IVAN TURUDIĆ rođen je 1962. godine u Lugu Gradinskom, selu kraj Virovitice. Nakon završene srednje škole u Virovitici, odlazi u Zagrebu na Pravni fakultet, gdje će diplomirati kod Zvonimira Šeparovića. Nakon diplome prava vraća se u Viroviticu, gdje je na Općinskog sudu odradio vježbenički staž.
Tvrdi da u Jugoslaviji nije mogao napredovati
Turudić je tvrdio kako mu u bivšem sistemu nije bilo dozvoljeno napredovati pa je tek nakon Domovinskog rata imenovan za suca Općinskog suda u Virovitici.
Krajem devedesetih započinje Turudićev uzlet u karijeri. Šeparović postaje ministar pravosuđa, a za svog pomoćnika uzima upravo Turudića. No u Ministarstvu je proveo tek godinu dana jer 2000. godine dolazi do promjene vlasti, a Turudić odlučuje ostati u Zagrebu. Ubrzo potom je imenovan sucem Županijskog suda u Zagrebu.
Škare Ožbolt otkrila: Sanader i ostali zvali su ga "naš dečko"
Pažnju šire javnosti izazvao je kao sudac koji je osudio Hrvoja Petrača koji je javno prijetio tadašnjem premijeru Ivi Sanaderu, nazivajući ga "Smranader". Turudić ga je osudio na šest godina zbog otmice sina Vladimira Zagorca. Petrač je, nakon objave presude, rekao Turudiću da je "pratio svaki njegov korak, da zna kuda je išao i s kim razgovarao".
Odmah nakon ovog slučaja Turudić se kandidirao za predsjednika Županijskog suda u Zagrebu, no njegovo napredovanje privremeno je zaustavila tadašnja ministrica pravosuđa Vesna Škare Ožbolt. Ona je tvrdila kako je bila pod pritiskom državnog vrha i HDZ-a, točnije Ive Sanadera, Luke Bebića i Vladimira Šeksa da imenuje Turudića za predsjednika suda, no ona se na kraju odlučila na sutkinju Mirjanu Rigljan.
Škare Ožbolt otkrila je tada medijima kako su Sanader i ostali visoki HDZ-ovci Turudića nazivali "naš dečko". U veljači 2006. godine Škare Ožbolt je smijenjena s funkcije ministrice.
Morao je čekati pet godina
O neslaganjima s bivšom ministricom pravosuđa Vesnom Škare Ožbolt, Turudić je priznao da je ona zaista spriječila njegov izbor za predsjednika Županijskog suda, a ograđivao se od nagađanja da je njegovu stranu držao premijer Sanader.
"Je li on meni pomagao ili nije, ja ne znam, to morate pitati njega. Je li moj slučaj imao veze sa smjenom Škare Ožbolt, to također morate pitati njega ili nju", rekao je Turudić.
Uglavnom, sudac kojeg je vrh HDZ-a navodno nazivao "naš dečko" morao je čekati sve do 2010. godine, kada je prvo imenovan v.d. šefom Županijskog suda, a godinu dana kasnije dočekao je i službenu potvrdu svog imenovanja.
Sukob s Polančecom zbog Šeksove "presude"
Turudić je imao niz poznatih slučajeva, a jedan od najpoznatijih svakako je ubojstvo Ivane Hodak, za što je osuđen beskućnik Mladen Šlogar i to na 30 godina. No, tada kreću i suđenja HDZ-ovcima. Jedno od najburnijih svakako je bilo ono Damiru Polančecu, potpredsjedniku vlade u mandatu Ive Sanadera. Polančec je tada tvrdio (i to ovjerio kod javnog bilježnika) da mu je Vladimir Šeks prije mjesec dana rekao da je već osuđen i da optuži Sanadera. Šeks je, tvrdio je tada Polančec, bio u dobrim odnosima s Turudićem.
Turudić se tada javno oglasio tvrdeći kako vjeruje da Polančec dobro zna da je presuda protiv njega donesena na sudu, a ne na nekom drugom mjestu.
"Ako su Polančec i njegov odvjetnik smatrali da sam pristran, mogli su tražiti moje izuzeće. Ovo je sve vrlo nekorektno i paušalno napadanje", rekao je tada Turudić. Na izravno pitanje bi presuda bila drukčija da je bio upoznat s pojedinostima Polančecove izjave, u kojoj je navedeno kako mu je Vladimir Šeks još prije par tjedana potvrdio presudu sličnu onoj koja mu je izrečena, Turudić je odgovorio kako izjava ne bi ništa promijenila i da bi presuda ostala ista.
Prijateljstvo s Mamićem, Karamarkom, Vasom Brkićem...
"Pitate me jesam li presudu donio po savjesti. To je vrlo nekorektno jer bih se ja sad trebao braniti, a nemam od čega. Međutim, radi zaštite svog integriteta moram reći da sam presudu donio po vlastitoj savjesti", ponovio je tada Turudić.
No, iako je nizao poznate sudske slučajeve, uključujući i onaj protiv Ive Sanadera, u javnosti je ipak postao poznat po svojim osebujnim političkim stavovima, prijateljstvom sa Zdravkom Mamićem, Tomislavom Karamarkom, Milijanom Brkićem i nekim ključnim svjedocima iz slučaja Fimi media te neskrivenom željom da nekada bude ministar pravosuđa u HDZ-ovoj vladi.
Predlagao zatvorske kazne za tvrdnju da je Domovinski rat bio građanski
Tako je Turudić, kao sudac, predlagao zatvorske kazne od tri do pet godina za javno izrečene tvrdnje da je Domovinski rat bio građanski, posjetio je šator u Savskoj za vrijeme političkog prosvjeda "branitelja", dok je tadašnjeg premijera Zorana Milanovića opisivao kao boljševika i monarha te da "pluta bespućima svog neznanja i bahatosti".
"Milanović je u odnosu na pravosuđe nasilnik u politici. Nastupa nasilno i s pozicija sile. Ako premijer smije reći da suci u Hrvatskoj namjerno krše zakon, što je to drugo nego nasilje s pozicija sile", govorio je za Milanovića, a za SDSS-ovca Milorada Pupovca rekao je da je etnički pristran.
Branio Karamarka
S druge strane, u isto vrijeme Turudić je ispijao kave na javnim mjestima s Josipom Rimac u vrijeme USKOK-ove istrage protiv nje, ali i s Mamićem dok se u saboru govorilo o "isušivanju močvare". Turudićeva kritika bivše vlasti uz priznanje prijateljstva s tadašnjim šefom oporbenjaka, Tomislavom Karamarkom, bila je svakako presedan u europskom pravosuđu.
"To je načelno točno, ali u zapadnim demokracijama nismo naišli na primjere da se izvršna vlast tako ponaša prema sudbenoj vlasti. To je pitanje akcije i reakcije", rekao je Turudić objašnjavajući "posebnost" vlastitog slučaja. Javno je branio Tomislava Karamarka, a nakon presude HDZ-u, tvrdeći da se može komentirati presuda.
"Imao je na to pravo jer je HDZ osuđen. U tom slučaju Karamarko, kao bilo koji drugi čovjek koji je u prvostupanjskoj presudi osuđen, ima pravo komentirati presudu. On nije nastupio kao visoki neimenovani izvor iz vlade", rekao je Turudić koji je tada odgovarao na kritike SDP-ovca Arsena Bauka kojeg je čudilo kako suci, kao i u nekim drugim slučajevima, nisu reagirali na Karamarkove komentare presude.
"Određen sam HDZ-om"
Uostalom, nikada nije bilo dvojbe koju stranku Turudić preferira. Uostalom, to je i sam priznao.
"Određen sam HDZ-om. Nikad nisam bio član. Bio sam u Domovinskom ratu 1990. HDZ je bio taj koji je pokrenuo otpor u Hrvatskoj", govorio je Turudić. No nije tu kraj kontroverzi. Prije šest godina tvrdio je da ga prate i prisluškuju, no policija ga je službeno demantirala.
Predsjednik Vrhovnog suda Branko Hrvatin izdao je tada posebno priopćenje povodom Turudićevih javnih istupa te su odlučili da "nema elemenata zbog kojih bi protiv njega mogao biti pokrenut stegovni postupak."
Na Turudićevom rođendanu Vaso Brkić, Zdravko Mamić, Zoran Gobac...
Turudićeva lista uzvanika na njegovu 50. rođendanu također je izazvala javnu pažnju. Naime, na proslavi su bili Milijan Brkić, Zdravko Mamić, Vice Vukojević, Zoran Gobac i ostali uglednici vezani za tadašnje suđenje Sanaderu.
Činjenica da se Turudić privatno družio s jednim od spomenutih u iskazu protiv Sanadera nametnula je pitanje je li Turudić u sukobu interesa i bi li se trebao maknuti sa slučaja suđenja bivšem premijeru. No to se nije dogodilo.
Nije vidio problem u druženjima s Mamićem
Spočitavalo mu se i druženje sa Zdravkom Mamićem, no Turudić u tom prijateljstvu nije vidio neki poseban problem.
"Ne družim se s njim već dugo vremena. U zadnjih nekoliko godina je bilo pet susreta. Dugo se nismo vidjeli ni čuli. On u javnom i političkom životu ima puno boljih prijatelja i u pravosuđu i u sudstvu nego što je sa mnom", govorio je 2017. godine.
No ipak, Turudić je primio težak udarac koji bi ozbiljno uzdrmao svaku karijeru suca u Europskoj uniji. Naime, Turudić je bio sudac koji je osudio bivšeg premijera Ivu Sanadera na deset godina, no presuda je pala na Ustavnom sudu.
Pad presude za Sanadera
Na 187. stranica Ustavni sud obrazložio je ukidanje presude, navodeći da se sudac Turudić ogriješio ne samo o Sanaderova ustavna prava, nego je tom presudom narušio europsku praksu. Bila je to velika blamaža za Turudića, no on je svejedno 2016. godine ponovno izabran za šefa Županijskog suda u Zagrebu. Tjednik Nacional objavio je svojedobno da su mu u tome navodno pomogli svojim lobiranjem njegovi prijatelji Zdravko Mamić i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić sa svojim interesnim grupacijama. Već prije izmakla mu je fotelja šefa Vrhovnog suda i to unatoč podršci aktualne predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, a navodni razlog bilo je njegovo prijateljstvo s Mamićem.
Hrvatska je na Arbitražnom sudu Ujedinjenih naroda izgubila proces protiv MOL-a, a većinu svoje argumentacije temeljila je na tome da je Ivo Sanader primio mito od MOL-a. I - izgubila.
Arbitražni sud u svom obrazloženju išamarao je hrvatsko pravosuđe, a arbitri su zaključili, odnosno povjerovali MOL-u da je Robert Ježić lagao da uništi Ivu Sanadera, da je sudac Ivan Turudić bio nedopustivo pristran na suđenju Sanaderu, da je čuvena snimka iz Marcellina vjerojatno mijenjana na Sanaderovu štetu i da je USKOK sudjelovao u smišljanju lažnog svjedočenja. Podsjetimo da je odlukom Vrhovnog suda iz rujna 2015. godine prihvaćen zahtjev obrane bivšeg premijera Ive Sanadera za izuzećem Turudića, u ponovljenom suđenju u slučajevima Hypo i INA-MOL.
Kraj ambicija?
U posljednje vrijeme u središtu je skandala s prometnim prekršajima, a njegovo ponašanje u tim slučajevima moglo bi mu, zbog kršenja etičkog kodeksa sudaca, zaustaviti karijeru. Turudić tako već godinama odbija bilo kakve poveznice s političkim životom, no više puta je dao do znanja da se u budućnosti vidi kao sudac Vrhovnog suda.