Ebrahim Raisi, koji je poginuo u dobi od 63 godine, uzdigao se kroz iransku teokraciju od položaja neumoljivog tužitelja do beskompromisnog predsjednika, predvodeći gušenje prosvjeda u zemlji i zauzimajući tvrdi stav u nuklearnim pregovorima sa svjetskim silama te se tako pozicionirao kao idući vrhovni vođa.
Raisi je poginuo kada se helikopter koji ga je vraćao s događaja na azerbajdžanskoj granici srušio u planinskom terenu, pri čemu su svi putnici poginuli, rekao je visoki iranski dužnosnik. Među poginulima je i ministar vanjskih poslova Hosein Amirabdolahian.
Izabran za predsjednika na pomno kontroliranim izborima 2021., Raisi je zauzeo oštar stav u nuklearnim pregovorima, smatrajući da ima priliku dobiti velike američke ustupke u sankcijama u zamjenu za skromna ograničenja sve naprednije iranske nuklearne tehnologije.
Iranskim tvrdolinijašima poticaji su bili kaotično američko vojno povlačenje iz susjednog Afganistana i promjene politika u Washingtonu.
Godine 2018. tadašnji američki predsjednik Donald Trump povukao se iz dogovora koji je Teheran sklopio sa šest sila i vratio oštre američke sankcije Iranu, zbog čega je Teheran postupno odbacivao nuklearna ograničenja iz sporazuma. Neizravni pregovori Teherana i američke administracije predsjednika Joea Bidena da se oživi taj sporazum u zastoju su.
Naredio strožu provedbu zakona o hidžabu
Raisijeva tvrda stajališta vidljiva su i u unutarnjoj politici. Godinu dana nakon izbora taj svećenik srednjeg ranga naredio je strožu provedbu iranskog zakona o hidžabu i čednosti koji ograničava odijevanje i ponašanje žena. U roku od nekoliko tjedana mlada kurdska Iranka Mahsa Amini umrla je u pritvoru nakon što ju je uhitila policija za ćudoređe zbog navodnog kršenja tog zakona.
Posljedični mjeseci prosvjeda diljem zemlje predstavljali su jedan od najvećih izazova za iranske klerikalne vladare od Islamske revolucije 1979. godine.
Stotine ljudi su ubijene, prema skupinama za ljudska prava, uključujući desetke pripadnika snaga sigurnosti koji su sudjelovali u žestokoj akciji slamanja prosvjednika. "Kaos je neprihvatljiv", poručio je predsjednik.
Iako politički početnik, Raisi je uživao punu potporu za tvrdi stav prema nuklearnim pitanjima i za obračun s prosvjednicima od svog pokrovitelja, protuzapadnog vrhovnog vođe ajatolaha Alija Hameneija. Hamenei, a ne predsjednik, ima posljednju riječ u svim glavnim politikama u iranskom dvojnom političkom sustavu, podijeljenom između klerikalnog establišmenta i vlade.
No, Raisijeva pobjeda na izborima, nakon što je nadzorno tijelo diskvalificiralo utjecajne konzervativce, kao i umjerene suparnike, stavila je sve grane vlasti u Iranu pod kontrolu tvrdolinijaša lojalnih Hameneiju i povećala Raisijeve izglede da ga jednog dana naslijedi kao vrhovni vođa.
Ipak, široko rasprostranjeni prosvjedi protiv klerikalne vladavine i neuspjeh da se pokrene iransko gospodarstvo, opterećeno zapadnim sankcijama i lošim upravljanjem, možda su umanjili njegovu popularnost kod kuće.
Sjedio u vijeću koje je pogubilo stotine ljudi
Kao mladi tužitelj u Teheranu, Raisi je sjedio u vijeću koje je nadziralo pogubljenja stotina političkih zatvorenika u glavnom gradu 1988., dok se osmogodišnji rat Irana s Irakom približavao kraju, kažu skupine za ljudska prava.
Diljem Irana uspostavljene su inkvizicije poznate kao "komiteti smrti" koje su sačinjavali vjerski suci, tužitelji i obavještajni službenici ministarstava kako bi odlučivali o sudbini tisuća zatvorenika u proizvoljnim suđenjima koja su trajala samo nekoliko minuta, navodi se u izvješću Amnesty Internationala.
Iako broj ljudi tako ubijenih diljem Irana nikada nije potvrđen, Amnesty kaže da minimalne procjene govore o 5000 ljudi.
Upitan o optužbama da je igrao ulogu u tim smrtnim presudama, Raisi je novinarima 2021. rekao: "Ako su sudac i tužitelj branili sigurnost ljudi, treba ih pohvaliti... Ponosan sam što sam branio ljudska prava na svakoj poziciji koju sam do sada obnašao."
Raisi se uzdizao u redovima iranskog šijitskog muslimanskog klera, a Hamenei ga je 2019. imenovao na istaknutu dužnost šefa pravosuđa. Ubrzo nakon toga izabran je i za zamjenika predsjednika Savjeta stručnjaka, 88-članog svećeničkog tijela odgovornog za izbor sljedećeg vrhovnog vođe.
"Raisi je stup sustava koji zatvara, muči i ubija ljude jer se usuđuju kritizirati državne politike", rekao je Hadi Ghaemi, izvršni direktor njujorške skupine Centar za ljudska prava u Iranu (CHRI). Iran niječe da je mučio zatvorenike.
Raisi je s Hameneijem dijelio duboku sumnju prema Zapadu. Antikorupcijski populist, podržao je Hameneijev nagon za samodostatnošću u gospodarstvu i njegovu strategiju potpore savezničkim snagama diljem Bliskog istoka.
Kada su prošlog mjeseca u raketnom napadu ubijeni visoki časnici Iranske revolucionarne garde u iranskom veleposlanstvu u Damasku, Iran je odgovorio izravnim zračnim bombardiranjem Izraela bez presedana, ali uglavnom neuspješnim.
Raisi je poručio da bi bilo kakva izraelska odmazda protiv iranskog teritorija mogla rezultirati time da ništa ne ostane od "cionističkog režima". Raisi je služio kao zamjenik čelnika pravosuđa 10 godina prije nego što je imenovan glavnim tužiteljem 2014. Pet godina kasnije SAD ga je obuhvatio sankcijama zbog kršenja ljudskih prava, uključujući pogubljenja 1980-ih.
Snimka iz 1988.
U nastojanju da 2017. osvoji mjesto predsjednika Raisi je te godine na izborima izgubio od pragmatičnog Hasana Ruhanija. Njegov neuspjeh naširoko se pripisuje audiovrpci iz 1988. koja se pojavila 2016. i navodno osvjetljava njegovu ulogu u pogubljenjima 1988.
Na snimci je pokojni ajatolah Hosein Ali Montazeri, tadašnji zamjenik vrhovnog vođe, govorio o ubojstvima. Montazerijev sin je zatvoren zbog objavljivanja trake.
Raisi je rođen 1960. u religioznoj obitelji u svetom iranskom šijitskom muslimanskom gradu Mashhadu. U dobi od 5 godina ostao je bez oca. Ipak, njegovim je stopama krenuo kako bi postao klerik. Kao mladi student vjerskog sjemeništa u svetom gradu Komu Raisi je sudjelovao u prosvjedima u revoluciji 1979. godine protiv šaha kojeg je podržavao Zapad.
Kasnije su ga njegovi kontakti s vjerskim vođama u Komu učinili osobom od povjerenja u pravosuđu.