PREDSJEDNIK Dalmatinskog komiteta Tonči Majić našao se na udaru DORH-a. I to zbog zastave. Koncem 1980. godine teško je stradao u prometnoj nesreći i do dana današnjeg još uvijek se spori zbog naknade štete. Po invalidskoj komisiji iz 1986. godine bio je 100-postotni invalid, po nalazu Komisije otprije sedam godina invalidnost je utvrđena na 85-posto.
"Po svim zakonima pripada me 100-200 tisuća eura, na to imam pravo, i to ne dam. No spor se vodi već duže od 30 godina. Na 30. obljetnicu prometne nesreće, koja se dogodila 14. listopada 1980. godine, iskidao sam hrvatsku zastavu i poslao je predsjedniku Josipoviću. I od tada mu je šaljem svaki mjesec. Poslao sam jednu i Mladenu Bajiću i pozvao ga da zaštiti dignitet predsjednika Republike", priča Majić.
Ispričao se sucu da posti i moli za Gotovinu
Želio je, kaže, stvar dotjerati do apsurda. A čini se da je u tome i uspio. Dogodile su se dvije stvari. Jedna pozitivna, a druga sasvim nevjerojatna. Nakon četiri godine pauze, parnica je ponovno krenula, no Majića je prošlog mjeseca iznenadio poziv suca Marka Benčića iz Zagreba.
"Tražio je da se za dva dana nacrtam u Zagrebu. Mislim da je to prekratak rok, na taj dan je objavljena presuda Gotovini. Poslao sam ispričnicu i napisao da sam poslušao savjet Hrvatske biskupske konferencije i petak posvetio postu i molitvi", kaže Majić.
Mora kod psihijatra, bio je drogiran kad je kidao zastavu?!
Za koji dan - novo iznenađenje. Doznao je da je Državno odvjetništvo naložilo obavezno psihijatrijsko vještačenje. "Odredili su psihijatra u Zagrebu. Opravdali su zahtjev sumnjom da sam u trenutku počinjenja kaznenog djela bio pod utjecajem opojnih droga. Nevjerojatno. Nikad nisam takvo što probao u životu. Ne znam odakle su to izvukli", šokiran je Majić.
Likvidacija crnogorskih rezervista
Ima i obrazloženje zbog čega mu se to događa. "Iza svega se krije, normalno, Mladen Bajić. Na ovaj način je spriječio da se odazovem pozivu crnogorskog tužiteljstva i da kažem istinu o zataškavanju ratnog zločina u Lori. U pitanju je svakako najstravičniji događaj u splitskom vojnom zatvoru. Što u Lori, što u Hercegovini pogubljeno je 11 do 14 crnogorskih rezervista. Ti ljudi su uhvaćeni u Mostaru, kada su se išli javiti svojim obiteljima. Mladen Bajić saznanja o tom zločinu sigurno ima od 1993. godine, kada je o tome izvijestio vojni policajac Mario Barišić. Saznanja o tome su imali i predsjednik Tuđman i šef Vojne policije Mate Laušić. To su oni unakaženi izmasakrirani zatočenici Lore sa iskidanim ušima koje je spominjao Barišić u svom iskazu", pojašnjava Majić pozadinu slučaja.
Prikrivanje istine
Bajić, smatra on, želi po svaku cijenu "zakopati" Loru, prikriti stvari koje su se tamo događale te tako minorizirati svoju ulogu u cijelom slučaju.
Zna se, naime, da je Bajić početkom 90-ih bio vojni tužitelj u Splitu. U Lori je čak i osobno sudjelovao u očevidima zločina koji su se tamo događali. Dosada je, međutim, procesuirano tek šest nižerangiranih vojnih policajaca, upravitelj Lore i njegov zamjenik. Cijeli zapovjedni kadar Vojne policije na čelu sa Laušićem te odgovorni u vrhu vlasti izuzeti su kaznenog progona.
DORH istražuje događaje u Lori
U Državnom odvjetništvu doznajemo, pak, kako vrlo aktivno rade na rasvjetljavanju mučnih događaja u Lori, a dvojica Crnogoraca, na koje se referira Majić, navodno su obuhvaćeni u optužnici podignutoj u slučaju Lora 2. Suđenje još nije započelo, a optužena su petorica od osmorice vojnih policajaca već pravomoćno osuđeni u Lori 1.
Postupak protiv Majića poveden je, kako doznajemo u Državnom odvjetništvu, zbog kidanja zastave. Smatra se da je svakako u pitanju nezakonita radnja, no tek treba utvrditi je li počinio kazneno djelo.