U DRUŠTVU u kojemu je manje-više sve nenormalno normalno ponašanje se smatra čudnim. Tako, kada desetljećima razvijate lokalne samouprave koje prečesto služe za uhljebljivanje nesposobnih i kao bankomat podobnima, netko tko se pojavi sa sasvim logičnim i primjerenim mjerama djeluje kao čudak. A to upravo viđamo u Zagrebu i Splitu.
Tomislav Tomašević i Ivica Puljak, prvi u Zagrebu, drugi u Splitu, preuzeli su sa svojim ekipama upravljanje gradom. Počeli su provoditi prve odluke i prve mjere. Ono što je zanimljivo - sasvim logične i smislene odluke postale su mnogima jako upitne. U društvu u kojem se radilo naopako neki ne mogu prijeći preko toga da će se raditi kako treba.
Prva odluka novog zagrebačkog gradonačelnika bila je poništenje natječaja za nabavu automobila.
Stvar je, i da nije bilo drugih dvojbi oko natječaja, sasvim jasna - gradu i gradskoj vlasti ne trebaju automobili premium marki. Službeni automobili služe za obavljanje službene funkcije - ako govorimo o automobilu gradske vlasti, službeni automobil služi za obilaženje lokalne samouprave. Audi, Mercedes ili BMW tu ne trebaju. Službeni automobil ne služi za ispunjavanje adolescentskih snova, već za obavljanje funkcije. U onih par rijetkih slučajeva, ako lokalnoj samoupravi treba reprezentativno vozilo, uvijek se može zatražiti od države. Premiumi su za štićene kolone koje organiziraju odgovarajuće službe i državni protokol i koje voze profesionalni vozači s posebnom obukom. Ako neki lokalni čelnik želi njemačku premium limuzinu - neka si lijepo kupi svoju od svojih novaca.
Sasvim normalno je reći da se nešto ne zna i da će se angažirati stručnjaci
Zlobnih komentara je bilo i na Tomaševićevu izjavu oko financijske revizije rada Gradske uprave. Tomašević je rekao: "Angažirat će se neovisna vanjska revizija. Cilj nam je kroz prvih par godina ojačati i kapacitete unutarnje revizije Grada, da mogu obavljati posao neovisno i po pravilima struke." To je izazvalo komentare tipa da kako, eto, Možemo nema svoje ljude, pa treba vanjske stručnjake. Naravno da ih treba.
Grad Zagreb je financijski gledano veći i od najvećih hrvatskih firmi. Tko misli da će se tu stvari rasplesti bez vrhunskih stručnjaka – krivo misli. Vrhunski stručnjaci za financijsku reviziju valjda ni u jednoj zemlji nisu stranački aktivisti, još manje rade besplatno, dakle uredno ih morate naručiti i platiti. Drugo, Tomašević je idejom o neovisnoj vanjskoj reviziji pokazao da ne smatra kako on ili ljudi oko njega znaju sve – već da će za stvari koje ne znaju uzeti stručnjake. Kako nitko od nas nije stručnjak za sve, stvar je logična, ali u Hrvatskoj, gdje je svatko samozvani stručnjak za sve, a posebno se političari vole smatrati svemogućima, i ovo je nešto novo. U svijetu direktori uspješnih korporacija, kada idu na poslovne pregovore, vode cijeli tim. Ne smatraju se najpametnijima.
Na kraju, Tomašević je ograničio postupke javne nabave – što je sasvim primjerena odluka dok ne posloži svoj tim i ljude od povjerenja. U državi gdje smo imali slučajeve da je kod nabavke toaletnog papira za bolnice bila ključna boja ambalaže (dakle boja one plastike u kojoj se nalaze role papira!) staviti žurno pod neposredan nadzor javnu nabavu Zagreba je sasvim primjerena odluka.
Spomenimo ovdje i zastupnicu Nove ljevice u saboru – Radu Borić. Ona se odlučila na godinu dana napustiti sabor, a time i saborsku plaću, kako bi se posvetila radu u zagrebačkoj Skupštini. Dakle, umjesto nekih 16.000 kuna primat će dosta manju naknadu plus svoju mirovinu jer se ne slaže s do sada prilično čestom praksom kumulacije funkcija. Možemo o njenim političkim stavovima misliti što hoćemo - ali ovakvo ponašanje, gdje odbija plaću za funkciju na kojoj ne misli biti aktivna, moramo pohvaliti.
Puljak uvodi javni nadzor u rad Grada
Nešto južnije vlast u Splitu je preuzeo Ivica Puljak. Nakon dugo godina Split se našao pod upravom jednog liberala (burnih devedesetih ga je vodio Puljkov imenjak, liberal Ivica Škarić). Slično Tomaševiću, i Puljak je krenuo s nekim novim vjetrovima. Prvo je cijeli dokument o primopredaji vlasti objavljen u PDF-u građanima. Kako i treba biti.
Javna vlast i javno financiranje su javna stvar i građani imaju pravo znati kako se njihov novac troši i kako se u njihovo ime upravlja. Kome se takva transparentnost s novcima i projektima ne sviđa – uredno ne mora raditi u javnoj službi, neka si osnuje privatnu firmu i sebi dijeli plaću koliku si god zaradi.
Nadalje, Puljak je brzinski smijenio Upravno vijeće Javne ustanove Športski objekti jer, kako je sam objasnio na Fejsu: "Prvi radni dan u Banovini zatekla me informacija kako je Javna ustanova Športski objekti dala parking na Gripama u koncesiju na još pet godina privatnoj tvrtki koja je povezana s HDZ-om i HGS-om, a sve u proceduri koja je završena 31. svibnja, dakle dan nakon izbora." Opet je bilo komentara kako i zašto se brzinski mijenja Upravno vijeće.
Gradonačelnik je, s obzirom na objašnjenje, imao sasvim opravdane razloge. Stare modele upravljanja treba poslati u povijest.
Javnost djelovanja ugrožava mnoge privatne interese
Preuzimanjem Zagreba i Splita od strane oporbe, preuzimanjem dvije financijski najjače lokalne samouprave, mnogi su se u HDZ-u, ali ne samo u HDZ-u, osjetili financijski ugroženima. Ukidanja bespotrebnih javnih nabava, transparentno upravljanje javnim novcem, provjera brojnih milijunskih ugovora i poslova tih gradova, njihovih firmi i ustanova – mnogima se neće svidjeti.
Čut ćemo jako puno kmečanja i kukanja zbog ovih promjena. Ideološki različiti, no u idejama novi, i Tomašević i Puljak počeli su raditi svoj posao uvođenjem logičnih mjera i gledanjem javnog interesa.
Došli su neki novi ljudi, novi gradonačelnici koji ne šljive dogovore po birtijama, janjetinu umjesto javnog natječaja i nije im primarno uvaliti guzicu u kožno sjedalo premium limuzine.
Za sada i Tomašević i Puljak rade dobro. Želimo im da tako i nastave, a s obzirom na to tko se trenutno na njihov rad buni – čini se da jako dobro rade. No, naravno, pratit ćemo ih i dalje i procjenjivati njihove daljnje korake. Čisto da se ne bi pokvarili.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala