Foto: FAH
Vladin upravitelj trebao je prikupiti od svih kojima je Agrokor dužan podatke o njihovim potraživanjima i predati ih sudu do 8. kolovoza 2017., što nije učinio pa je zamolio sud da mu produlji rok za još 45 dana. Zašto je kasnio? Za veći dio Agrokorovih tvrtki vladina uprava počela je 10. travnja, no naknadno su pod Ramljakovu upravu potpadale i dodatne tvrtke: ukupno su donesena tri takva dopunska rješenja na tri različita datuma (21. travnja, 5. srpnja i 13. srpnja).
Brojali su Todorićeva poduzeća u četiri kruga
Nevjerojatno, ali istinito: da obuhvate cijelu mrežu Todorićevih poduzeća u kojima je ovaj imao najmanje 25 posto vlasništva, Ramljakovom timu bila su potrebna čak četiri kruga istraživanja. I bez obzira na to što je Todorić imao gomilu poduzeća, i dalje ostaje misterij kako u prvom krugu vladin tim nije primijetio da su, recimo, turistička tvrtka Karisma ili Hoteli Koločep, u (su)vlasništvu Agrokora.
Ramljak je 8. kolovoza zatražio od Trgovačkog suda u Zagrebu da produlji rok za objavu tablica. Sutkinja je odbila takav zahtjev jer zakon propisuje da se tablice moraju objaviti najkasnije 60 dana od isteka roka za prijavu. Odgoda bi bila nezakonita. Iako se radi o zbilja obimnom poslu, jasno je da je Ramljak promašio rok, zbog čega sud ne može objaviti podatke u zakonski propisanom roku, kako je propisao Lex Agrokor.
No sud ne opominje Ramljaka. U svom rješenju sutkinja Nevenka Siladi Rstić upućuje ga da dostavi jedinstvene tablice, što bi značilo da treba pričekati istjecanje svih rokova. Dakle, sud je odbio zahtjev, ali bio je i blagonaklon prema kašnjenju. Uvažili su njegovu primjedbu da bi tablice koje bi predao sudu bile nekompletne jer postupak izvanredne uprave nije započet istovremeno kod svih 76 društava, pa tako ni rok za prikupljanje tražbina, a postoji niz vjerovnika kod kojih je pored glavnog dužnika jamac povezano društvo.
Da je Ramljak radio savjesno, sud bi objavio potraživanja u zakonskom roku
Da zaključimo: da je Ramljak savjesno obavio svoj posao, sud bi objavio tablice s potraživanjima u zakonskom roku. Ovako sud kasni jer vladin upravitelj kasni s podacima. Za onu drugu stranu, vjerovnike, Lex Agrokor i stečajni zakon propisuju stroge posljedice ako se ne drže propisanih rokova, uključujući i gubljenje prava, tj. potraživanja. Kada je vladin upravitelj u pitanju, to nije slučaj.
Teoretski, ako bi Ramljakov tim pronašao još neko društvo na koje treba primijeniti Lex Agrokor, rok za dostavljanje popisa mogao bi se još produljiti. A to je tek prvi korak u ovoj neizvjesnoj priči, u kojoj se očito žuri jedino vjerovnicima koji strahuju da svakim danom odgađanja opadaju šanse da naplate svoja potraživanja.