"NEĆEMO Končara", pisalo je na jednom od transparenata za vrijeme prosvjeda radnika Uljanika i 3. maja u Zagrebu. Tko je taj Končar, kojeg radnici ne žele? Nije riječ o Radi Končaru, naravno, ni o njegovom sinu, kako su pisali poslovično neupućeni minorni portali. Riječ je o Danku Končaru, jednom od najbogatijih hrvatskih državljana.
>> Končar je prije ulaska u Uljanik isplatio milijune kuna Jakovčiću
>> Procurio plan restrukturiranja Uljanika, 600 radnika dobiva otkaz
Njegova imovina procjenjuje se na preko dvije milijarde eura, zarađene uglavnom prilično solidnim poslovima. Posjeduje rudnike od Indije do Afrike, nekretnine po cijelom svijetu, privatni mlažnjak, a posluje od Kine preko Britanije pa sve do Hrvatske. U Hrvatskoj zapravo najmanje. Osnovnog, temeljnog biznisa u Hrvatskoj Končar nema.
Kupio je tisuće hektara zemljišta u Istri i Primorju te Brodotrogir, manji škver. I onda se pojavio kao odabrani strateški partner Uljanika. Njegovo strateško partnerstvo se danas svodi na nešto više od 12 milijuna eura koje je dao brodogradilištu i koje, ako plan restrukturiranja ne prođe i ako ne postane vlasnik, vjerojatno više nikada neće vidjeti.
Iz Jugoturbine u - zatvor
No Danko Končar je puno zanimljiviji od tih šturih činjenica i za sobom vuče popriličnu prtljagu.
Rođen je u Zagrebu za vrijeme 2. svjetskog rata. Odrastao je na Jagodnjaku, tada gotovo periferiji, a danas poželjnoj adresi na brijegu iznad samog centra Zagreba. U rijetkim intervjuima koje je dao kaže da je njegovo djetinjstvo bilo siromašno, a da se on sam nije isticao ni po čemu. Nije odabrao ni fakultet. Upisao ga je djed, i to slučajnim odabirom, pa je Končar završio elektrotehniku i prvo se zaposlio u AS inženjeringu nakon čega je prešao u pogon Vjesnika. Otamo, nakon vojnog roka, odlazi u karlovačku Jugoturbinu. A iz nje - u zatvor.
Osuđen je 1976. godine, zbog uzimanja provizije na poslovima izvoza drva iz Gorskog Kotara u Italiju i uvoza materijala u tvrtku Topola. Dobio je 12 godina zatvora. Odslužio je devet. U Lepoglavi. Državi je, jer je sva imovina bila državna, morao vratiti nešto više od 100 tisuća njemačkih maraka. Sud mu je odobrio da to plati u ratama.
"Optuživali su me za svašta, pa i za šverc oružja"
"Zamislite, odležao sam te godine a da me tvrtka nikada nije tužila, nego policija, i nakon izlaska iz zatvora opet sam se vratio na radno mjesto. Optužili su me da sam uzeo proviziju na onaj kredit od četiri milijuna dolara te je druga optužba bila da sam uzeo dva posto za proviziju jednoj nizozemskoj tvrtki. Kad su istražili dokumentaciju te tvrtke, nisu pronašli ništa što bi potvrđivalo njihovu tezu. Ma optuživali su me za svašta, pa i za šverc oružja. Ništa od toga nije bila istina, no bila su to druga vremena", rekao je prije nekoliko godina Danko Končar u intervjuu za Večernji list.
Zatvorska kazna Končaru nije bila prevelika prepreka da ponovno pronađe posao. Zaposlio se u zagrebačkom Tehničaru koji ga je poslao na specijalizaciju u inozemstvo. Ubrzo ga zapošljava južnokorejski Lucky Goldstar, no ni kod njih se nije zadržao dulje. Uzeo je otpremninu i otišao u Njemačku, a iz Njemačke u Rusiju. Željezni zid je već pao. Rusijom je zavladala mafija. Stvarali su se prvi oligarsi. Danko Končar se u tom vremenu snašao.
Iz tranzicijske Rusije izašao kao milijarder: "Shvatio sam da s FSB-om treba imati ljudski odnos"
Tada je prvi put čuo za ferokrom. Njegov prijatelj je negdje u Sibiru kupio tvrtku koja je imala tri tisuće tona te slitine s kojom nije znao što bi. Končar ju je uspio prodati. Legenda kaže da je listao poslovni imenik i nazivao sve tvrtke za koje mu se činilo da bi ih slitina mogla zanimati dok nije našao onu pravu.
Prodao je ferokrom i otišao u Rusiju. Taj dio njegovog života najmanje je poznat, no iz desetljeća i pol tranzicijske Rusije izašao je kao milijarder. Prvi rudnik koji je kupio bio je na Uralu. Većinu svojih poslova je ipak vodio iz Londona, gdje mu je sjedište i danas. Tvrdi da s ruskom mafijom nikada nije imao veze. Špijuni su, pak, druga priča.
''Shvatio sam da s FSB-om treba imati ljudski odnos. I oni su od toga imali koristi'', rekao je jednom prilikom. Upravo ta njegova rečenica mnoge navodi na sumnju da je zapravo samo poslovni eksponent ruskog obavještajnog aparata i da novac zapravo nije njegov. Oni koji ga poznaju ili su s njim surađivali tvrde da to nije istina.
Kupnja nekretnina u Istri u partnerstvu s obitelji Cetinski
Krajem prve dekade dvijetisućitih Danko Končar se počinje zanimati i za Hrvatsku. Počinje kupovati nekretnine u Istri i u Primorju. Poslovni partneri su mu obitelj Cetinski, prvenstveno matrona Vinka Cetinski. Njihova suradnja završila je na sudu. Končar je Vinku Cetinski tužio za prevaru i napuhavanje cijena, a sud je presudio da mu ona mora isplatiti 66 milijuna kuna. Suradnja s Vinkom Cetinski Končaru ipak nije ogadila Istru.
Prije nekoliko mjeseci spasio je nogometni klub Istru od bankrota. Preko noći je došao i pokrio dugove koji su prijetili da klub padne u amaterski rang natjecanja.
''Istra i Pula su mi tijekom proteklih godina priuštili niz poslovnih i osobnih zadovoljstava. Pomoć nogometnom klubu zbog toga za mene predstavlja ispunjenje moralne odgovornosti koju imam za ovu regiju i njezine ljude'', rekao je tom prilikom.
Godinama plaćao Ivana Jakovčića, a onda je uz pomoć IDS-a ušao u Uljanik
Njegovi zaposlenici su tad najavljivali da Končar ima plan i za sportski turizam u Istri. Kao razuman poslovni čovjek koji zna gdje je došao ulagati, Končar je svjestan da bez veza s političarima u Hrvatskoj, specifično Istri, nema napretka. Kako je ljudski odnos jednom održavao s ruskim špijunima tako je godinama na plaći držao i istarskog gazdu Ivana Jakovčića.
Dugogodišnji šef IDS-a, a danas zastupnik u europskom parlamentu, primao je izdašnu naknadu za članstvo u Nadzornom odboru Končareve tvrtke Arafak Grupa sa sjedištem u Helsinkiju. Ivan Jakovčić još je prije deset godina najavljivao kako Uljanik želi maknuti iz Pule.
Taj grad jednostavno nema obalu vrijednu spomena baš zbog brodogradilišta i luke, što datira još iz Austro-Ugarske, kada se o turizmu nije ni razmišljalo. Plan restrukturiranja Uljanika predviđa izgradnju marine na dijelu današnjeg brodogradilišta, baš kao što je nakon preuzimanja Brodotrogira krenuo raditi Danko Končar, koji je u ožujku ove godine uz pomoć IDS-a izabran za strateškog partnera Uljanika. Izvori bliski Končaru uporno tvrde da taj plan restrukturiranja nije Končarevo nego djelo sadašnje uprave Uljanika.