U BOSNI i Hercegovini započela je još jedna predizborna kampanja za izbore koji su zakazani za 7. listopada. Većinom se za pozicije u Predsjedništvu BiH, parlamentu te za vodeće pozicije u entitetima Federaciji BiH i Republici Srpskoj opet kandidiraju stara, dobro poznata i politički islužena lica, koja unatoč tome što su obnašali ili obnašaju vlast, nisu učinila ništa dobro za ljude koji žive u BiH.
Iznimka je kandidat lijevo-liberalne i multietničke Naše stranke za hrvatskog člana Predsjedništva BiH Boriša Falatar, inače čovjek s međunarodnom karijerom u UNESCO-u.
43-godišnji Falatar rođen je u Sarajevu, u ratu mu je poginula majka, a on je nakon rata studirao u inozemstvu i diplomirao ekonomiju na Američkom sveučilištu u Parizu, dok je postdiplomski završio na London School of Economics.
Oženjen je Milicom Zatezalo i roditelji su troje djece, Lune, Hane i Ivana.
Radio je za UN i UNESCO, a ima iskustva i kao koordinator UNESCO-a za odgovor na krizne situacije, nadgledajući humanitarne i razvojne operacije u Južnom Sudanu, Libiji, Siriji, Iranu i Palestini. Bio je član kabineta generalnog direktora UNESCO-a Irine Bokove u vrijeme kada je kandidirala za položaj generalnog tajnika UN-a. Falatar je bio zadužen i za odnose s Izraelom i Palestinom. Tijekom desetogodišnjeg perioda savjetovao je pet predsjednika UNESCO-a.
S obzirom na takvu biografiju, Falatar se čini spremnim uhvatiti u koštac s aktualnom situacijom u BiH. Pitanje je, naravno, hoće li njegova suvremeno osmišljena kampanja u kojoj nema nacionalističkog potpirivanja netrpeljivosti naići na podršku kod glasačkog tijela u BiH.
No za razliku od ostalih kandidata za Predsjedništvo BiH koji ne nude baš ništa novo, Falatar pokušava promovirati politiku koja korespondira s izazovima 21. stoljeća. Stoga je Index odlučio da bi ga vrijedilo intervjuirati, na što je on rado pristao.
Proteklih dana obišli ste Čapljinu, Kiseljak, Kreševo itd., dakle mjesta s hrvatskom većinom u Bosni i Hercegovini koja su prethodni kandidati za hrvatskog člana Predsjedništva BiH iz Sarajeva uglavnom izbjegavali. Kakvi su vaši doživljaji iz tih mjesta?
Prvo moram reći da mi je to dodatno pokazalo kako svi ljudi u BiH dijele iste probleme. Ja sam ta mjesta posjećivao još ljetos, prije službene objave kandidature, a sada to činim kao političar koji je u kampanji. Mislio sam da će me ljudi gledati kao sarajevskog Hrvata koji se kandidira za Predsjedništvo, no mogu reći da je reakcija svugdje bila jako pozitivna. Bili smo i, primjerice, u Širokom Brijegu, Orašju i svim drugim mjestima u kojima žive Hrvati u BiH. Iako to ne znači da će svi ljudi koje sam susreo glasati za mene, sam čin odlaska u ta mjesta pokazuje da smo drugačiji od ostalih, konkretno od Željka Komšića koji je već bio osam godina u Predsjedništvu i hvalio se da nikad nije bio u Širokom Brijegu. Sreli smo ljude koji su zainteresirani i za građansku opciju, no najviše smo razgovarali o konkretnim problemima i pristupu Naše stranke politici, Bosni i Hercegovini i hrvatskom pitanju. Nismo doživjeli nijednu neugodnost.
"Odlazak mladih je najveći problem"
Što ljudi najviše spominju kao svoje konkretne probleme?
Odlazak mladih. To je jako veliki problem, naročito među Hrvatima u BiH kojima je lakše otići jer imaju putovnice. To je svima na usnama. Stariji ljudi s kojima sam razgovarao kažu “mi živimo sa slikama”. Djeca su im u Njemačkoj, Švedskoj, Irskoj… U Fojnici čak postoje dijelovi grada za koje se u međuvremenu kaže “ovo je švedsko selo” ili “ovo je talijansko selo”, odnosno točno se zna gdje su ti ljudi otišli. Dakle, odlazak mladih je onaj problem koji je u prvom planu, no ključni je osjećaj svih tih ljudi da im je država okrenula leđa i da čak radi protiv njih. Osjećaju se prepušteni sami sebi, i to se može čuti i od ljudi koji jedva spajaju kraj s krajem i od ljudi koji su uspješni poduzetnici. Konkretno, u Čapljini smo razgovarali s jednim momkom koji je razvio izvrstan biznis te s devet ljudi došao na devedeset zaposlenih. I čim je iskočio na radaru lokalne administracije, oni umjesto da ga podrže, su ga de facto počeli reketariti, stalno slati inspekcije. Sada je odlučio da će svoju firmu prebaciti u Hrvatsku, u Dubrovnik, te tamo preseliti i svoju obitelj.
Jesu li ti stariji ljudi koji sada plaču za svojom djecom svjesni da su i oni kroz niz godina donosili odluke, primjerice, glasajući na izborima za određene političke opcije koje su dovele do toga da im djeca odlaze u inozemstvo?
To je kao ona priča o žabi koja se polako kuha u vodi. Nije postojao jedan određeni moment kad su ljudi shvatili da voda ključa. Ljudi su većinom glasali iz straha i sada smo došli u stanje političke smrti te su svi postali apatični. Onda se govori da su svi političari isti i da nema nade. Mene je u kampanji najviše iznenadilo što sam susreo dosta mladih ljudi koje ne da ne interesira politika nego ih ne interesira ni BiH. Oni svoju budućnost vide u Njemačkoj ili Irskoj. No ipak mislim da dopiremo i do takvih glasača jer je nivo nezadovoljstva stanjem u BiH prešao svaku mjeru. Želimo da se ljudi iz te apatije probude i osjete ljutnju zbog svega toga te da tu ljutnju pretoče u glas na izborima i političku akciju.
"Bojkot izbora je glas za postojeće stanje"
A zašto uopće izaći na izbore u BiH? Od rata ih je bilo bezbroj, na početku čak svake dvije godine, i izbori nisu nikad donijeli promjenu na bolje, ali se izlaskom na njih ipak demokratski legitimiraju korumpirane i štetočinske bosanskohercegovačke političke elite. Zašto ne bojkotirati izbore?
Mladi glasači to već i rade, izlazi ih na izbore oko 17 posto. I to izađu oni koji će glasati za HDZ ili SDA, a svi mi ostali koji mislimo drugačije nemamo svoj glas u vlasti. Neizlazak na izbore nije bojkot nego glas za postojeće stanje. Vladajući u BiH su svoj legitimitet odavno izgubili. Ako želimo izraziti neki protest zbog trenutne situacije, onda treba glasati za zdrave opcije, a iskreno mogu reći da sam među kandidatima za hrvatskog člana Predsjedništva BiH to jedino ja. Čak i ako ne uđem u Predsjedništvo, a mislim da hoću, ako ostvarim dobar rezultat, to onda otvara prostor za još više ljudi s dobrim namjerama. Ja sam spreman preuzeti i odgovornost i rizik koji predstavlja kandidatura i sudjelovanje u radu Predsjedništva BiH. Demokraciju u BiH treba podržati glasom za zdrave opcije.
Kad već spominjemo stanje demokracije u BiH, kako komentirate ulične prosvjede poput Pravde za Davida i Dženana ili protesta za bebe i spaljivanje zgrade kantonalne vlade u Tuzli? Meni se čini da su to najzdraviji izrazi demokratske svijesti u BiH, tj. ljudi koji koriste svoje osnovno demokratsko pravo, pravo na ulični protest…
To pokazuje da u BiH i dalje ima i energije i želje za promjenom. Nedostaje politička opcija koja bi sve to kanalizirala i baš na tome radi Naša stranka. Politički sistem u BiH je napravljen na takav način da ima jako malo faktora koji ujedinjuju ljude, a mi baš to pokušavamo. Naša opcija nudi pravdu za kojom svi ti ljudi vape, mi želimo srušiti političke elite koje su dosad vladale Bosnom i Hercegovinom. Ja sam se zato i kandidirao na ovim izborima jer sam prepoznao da je ovo ključan trenutak. Izgubili smo proteklih godina pet posto stanovništva u BiH, a sve to su baš naši potencijalni glasači, mladi ljudi željni promjena koji se ne slažu s ovim sistemom. Za četiri godine bit će ih još manje. Prošle godine sam počeo detaljnije istraživati stanje u BiH i primijetio da ima mnogo pozitivnih inicijativa diljem zemlje, ali nema nikoga tko bi to sve ujedinio. Zato je Naša stranka odlučila ponuditi politički projekt, koji je istinski multietnički i inkluzivan, koji bi kanalizirao svu tu pozitivnu energiju.
"BiH i Srbija trebaju imati ravnopravan odnos"
Pređimo na vanjsku politiku, koja je važan dio vašeg programa s obzirom na to da Predsjedništvo BiH ima značajne ovlasti u tom području. Kako komentirate Vučićev govor u Kosovskoj Mitrovici i kakve odnose želite između BiH i Srbije?
Govor ne mogu detaljno komentirati jer sam ovih dana stalno u kampanji i nisam ga cijeloga stigao čuti. Što se tiče odnosa sa Srbijom, mislim da ne treba raditi poteze koji ljude podsjećaju na mržnju koja je vladala devedesetih. Srbiju odlično poznajem, moja supruga je iz Beograda. Srbija nije samo Aleksandar Vučić i tamo postoji mnogo ljudi koji su spremni za novu suradnju. Srbija je važan trgovinski partner BiH i mi smo spremni za zajedničko stvaranje boljih odnosa u regiji. Već imamo mnogo onih koji imaju određene interese u BiH, a neki ljudi u BiH će to koristiti za svoje ciljeve jer im odgovara nastavak proizvodnje nacionalizma. BiH i Srbija trebaju imati ravnopravan odnos. BiH bi trebala prestati samo reagirati na poteze drugih država.
Ako uđete u Predsjedništvo BiH, kako planirate raditi s ostala dva člana. Možete li dogovoriti zajedničke inicijative, kako bi to funkcioniralo?
Jedan od mojih i prioriteta Naše stranke u vanjskoj politici je ubrzan pristup Europskoj uniji jer oko toga u BiH i dalje postoji kakav-takav konsenzus među političarima. No istraživanja pokazuju da većina ljudi iz sva tri konstitutivna naroda želi ubrzan pristup BiH Europskoj uniji. Na tome ću raditi. Želim unutar državnih struktura stvoriti mehanizme koji će to sve olakšati te što više lobirati u Bruxellesu za BiH. Druga stvar su naravno investicije i povećanje investicija. U Predsjedništvu BiH ću raditi na tome da stvorimo timove koji će mnogo bolje komunicirati s, primjerice, Svjetskom bankom i Europskom bankom za razvoj, ali i još važnije, koji će nadgledati implementaciju projekata. Naš problem čak i nije toliko da ne možemo privući novac iz stranih fondova, nego da to ne možemo implementirati. Predsjedništvo bi moglo stvoriti radnu grupu koja se bavi svime time i prema van i prema ostalim institucijama u BiH. Pa bi mogla i javno ukazivati ne probleme. Cilj mi je da u Predsjedništvu BiH stvorim način rada koji bi za ubuduće učinio irelevantnim sva pitanja u stilu “a kako ćete surađivati s ostalim članovima”. Trenutno u Predsjedništvu BiH funkcioniraju tri odvojena kabineta, koja kao da su iz tri različite države. Ne bi uopće bilo teško dogovoriti da se politički savjetnici članova Predsjedništva jednom tjedno sastaju i da se dogovaraju zajednički nastupi članova Predsjedništva BiH.
Protiv Trećeg entiteta s hrvatskom većinom
Neizbježno pitanje za svakoga tko se kandidira za hrvatskog člana Predsjedništva BiH je pitanje Trećeg entiteta. Zamolio bih vas da odgovorite na, po mom mišljenju, dva racionalna argumenta za Treći entitet. Prvi je da bi njegova uspostava riješila jedan od trenutnih prigovora koji se čuje od bošnjačkih političara iz Sarajeva, a to je da bosanskohercegovački Hrvati u institucijama Federacije BiH imaju zagarantiran veći broj mjesta u odnosu na njihov postotak u stanovništvu, tj. paritet se predstavlja kao problem. S Trećim entitetom taj problem nestaje. Drugi argument je da bi uspostava Trećeg entiteta s hrvatskom većinom dala priliku Hrvatima za političko profiliranje i smjenu HDZ BiH s vlasti.
Duboko vjerujem da BiH ne bi trebala biti zemlja u kojoj se čovjek može osjećati dobro samo tamo gdje je pripadnik nacionalne većine i gdje je nacionalno homogeno stanovništvo. Treći entitet bi to stvorio. Hrvati iz srednje Bosne, Hrvati iz Tuzle i drugih područja na kojima nisu većina bi se osjećali napuštenima. To bi bio kraj BiH kakvu sanjamo. Iskreno ne znam ni gdje bi onda moja obitelj trebala živjeti. Želim BiH u kojoj se ljudi osjećaju dobro neovisno o tome jesu li manjina ili većina u tom određenom dijelu države. Povrh toga, u BiH postoji skoro 400 tisuća ljudi koji ne mogu biti izabrani ili birati svoje predstavnike jer nisu dio jednoga od tri konstitutivna naroda. Treći entitet bi stvorio još više takvih ljudi. Uvjeren sam da su ustavne promjene u BiH potrebne, ali dodatno razdvajanje nije rješenje.
Treba podsjetiti da su ovaj Ustav i sistem stvorile zaraćene strane uz međunarodnu zajednicu. Stvorili su sistem koji im pomaže da se održe na vlasti, u tome su itekako bili uspješni. No taj isti sistem ne funkcionira za ljude u BiH. Taj sistem treba mijenjati, a njega ne mogu mijenjati vladajuće strukture jer one i kad to naoko pokušaju, zapravo žele da im svaka promjena omogući ostanak na vlasti. Naša stranka predlaže intenzivan proces, koji bi išao paralelno s pristupanjem Europskoj uniji, koji bi stvorio istinsko multietničko društvo u kojem su zajamčena i kolektivna i individualna prava svih ljudi. Treći entitet nije taj put.
Još jedan aktualan izazov za BiH je dolazak migranata i izbjeglica. Hoće li BiH postati hot spot?
Nedavno sam otišao u Bruxelles da razgovaram s ljudima iz Europskog parlamenta i Europske komisije o tome. Bio sam i u Bihaću u kojemu je trenutno svaki deseti čovjek migrant. To je rastući problem koji može postati velika humanitarna i sigurnosna kriza. Ljudi su nedovoljno zbrinuti i očajni jer nema nikakvog plana kako bi se taj problem mogao riješiti. Jedino što trenutno mogu je zaputiti se prema Hrvatskoj, a tamo ih po mnogim izvještajima dočekuje hrvatska policija s nasiljem. Migranti u BiH žive u neadekvatnim uvjetima, na otvorenom. Što će biti kad dođe zima? Mi sada imamo problem propusnosti granice BiH na istoku i apsolutne zatvorenosti na zapadu, a trebalo bi biti obratno. U Bruxellesu sam tražio pomoć Frontexa, koji bi pomogao čuvanju granice sa Srbijom. Taj problem je jednim dijelom EU i sam napravio te nam mora sada i pomoći.
"Čović i Komšić hrane jedan drugog"
Prebacimo se na dvojicu vaših poznatijih protukandidata. Zašto bi bosanskohercegovački Hrvati trebali glasati za vas, a ne za Dragana Čovića (HDZ BiH) ili Željka Komšića (Demokratska fronta)?
Pa oni su na političkoj sceni već 25 godina i nisu ništa dobro napravili. Primjerice, kad je Komšić prvi put izabran u Predsjedništvo, BiH je i dalje imala veliki moralni kapital diljem svijeta i mnogi su nam bili spremni pomoći, između ostaloga, jer nisu učinili dovoljno tijekom rata. Bili su na istom nivou kao Crna Gora kad je riječ o približavanju Europskoj uniji. Tada su i u Srbiji i u Hrvatskoj na vlasti bili ljudi s kojima se moglo surađivati. Imali smo pozitivan ambijent koji je iz današnje perspektive teško dostižan. Komšić je protekle četiri godine bio u parlamentu i nije rekao niti jednu jedinu riječ, ali je zaradio skoro 300 tisuća maraka. O Čoviću je sve isto poznato. Njih dvojica jedan drugog hrane, a mi bismo se zato trebali okrenuti od njih prema budućnosti. Za nadležnosti člana Predsjedništva BiH ja sam od njih dvojice sigurno mnogo više kvalificiran.
Kako komentirate utjecaj vjerskih zajednica na politiku u BiH i zalažete li se za sekularnu BiH?
Zalažem se za sekularnu državu, a religija je privatna stvar svakog čovjeka. Poštujem svačija vjerska uvjerenja. Naveo bih, primjerice, fratre Bosne Srebrene kao pozitivan primjer djelovanja u društvu i poštivanja institucija države.
Među dijelom bosanskohercegovačkih Hrvata, ali i Hrvata drugdje, može se primijetiti tendencija rehabilitacije NDH i ustaša. Primjerice, ove godine u Odžaku je obilježena tzv. posljednja bitka Drugog svjetskog rata u Europi, odnosno događaj u kojemu su se preostale ustaške snage zabarikadirale i borile do smrti protiv partizana. No to je obilježeno tako kao da su ustaše bili pozitivci, a partizani negativci. Kakav je vaš stav prema antifašizmu i antifašističkom nasljeđu u BiH?
Kad ljudi izgube viziju budućnosti, onda se okreću prošlosti. Želim živjeti u BiH koja će razmišljati kako ovdje dovesti Google ili Microsoft, da budemo kao Ruanda - koja je u isto vrijeme kao i mi imala strašan rat - u kojoj se sada lijekovi ljudima dostavljaju dronovima. Ne želim se baviti tim temama iz prošlosti. NDH je bila mračna točka hrvatske povijesti, a mi sada trebamo stvarati svjetlije priče.
"Garantiram da ću kao član Predsjedništva dolaziti u Široki Brijeg"
Ne možemo na kraju izbjeći pitanje Sarajeva, stanja u Sarajevu i odnosa Sarajeva prema ostatku BiH. Prvo, ja sam bez problema u prvim postratnim godinama mogao nakon zadnje projekcije dana na Sarajevo Film Festivalu u 3-4 sata u noći hodati pješke od centra do stana na Grbavici i osjećao sam se sigurno, a danas se ne bih usudio u to vrijeme hodati na toj relaciji. Dakle, pitanje sigurnosti u Sarajevu. Drugo, Sarajevo je valjda jedini glavni grad u Europi koji ima redukcije vode, kako je to uopće moguće? I treće, Sarajevo je poznato po određenom osjećaju samodovoljnosti i izostanka interesa za bilo što drugo u BiH. Primjerice, zar nije čudno da jedna manifestacija poput West Herzegovina Festa nema jednak ili približno sličan tretman u sarajevskim medijima kao Sarajevo Film Festival? Kako sve to komentirate i možete li garantirati da biste kao član Predsjedništva bili prisutni u svim dijelovima BiH, a ne samo u Sarajevu?
To je dužnost svakog člana Predsjedništva. Naravno da bi trebali svi ljudi u BiH upoznati različite krajeve naše zemlje, to bi pomoglo da konačno slomimo ovakvu politiku kakva sada vlada u BiH. Ja sam sa svojim timom u proteklih 4-5 mjeseci prošao skoro 10 tisuća kilometara po BiH, inače 135. državi po veličini na svijetu. Bili smo u 45 gradova i gradića u BiH. Bio sam i na Mediteran Film Festu u Širokom Brijegu i garantiram da ću se tamo vraćati i kao član Predsjedništva BiH. Podržat ću osobno svaku dobru inicijativu, podržat ću je i svojim dolaskom.
Što se, pak, tiče situacije i života u samom Sarajevu, Naša stranka je sigurno najaktivnija opozicija u kantonalnoj skupštini i ima jasne ideje kako bi se sredili svi ti konkretni problemi koje ste naveli - bolji vodovod, bolji gradski prijevoz, bolja sigurnost. Želim Sarajevo koje ne živi samo na svojoj prošlosti nego je jedan moderan, europski grad.