Todorić bi trebao poljubiti Sanadera. Ravno u čelo.

UMJESTO da ljubi bika među rogove, kako mu je nedavno tepao Jutarnji list, trebao bi poljubiti Ivu Sanadera. Ravno u čelo. Jer zahvaljujući njemu, ne samo da već godinama uživa političku zaštitu, već dobiva i značajne poticaje za poljoprivredu. 

U protekle dvije godine Belju je isplaćeno sto milijuna, a isti iznos lani je iz Ministarstva poljoprivrede isplaćeno svim Agrokorovim tvrtkama u tom sektoru. Plus dvanaestak milijuna njegovim glavnim kooperantima. Među prvih deset tvrtki, Todorićeve dvije kompanije (Belje i PIK Vinkovci, plus PPK Valpovo, tvrtkom iz Agrokorova "neizravnog" portfelja) dobivaju nešto manje od polovice. Hrvatska je po poticajima europski rekorder, a po visini isplata ne slijedi ni praksu EU.

Ali sve to nije toliko važno. Važno je samo da Ivica Todorić u nedavnoj samoreklamerskoj reportaži u Jutarnjem listu isijava zadovoljstvom. Što se prema jabukama odnosi "kao da su mu djevojke". Što hranu za krave "prebire po prstima toliko zadovoljno da se čini kako bi je i sam kušao. Što bi "satima, zaljubljeno" gledao u kotače "svemirskog stroja što plazi po njivi, jednoj iz njegova nepreglednog carstva koje poznaje u stopu". Što se prema "gospođama kravama" pristiglima iz Švedske odnosi kao prema ljudskim bićima, kao ni što - na divljenje novinara - "o kravama, svinjama, luku, vinima i traktorima govori s podjednakom strašću, upućenošću i uzbuđenjem". Jer, on je glavni i najveći korisnik državnih poticaja za poljoprivredu.

Samo jedna od misterija: Odakle Todoriću toliko snage za investicije?

Stoga nimalo ne čudi što Todorić mrzi dvije stvari: male oranice i rupe na njegovim usjevima. Želio bi sve uzeti za sebe, sve oranice, sve poticaje, "poravnati Baranju" i postojano slijediti filozofiju "širenje, širenje, širenje".

Ali u isto vrijeme, ne bi želio javno odgovoriti na pitanja koja su novinaru Jutarnjeg lista pala na pamet dok je iz Todorićeva helikoptera promatrao njegovo carstvo - ali ipak je odlučio zadržati ih za sebe. "Odakle Todoriću toliko snage za investicije? Tko ga prati? Kako to da su mu banke spremne davati tolike kredite? Plaća li redovito dobavljače i kooperante?"

Luksuz kao nužnost

I da, to je dio Todorićeve tajne. A tajne, kao što se sjećamo iz dječjih bajki, samo pojačavaju dojam o nečijoj snazi, a u hrvatskom gospodarskom čudu, i dojam o - uspjehu. Misterij je ono što nekoga čini jakim. No, eto, i dio tog misterija je razriješen. Todorić je kupio Belje za jednu kunu, a u dvije godine od države dobio sto milijuna kuna poticaja.

Može se reći da veo barem malo razmaknut s još jedne tajne: čuveni Kulmerovi, a sada Todorićevi dvori u Parku prirode Medvednica dobili su građevinsku dozvolu za hotel.

Ali i to je nužnost. "Ja ne patim od luksuza, niti stignem uživati u njemu", objašnjavao je Todorić Jutarnjem listu. Ali ima bogate i utjecajne prijatelje koji ga primaju u svojim domovima, pa ako ga netko ugosti u dvorcu u Francuskoj, "gdje bi on njemu u Hrvatskoj uzvratio"? "Moram imati infrastrukturu", pravda se vlasnik Agrokora. Čovjek jednostavno mora imati dvorac.

Ma nije Konzum među trgovačkim lancima koji potiču inflaciju!

Eto, nedugo nakon parlamentarnih izbora, kad se kriza tek počela zahuktavati i inflacija uzimati daha, nadobudni HSLS-ovci Davor Štern i Darinko Kosor optužili su upravo Konzum za neopravdano podizanje cijena. Bolje bi im bilo da su glavu gurnuli u košnicu. Sanader odmah zove Đurđu da dvojici zabludjelih začepi usta, a drugog dana javno gasi vatru, tvrdeći da nije Konzum među trgovačkim lancima koji potiču inflaciju.

To sveto ime Agrokor

To sveto ime Vlada ne želi izustiti ni sada kad je izvršila ispitivanje na terenu i spoznala tko je najveći proizvođač prehrambenih proizvoda, s najvećim poticajima, najvećim trgovačkim lancem. I najvećim političkim pokroviteljstvom. Ali nije Sanader jedini.

Kad govori o inflaciji Agrokorovo ime ustručava se spomenuti i guverner Narodne banke Željko Rohatinski. Pa onda financijski analitičari moraju za pojedine novine rješavati rebuse i otkrivati da je Rohatinski, inače bivši zaposlenik Agrokora, "svakako mislio na Todorića kad je prigovorio zbog rasta cijena hrane iznad rasta ulaznih troškova kompanija koje dobivaju državne poticaje". I sve je to nekakva velika tajna.

Skrušeni i nenametljivi Pankretić

Tjednima je bila tajna da se najveći poticaji iz Ministarstva poljoprivrede izdvajaju upravo za Agrokor, pa je čak Josip Friščić - zaštitnik malih, a neprijatelj velikih poljoprivrednika - ustvrdio da potpore "nisu ni Vladini novci, ni novci nekog ministra, nego poreznih obveznika i stoga tajni pred javnošću ne smije biti".

I onda je njegov stranački potpredsjednik Božidar Pankretić skrušeno i nenametljivo objavio listu poticaja.

I ovoga tjedna na Hrvatskoj televiziji, u raspravi o inflaciji, kao stroga tajna čuvao se podatak da je upravo Agrokor jedan od generatora inflacije, iako je u studiju sjedio njegov direktor Damir Kuštrak. A mjesecima ministri i državni dužnosnici ne žele javno izgovoriti Agrokorovo ime kad optužuju "one koji primaju subvencije i podižu cijene".

Treba mu dati sve

I tako se stvara fama oko nečega što je svima poznato. Ali je zabranjeno izgovoriti. Jer možda se Todorić naljuti. Možda još digne cijene. Možda odbije plaćati dobavljače. Možda počne uvoziti hranu. Možda proizvede još svog čuvenog vina. Ili sagradi dvorac. A možda... Možda se ne javi Sanaderu na telefon. A to bi tek bilo strašno.

Ivica Todorić, osim što ljubi bikove, mazi krave i gradi dvorce, uvjeren je da baš on pokreće Hrvatsku.

E pa kad je tako, treba mu dati sve poticaje. I dvorce. I zemlju. I ekstra profite. I vlast. Pa da se konačno riješimo neizvjesnosti.