSSR, a to je jasno iz američkih arhiva i otvorenih izvora o Bushevom posjetu Kijevu 1991., koji je ostao upamćen kao ‘Chicken Kiev’ (chicken znači kokoš, ali i kukavica, op. a.). Mi smo zapravo pokušavali održati zemlju na okupu. Rusija, kojom Putin danas vlada, dokrajčila je SSSR."
Snyder: Ideja da je Krim oduvijek ruski je imperijalna i pogrešna
Što se Krima tiče, na tvrdnju da je on "oduvijek" ruski Snyder podsjeća da je na tom poluotoku postojala država koja je trajala šest stoljeća - dva pod mongolskom Zlatnom hordom, četiri kao Krimski Kanat - što je duže i od SAD-a i od Ruskog Carstva.
"Tu državu su porazili ukrajinski Kozaci u službi carice Katarine Velike, koja je bila Njemica, odnosno Ruskog Carstva, koje je većinski bilo nerusko. Ta je država nestala 1917. i nije ista država kao današnja Ruska Federacija", objašnjava Snyder.
Također, urođenici na Krimu nisu bili ni Rusi ni Ukrajinci, već Krimski Tatari, koje su počeli raseljavati ruski carevi, a posao je gotovo dovršio Josif Staljin 1944. Kako je praktički ostao bez svog autohtonog naroda, Krimski poluotok je 1945. izgubio i status autonomne republike koji se davao pokrajinama s takvim stanovništvom, a 1956. prebačen je od ruskog dijela Sovjetskog Saveza ukrajinskom.
Razlog je ustvari bio pragmatičan iako ga je Hruščov predstavio kao veliki dar Ukrajincima, kaže Snyder: "Iz ukrajinskog gledišta Krim je poluotok, ima kopnenu vezu za opskrbu vodom i strujom. Iz ruskog gledišta, Krim je otok jer nema kopnene veze."
"Ideja da je Krim oduvijek ruski je imperijalna, pogrešna i utišava povijest genocida njegovog autohtonog stanovništva", zaključuje američki povjesničar.
3. "Preopasno je riskirati nuklearni rat zbog Ukrajine"
Kao primjer ovog sveprisutnog argumenta Harris je uzeo nedavnu kolumnu koju je za Newsweek napisao američki investitor David Sacks, u kojoj tvrdi da nas neokonzervativci i woke ljevičari skupa vode u treći svjetski rat jer "internetska rulja" napada svaki poziv na kompromis i dogovor s Rusijom kao zauzimanje ruske strane. I zaista, mogućnost nuklearnog rata s Rusijom nije nešto što se može uzimati olako.
Njegov sugovornik na to odgovara s dvije bitne opaske. Prvo, strah od nuklearnog rata služi kao opravdanje da zaboravimo na Ukrajince pod okupacijom i ruskim granatiranjem, gradove bez struje, komore za mučenje, masovne grobnice i logore za prisilno deportirane civile.
Drugo, do takvog rata naprosto neće doći, drži Snyder. Iako je i američki predsjednik Joe Biden nedavno govorio o mogućnosti "nuklearnog armagedona" kao u vrijeme Kubanske krize 1962., radi se prije svega o odvraćanju Rusije od takve eskalacije.
U isto vrijeme znakovito je da sami Rusi ne paničare oko mogućnosti nuklearnog rata sa Zapadom. Iako prava opasnost leži u ruskom napadu taktičkim nuklearnim oružjem na Ukrajinu, Ukrajince to nije odvratilo od borbe za oslobođenje svoje zemlje.
"Vrlo je bitno prepoznati da popuštanje pred nuklearnom ucjenom čin nuklearni rat mnogo vjerojatnijim", upozorava Snyder: "Tako ohrabrujete nuklearnu silu da vas ucjenjuje i drugi put, ali ohrabrujete druge zemlje da nabave nuklearno oružje kako bi dobile istu moć koju im dajete, a ostatak svijeta, od Ukrajine nadalje, učite da je jedini način da se brane tako da sami imaju nuklearno oružje."
4. "Stanovnici okupiranih regija trebaju sami odlučiti žele li biti dio Rusije"
Što se Muskovog mirovnog prijedloga tiče, Harris i Snyder iznose nekoliko bitnih stavki koje je američki milijarder zanemario. Na primjer, činjenicu da je preko 1.6 milijuna ljudi prisilno deportirano iz tih regija u Rusiju, prema ukrajinskim podacima.
"Ideja da Rusija napadne Ukrajinu i onda drži izbore (ili referendum) pod bilo čijim nadzorom da bi odlučila je li invazija bila dobra stvar je urnebesna. To opet podrazumijeva da Ukrajina nije prava država i da ljudi mogu raditi što žele s njom", argumentira Snyder: "Ne možete imati izbore u svojoj zemlji kad vam druga zemlja okupira teritorij."
"Ljudi koji kažu 'ja sam antiimperijalist i želim sjesti za stol s Rusima i razdijeliti drugu zemlju ili odlučiti što ta zemlja smije ili ne smije'", sumirao je Snyder možda i najveći paradoks u raspravi oko Ukrajine.