RUSIJA je i dalje zove "specijalnom vojnom operacijom" s ciljem "denacifikacije" i zaštite ruskog naroda ili ruskih govornika od "genocida". Ukrajina i velik dio svijeta zovu je, mnogo ispravnije, ratnom agresijom na suverenu susjednu zemlju. Jednako tako, interpretacije tko pobjeđuje u ovom ratu drastično se razlikuju ovisno o tome s koje strane dolaze.
Jedno je sigurno - iako su mnogi analitičari, zapadni obavještajci, a prema određenim izjavama i otkrivenim planovima i sami Rusi smatrali da će "operacija" biti gotova i ukrajinska vlada svrgnuta u par tjedana ili čak dana, Ukrajina se tri mjeseca kasnije i dalje brani, jednako žestoko kao i prvog dana. Vlada, predsjednik i Vrhovna rada i dalje su u Kijevu, a najveći dio ukrajinskog teritorija, ne računajući onaj koji je i prije invazije bio okupiran ili anektiran, i dalje je pod njihovom vlašću.
Glavna bitka trenutno se vodi u regiji Donbas, odnosno oblastima Donjeck i Luhansk koje su ruski separatisti proglasili "Narodnim Republikama Donjeck i Lugansk" (DNR I LNR), a sad ih zajedno s ruskom vojskom žele po svaku cijenu osvojiti u potpunosti, vjerojatno kako bi ih pripojili samoj Rusiji u doglednoj budućnosti.
Ruske i separatističke snage sve više napreduju prema Severodonjecku i Lisičansku, najvećim preostalim gradovima pod ukrajinskom kontrolom u Luhanskoj oblasti, pri čemu očito pokušavaju okružiti ukrajinske snage koje ih brane kako bi ih potom uništili ili natjerali na predaju. Dio tog plana je zasigurno i Kramatorsk, grad od oko 150 tisuća stanovnika u Donjeckoj oblasti koji se nalazi stotinjak kilometara jugozapadno od Severodonjecka.
Zelenskij: Donbas je potpuno uništen, ondje je pakao
Pritom, baš kao i u Mariupolju, Harkivu i nebrojenim manjim gradovima na sjeveru, jugu i istoku Ukrajine, pokušavaju učiniti obranu gradova nemogućom tako što zasipaju te gradove bjesomučnom baražom granata i bombi. Ne čudi što je predsjednik Volodimir Zelenskij prošli tjedan opisao situaciju u "potpuno uništenom" Donbasu kao "pakao, bez pretjerivanja", posebno ističući "brutalno i apsolutno besmisleno bombardiranje Severodonjecka".
Unatoč tome, rusko teritorijalno napredovanje u Donbasu i dalje je "minimalno", prema posljednjoj analizi Instituta za ratne studije objavljenoj u nedjelju. Kao što se vidi na njihovoj karti, Severodonjeck je opkoljen s tri strane. No karta jasno pokazuje i koliko je taj potencijalni ruski obruč, odnosno "kotao" o kojem proruski analitičari i komentatori s ushitom već tjednima govore, manji od onog koji se na početku spominjao.
Kramatorsk i Slovjansk, kao najveći gradovi oblasti Donjeck pod ukrajinskom kontrolom, i dalje su jako daleko od bilo kakvog okruženja mjesec i pol dana od početka velike ofenzive u Donbasu. A bez njih nema šanse ni da osvoje cijeli Donbas i tako ostvare barem ograničenu pobjedu.
Na ovu temu razgovarali smo s vojnim analitičarem i docentom na Fakultetu političkih znanosti Robertom Barićem.
Robert Barić: Daleko smo od toga da postoji jasni pobjednik
"U ovom trenutku nema pobjednika. Ruska strana je postigla određene uspjehe i nastoji ostati na zapadnoj obali rijeke Sjeverni Donjec jer ako se povuku na istočnu obalu, time automatski otvaraju mogućnost ukrajinskim snagama da se približe i presjeku komunikacije od Belgoroda prema Izjumu. S druge strane, ruske snage sad nastoje na svaki način osvojiti Severodonjeck i Lisičansk i usprkos tome što su postigle određene uspjehe, vidjet ćemo hoće li uspjeti u tome", komentirao je Barić za Index.
"Ipak, postoje indikacije da Rusi nakon pada Mariupolja nastoje koncentrirati snage za napad prema Mikolajivu i Zaporožju, što znači da smo daleko od toga da postoji jasni pobjednik ili od kraja rata. No pitanje je koliko Rusi mogu uraditi zbog trenutne nemogućnosti zamjene ljudskih i materijalnih gubitaka", dodaje Barić, objašnjavajući da se procjene ukupnog broja ubijenih, ranjenih i zarobljenih ruskih vojnika kreću i do 40 tisuća.
"Ukrajinski gubici su sigurno manji, oni su ipak u obrani i pokazali su se vještijima, ali proporcionalno su za njih također ozbiljni jer ipak imaju manje ljudi i tehnike. Ukrajinci ne objavljuju svoje gubitke, kao ni Rusi", pojasnio je.
"Kako god bilo, izgleda da će doći do zatišja i pripreme za daljnja djelovanja, pri čemu Ukrajinci i dalje nemaju snage za neku veliku operaciju poput Oluje, barem dok ne budu sposobni uvježbati i opremiti još najmanje deset oklopno-mehaniziranih brigada, plus pričuvne snage", smatra naš sugovornik i predviđa skoru operativnu pauzu koja je potrebna i ukrajinskoj i ruskoj strani.
Britanija: Ruski gubici u tri mjeseca kao u devet godina u Afganistanu
Podsjetimo, ministarstvo obrane Velike Britanije nedavno je iznijelo procjenu da je Rusija izgubila čak trećinu kopnenih snaga koje je poslala u rat - a poslala je oko 65% svojih borbeno spremnih kopnenih snaga prema njihovoj procjeni, odnosno čak 75% prema procjenama američkog Pentagona.
Kombinacija "loše taktike, ograničene podrške iz zraka i manjka fleksibilnosti" te pristup zapovijedanju koji karakterizira "spremnost na ponavljanje pogrešaka" doveli su do toga da je Rusija u tri mjeseca rata imala "slične gubitke onima koje je Sovjetski Savez pretrpio u devet godina ratovanja u Afganistanu". U tom je ratu od 1979. do 1989., podsjetimo, SSSR izgubio oko 15 tisuća vojnika. Ukrajina, doduše, navodi daleko višu procjenu ubijenih ruskih vojnika u aktualnom ratu, više od 27 tisuća.
"Rusija će pokušati na svaki način osvojiti ostatak Donbasa i stvoriti uvjete za napredovanje prema Mikolajivu i Zaporožju te odsijecanje Odese jer očito je da je za Putina minimalna pobjeda kompletna kontrola na jugu Ukrajine i u Donbasu. Iako je najveći dio Luhanska sad pod ruskom kontrolom, Donjeck je druga priča, ukrajinske snage i dalje drže dobar dio te pokrajine. Prema tome, daleko smo od jasnog pobjednika ili od završetka rata, posebno zato što nijedna strana nije spremna za pregovore", ocjenjuje Barić.
"Ne znam koliko ruska strana može još izvoditi ove napade. Oni su vjerojatno došli do kulminacijske točke kada će morati prekinuti napade i vidi se da se već ukopavaju na nekim položajima. Oni žele uzeti Luhansk i najveći dio juga da bi u rujnu mogli provesti takozvane narodne referendume i pokušati to pripojiti. Ali rat ni tada nipošto ne bi bio završen", smatra Barić.
No Kramatorsk i Slovjansk, kao najveći gradovi oblasti Donjeck pod ukrajinskom kontrolom, i dalje su jako daleko od bilo kakvog okruženja. A bez njih nema šanse ni da osvoje dovoljno velik dio Donjecka, odnosno Donbasa u cjelini, kako bi se moglo govoriti o pobjedi.
Barić: Rusi su htjeli okružiti cijeli Donbas, ali nisu sposobni za takve duboke prodore
"Ruska razina ambicije stalno se smanjuje. Do kraja ožujka bili su napadi sa sjevera, sa svih strana, to je otpalo i povukli su se. Sad se očekivalo, kad su zauzeli Izjum i to zahvaljujući očitoj izdaji u ukrajinskim redovima jer je netko od lokalnih kolaboratora pokazao slabu točku u ukrajinskoj obrani na koju su oni udarili, da će krenuti od Izjuma prema Slovjansku i Kramatorsku, snage s istoka bi zauzele Severodonjeck i Lisičansk, a onda bi se spojile sa snagama s juga i tako bi likvidirali cjelokupnu izbočinu u Donbasu s desetak najboljih ukrajinskih brigada", navodi Barić.
"Na kraju se pokazalo da ruska strana nije sposobna za izvođenje takvih dubokih prodora, iako su sami Rusi izmislili takve duboke operacije još u 2. svjetskom ratu. Rusi se očito boje izaći izvan dometa svog topništva", dodaje Barić i naglašava da teren na sjeveru Donbasa nije čista ravnica kao u ostatku regije, već brežuljkasti teren sa šumama i rijekama, što otežava posao napadačima.
"Mislim da uništenje ukrajinskih snaga uopće više nije moguće. U najgorem slučaju, one se mogu povući na novu, kraću obrambenu liniju od Slovjanska i Kramatorska prema jugu. To bi bila ruska psihološka pobjeda, ali vojno ne bi ništa značila", zaključuje Barić.
>> Nakon 82 dana borbe branitelji Mariupolja su izašli. Hoće li ih Rusi poštedjeti?
Ruska pobjeda u Mariupolju, ukrajinska oko Harkiva
Naravno, konačni pad Mariupolja najveća je pobjeda Rusije u tri mjeseca rata, iako bi se ona lako mogla pokazati kao Pirova pobjeda. Izlazak i predaja posljednjih ukrajinskih branitelja koji su tjednima odolijevali razornom ruskom arsenalu bombi, granata i raketa iz zraka, s mora i kopna, kao i pokušajima juriša na opkoljenu čeličanu Azovstal, dovršena je u petak kad je izišao i zapovjednik kontroverzne bojne Azov, ukrajinske nacionalne garde, s posljednjim vojnicima i časnicima.
Ranjenici su evakuirani u bolnicu pod kontrolom separatista, a ostali vojnici odvedeni su u takozvani filtracijski logor. Iako ukrajinska strana govori o prethodnom dogovoru o razmjeni zarobljenika, ruska strana to zasad odbacuje i najavljuje suđenje zarobljenicima za navodne ratne zločine koje bi trebale provesti nepriznate separatističke vlasti.
>> "Iz Amerike s ljubavlju". Ukrajinci konačno imaju artiljeriju kojom uništavaju Ruse
S druge strane, upravo ukrajinska protuofenziva u Harkivu, gdje su dospjeli sve do ruske granice i natjerali ruske snage na masovno povlačenje, pokazuje da su ukrajinske snage sposobne i za ofenzivna, a ne samo defenzivna djelovanja, čemu je zasigurno značajno pridonijelo i teško naoružanje koje je konačno počelo pristizati sa Zapada, prije svega moderne američke haubice i druga artiljerija.
Institut za ratne studije još je 14. svibnja u svojoj analizi zaključio da je Ukrajina "vjerojatno dobila" bitku za Harkiv. I zaista, ratne karte pokazuju da ukrajinska strana sad kontrolira većinu te oblasti, a da je ruska odbačena vrlo daleko od drugog najvećeg ukrajinskog grada - istog onog koji se nadala brzo zauzeti zahvaljujući znatnom udjelu etničkih Rusa i većini ruskih govornika u tom gradu.
Barić: Dugoročno vrijeme radi za Ukrajince
"Sad kad je Ukrajina dobila ovo zapadno topništvo, posebno američke haubice M777, to se vrlo vjerojatno već pokazalo u ona tri ruska pokušaja prelaska rijeke Sjeverni Donjec pri kojima je kompletno razbijena jedna borbena skupina veličine bojne - 700-800 mrtvih, deseci uništenih oklopnih vozila, inženjerska tehnika, pontonski mostovi. To pokazuje da Putin ima velike ambicije, ali nisam siguran da ih ruska vojska u ovom trenutku može ostvariti", tvrdi Barić.
Naš sugovornik objašnjava da dotične haubice M777 imaju normalni domet 21 kilometar, a s posebnim streljivom do 30 i čak 40 kilometara, ali da i ruske snage imaju jako topništvo: "Topnički sustavi obje strane imaju taj domet, sad je pitanje koja će strana biti bolja u onom što se na engleskom zove 'counter-battery fire', odnosno uništavanje topničkih oružja neprijateljske strane. Tu je važno što su Ukrajinci počeli dobivati motrilačke radare za artiljeriju, dva su već dobili prije rata, a koriste i besposadne letjelice Bajraktar."
ČIni se da bi zamah u sljedećoj fazi rata mogao biti na ukrajinskoj strani koja i dalje dobiva moderno naoružanje, dok će zapadne sankcije sve više paralizirati ruski vojno-industrijski kompleks.
"Rusi u proizvodnji oružja stravično ovise o komponentama sa Zapada, posebno elektronskim, koje sada ne mogu uvesti pa doslovno izvlače iz skladišta stare sustave, konzervirane prije 30-40 godina. A prema ukrajinskim i zapadnim podacima, gomila naoružanja u ruskim vojnim skladištima potpuno je neupotrebljiva iz raznih razloga", kaže nam Barić.
"Imaju velikih problema i dugoročno vrijeme radi za Ukrajince, ali nemojmo se zavaravati da će se Rusija raspasti kao kula od karata. Ja bih tu bio puno oprezniji", napominje.
U svakom slučaju, dramatične promjene na bojnom polju od 24. veljače do danas, uz ukrajinsko oslobađanje golemog teritorija u oblastima Kijev i Černihiv na sjeveru i sjeveroistoku zemlje, zorno pokazuju da su ruska osvajanja sve samo ne sigurna i nepromjenjiva. Dakle, ako Rusija i osvoji cijeli Donbas, to nije nikakva garancija da će ga dugo zadržati.