KAD SI u gabuli, traži nemoguće. Pod tom parolom okupili se sindikalci, nevladini aktivisti i bjelosvjetski nezadovoljnici da razmisle što bi sami sa sobom. Odnosno, što bi s antivladinim prosvjedom kojeg tako pompozno najavljuju.
Trebaju li tražiti smjenu Vlade? Naravno, ali to je već tako izlizano, "so yesterday". Treba li možda dati Vladi još jedan "žuti karton". E to je već puno originalnije, ali nešto slično već učinio je sudac Graham Poll dajući tri žuta kartona Josipu Šimuniću na utakmici Hrvatska-Australija. Znači, opet "so yesterday".
Gdje su sposobni, gdje su stručni?
Ali zato su se dosjetili novog rješenja: Vlade nacionalnog spasa. "Ako se nešto ne poduzme, u jesen sindikati i sve nezadovoljne grupe trebaju izaći na ulicu i tražiti prijevremene izbore te Vladu nacionalnog spasa, koja će biti sastavljena od stručnjaka a ne partijskih poslušnika", apelirala je Ana Knežević, predsjednica Saveza samostalnih sindikata Hrvatske. Pridružio se i Munir Podumljak iz Partnerstva za društveni razvoj. "Blizu smo bankrota, ova nas vlast ne može izvući, ali ni oporba nema nikakav program pa ni njima ne treba predati vlast. Treba početi razmišljati koje su osobe sposobne voditi državu i prosvjedovati sve dok ne preuzmu vlast".
I tako, prosvjednici izlaze na ulicu, a da sami ne znaju što bi tamo tražili. Oni bi rušili ovu nesposobnu vlast, ali ne bi birali nesposobnu opoziciju. Oni bi neke koji su "sposobni". Ali gdje ih naći? I kako ih angažirati? To pitanje staro je, brat bratu, koliko i moderna hrvatska država.
Uvijek smo fantazirali o nekakvim "trećim rješenjima", "trećim putevima", o fantomskim spasiteljima koji se nalaze među nama, ali nikako da slijepi pored zdravih očiju nabasamo na njih. Nije to bio čak ni fliper: uglavnom smo se obijali od jednog do drugog političkog pola, kao u antičkoj video igrici. Od HDZ-a do SDP-a i natrag. Ping...pong...ping...pong.
Vlade nacionalnog jedinstva i spasa
Jednu Vladu nacionalnog jedinstva dobili smo 1991. godine kad je rat bio u punom jeku, a Franjo Tuđman bojao se za svoj opstanak. Danas svi govore kako je to bila najbolja vlada koju je Hrvatska ikad imala, premda je za njezina mandata počinjeno mnogo hrvatskih zločina i započela je "najezda skakavaca" u formi pretvorbe i privatizacije.
Drugi puta o Vladi nacionalnog spasa maštalo se negdje na polovici mandata Račanove vlade, odnosno puštali su se prigodni baloni o Velikoj koaliciji SDP-a i HDZ-a, čija je namjera zapravo bila pripitomljavanje malih parazitskih stranaka.
I evo nas sada opet pred zidom. Početkom ljeta u medije je stidljivo pušten scenarij sklapanja krizne koalicije vlasti i oporbe, što je SDP izričito odbio tražeći prijevremene izbore. Onda je Jadranka Kosor pozvala Slavka Linića i Radimira Čačića da joj daju svoje sugestije, na što joj je šef HNS-a poručio da može nazvati njegovu tajnicu.
A sada, ratoborni sindikalci predlažu nešto sasvim drugačije: Vladu sposobnih. Mora se priznati da u hrvatskim okvirima tako nešto zvuči gotovo kao oksimoron. Vlast, pa još i sposobna. To bi bio presedan.
Gdje su izbavitelji?
Gdje bi Knežević i Podumljak našli te ljude, nije poznato. Kao što nije jasno kako bi ih uključili u Vladu. A najmanje je poznato kako bi sve to postigli na ulici. Godinama su križari Trećeg puta tragali za tim "svetim Graalom" hrvatske politike, za "sposobnim nestranačkim ljudima", izbaviteljima koji će biti voljni ugaziti u ovu našu društvenu kanalizaciju (ili Močvaru, kako joj je tepao Ivo Banac) i obračunati se s korumpiranim i nekompetentnim štakorima.
Teško je da je i sada, u jeku najteže krize, došlo vrijeme za njih. Politika na ovim prostorima pripada političkim strankama ili pak pada u ruke ljudima poput Keruma. Stjepan Mesić proveo je puno desetljeće koketirajući s nekakvim izbornim listama, na kojima će navodno poslagati stručnjake i poštenjake, sve odreda junake. Ali od njih još uvijek ni traga, ni glasa. Pokušavali su nešto slično i don Ivan Grubišić i Ivan Supek i tko sve ne, ali na kraju je uvijek sve završilo na strankama. Kao što će završiti i sada.
Jednokratni ispušni ventil
Nije stoga jasno koji bi to sposobni ljudi bili i kako bi se od njih mogla formirati Vlada nacionalnog spasa. HDZ sigurno to neće dopustiti. SDP još manje. A savez tih dviju stranaka izazvao bi još veći kaos. I tako, možda nam doista treba Vlada nacionalnog spasa, ali nije posve izvjesno da bi nas baš spasila.
Sindikalac Krešimir Sever upozorava kako rujanski prosvjed ne smije biti "jednokratni ispušni ventil". Pa ipak, sudeći po kakofoniji zahtjeva sindikalaca koji malo prijete Vladi malo se s njom dogovaraju, pa onda malo zazivaju njezino rušenje bez pravog zahtjeva jesenski prosvjed i neće biti više od prigodne manifestacije. Ako već sposobnih nema u vlasti, možda prosvjednici nabasaju na nekog od njih na cesti.