Arktik postaje sve važnija geostrateška točka na svijetu. Nije slučajno da se to područje među analitičarima, pogotovo nakon rata u Ukrajini, sve više smatra polaznom točkom za novi Hladni rat.
Topljenje leda otvara sjeverni morski put
Ključan razlog zbog kojeg Arktik postaje sve značajniji je globalno zatopljenje, što omogućuje otvaranje novih pomorskih ruta.
Zagrijavanje na sjeveru planeta je ekstremno, stopa porasta temperature je dva stupnja viša od planetarnog prosjeka. Najvidljiviji znak promjena je arktički led, koji je od 1980. godine izgubio 75% volumena uz značajno smanjenje ljetne površine. Stručnjaci kažu da bi, prema toj stopi, Arktik mogao ostati bez ljetnog leda već 2035. godine.
U tom slučaju puno veća plovnost bila bi na sjevernom morskom putu, koji se smatra ključnom morskom rutom budućnosti, a uglavnom se proteže uz rusku obalu. Stručnjaci smatraju da bi plovidba ovim područjem, na kojem ne bi bilo leda, mogla skratiti udaljenost između Rotterdama i Yokohame za 40% u usporedbi s prolaskom kroz Sueski kanal.
Na Arktiku je 13 posto neotkrivenih svjetskih izvora nafte?
Kad govorimo o prirodnim resursima, studija Geološkog instituta Sjedinjenih Država pokazala je da arktičko polarno područje može sadržavati oko 13 posto neotkrivenih svjetskih izvora nafte i 30 posto neotkrivenih globalnih izvora plina. BBC je izvijestio da bi arktičko područje moglo biti dom za 160 milijardi barela nafte. Osim toga, područje sadrži i velike količine minerala.
Zbog sve bržeg topljenja leda očekuje se da će bušenje, rudarenje i prijevoz sirovina u bliskoj budućnosti biti lakši. Jednostavno - klimatske promjene dovele su do toga da iskorištavanje resursa na širem području Arktika postane ekonomski održivo, a države se natječu za vojnu i komercijalnu kontrolu nad teritorijem.
Povijest Arktika
Ako arktički polarni krug (66° sjeverno) prolazi kroz državu, ona se vodi kao arktička zemlja. Arktičku regiju čini osam država - Kanada, Danska, SAD, Finska, Island, Norveška, Rusija i Švedska.
Kako bi se omogućila suradnja regionalnih država, Deklaracijom iz Ottawe 1996. godine osnovano je Arktičko vijeće. Ne radi se o upravnom tijelu, već svojevrsnom forumu s ciljem bolje suradnje između arktičkih država.
Arktik je i kroz povijest bio poprište sukoba. To podrazumijeva međudržavne sukobe između arktičkih nacija, uključujući Kanadu i SAD te Norvešku i Švedsku, ali i brojne konflikte oko upravljanja prirodnim resursima, kao što su zalihe tuljana i ribe.
Kasnije je Arktik karakterizirala visoka razina militarizacije u Hladnom ratu, primjerice, postavljanje interkontinentalnih balističkih projektila i nuklearnog oružja. SAD i Kanada izgradili su niz radarskih postaja za otkrivanje sovjetskih bombardera i projektila, dok je SSSR uspostavio brojne vojne baze i aerodrome na Arktiku.
Ledeni pokrivač Arktika pružao je tajno okruženje za podmorničke operacije, a obje supersile provodile su redovite patrole u regiji. No u vrijeme kad je osnovano Arktičko vijeće, regija se smatrala primjerom miroljubive suradnje, s ciljem brige o ekološkim pitanjima, znanstvenoj suradnji i gospodarskom razvoju.
Pridruživanje Finske i Švedske NATO-u puno toga mijenja
Danas se Arktik ponovno spominje u kontekstu Hladnog rata. Institut Centrostudi Italia Canada podsjeća da su povratkom Moskve na međunarodnu scenu nastavljene patrole strateških bombardera na granicama zračnog prostora NATO-a, ali i da su opet otvorene stare vojne baze i izgrađene nove. Sjeverna flota je od 2014. jedna od pet flota Ruske ratne mornarice.
Dr. Lawson Brigham, istraživač sa Sveučilišta Alaska Fairbanks, izjavio je da je Arktik postao pozornica za militarizaciju, i to najveća u povijesti.
"Pridruživanje Finske i Švedske NATO-u znači da je sedam od osam arktičkih država sada dio NATO-a. To će otežati, ako ne i onemogućiti vojnu i sigurnosnu suradnju između Moskve i drugih arktičkih država.
S druge strane, pridruživanje Finske i Švedske NATO-u sigurno će promijeniti planove saveza i potaknuti više sposobnosti odvraćanja i vojnog razvoja u regiji", poručio je dodavši da je budućnost Arktičkog vijeća neizvjesnija nego ikad jer su članovi odlučili prekinuti rad nakon ruskog rata protiv Ukrajine.
Rusija dominira borbom za Arktik
Rusija je suštinski gledano arktička država. Obala Rusije čini 53% obale Arktičkog oceana, a u regiji živi oko 2 milijuna Rusa. Prema ekonomskim pokazateljima, 20% BDP-a Rusije stvara se na Arktiku, a uz to su na poluotoku Kola dvije trećine ruske nuklearne energije.
Politico podsjeća da je u posljednja dva desetljeća Rusija dominirala borbom za Arktik gradeći svoju flotu ledolomaca, brodova i podmornica sposobnih za nuklearno oružje te razvijajući više rudarskih i naftnih bušotina duž svoje 15.000 milja dugačke arktičke obale. Tako se utrkivala da preuzme kontrolu nad tim novim sjevernim morskim putem, koji bi se mogao početi koristiti do 2035.
Rusija je najavila da će uložiti gotovo 25 milijardi američkih dolara u infrastrukturu kako bi osigurala da ta ruta postane ključna točka svjetske trgovine.
Amerika se budi, ali...
Što se tiče američke strane, Modern Diplomacy podsjeća da nova arktička strategija koju je objavila američka vojska smatra Arktik platformom za globalnu projekciju moći. Uz istu strategiju, u veljači je održana i velika multinacionalna vojna vježba. Novinski izvještaji govore da se radi o najvećoj vježbi ikad na Arktiku, u kojoj se testiralo oružje sljedeće generacije.
Politico podsjeća da je Amerika otvorila i konzulat u Nuuku na Grenlandu te da planira imenovati veleposlanika za regiju unutar State Departmenta. Amerika je i krajem prošle godine donijela odluku u kojoj je najavila proširenje vanjskih granica svog kontinentalnog pojasa za skoro milijun četvornih kilometara. Od toga se više od polovine nalazi u Arktičkom oceanu.
Rusija ima 40 teških ledolomaca, SAD ima jedan
Nezavisni novinar Kenneth R. Rosen za Politico ističe da su promatrači događanja na Arktiku, uključujući norveške diplomate, analitičare State Departmenta i stručnjake za nacionalnu sigurnost, rekli da strahuju da SAD i Europa neće moći zadržati kontrolu nad energetskim resursima i diplomacijom u regiji jer "Rusija postavlja sve više civilnih i vojnih infrastruktura diljem Arktika".
A da Rusija trenutno pobjeđuje na Arktiku, kaže i jedan neimenovani stručnjak za Reuters.
"Trenutno je vojna ravnoteža na Arktiku uvelike na strani Rusije - njezine baze u regiji brojčano nadmašuju NATO-ove za otprilike trećinu. Dok Sjedinjene Države tek uspostavljaju svoju prvu dubokovodnu luku na Arktiku, Rusija je već uložila velika sredstva u luke, infrastrukturu i plovila za razvoj i zaštitu sjevernog morskog puta", napominje.
Kako je za Business Insider rekao Gregory M. Guillot, zapovjednik Sjevernog zapovjedništva, SAD trenutno ima samo jedan teški brod ledolomac za operacije na Arktiku, dok ih Rusija ima oko 40. "To ograničava našu slobodu manevriranja u toj regiji", rekao je.
U utrku je ušla i Kina
Treba napomenuti da u utrku za prevlast na Arktiku ulazi i Kina. Iako se nalazi 1500 kilometara južno od Arktičkog kruga, Kina je još 2013. tražila i osigurala ulogu stalnog promatrača u Arktičkom vijeću. Peking je 2018. objavio i svoju službenu arktičku politiku proglasivši se "državom blizu Arktika", a od 2021. Arktik se prvi put spominje u najnovijem kineskom petogodišnjem planu – službenom nacrtu Pekinga za razvoj zemlje.
Kina, uostalom, razvija i svoj polarni put svile, koji bi trebao ići sjevernom rutom, a Rusija ga želi učiniti komercijalno održivim tijekom cijele godine. Kina se smatra glavnim ruskim izvorom kapitala za razvoj infrastrukture. Analitičari ističu i da je posljednjih godina Peking pokrenuo šire znanstvene istraživačke programa na Arktiku koji imaju i civilnu i vojnu primjenu.
Primjerice, danska obrambeno-obavještajna tijela upozorila su 2019. da Kineska narodnooslobodilačka vojska sve više koristi znanstvena istraživanja kao sredstvo za ulazak na Arktik te da takve aktivnosti nisu samo znanstvene već služe "dvostrukoj svrsi".
"Sve se promijenilo nakon invazije na Ukrajinu"
I dok Kina očito skriva svoje namjere, isto kao i Rusija, koja umanjuje svoje vojne aktivnosti na Arktiku, jasno je da ovo surovo polarno područje posljednjih godina dobiva na geopolitičkoj važnosti.
Marius Nyquist Pedersen, autor izvješća Zagrijavanje Arktika u Hladnom ratu – posljedice klimatskih promjena na Arktiku za norvešku sigurnost, napisao je da je suradnja na Arktiku godinama dobro funkcionirala.
"Međutim, to se promijenilo nakon ruske invazije na Ukrajinu. Primjerice, prekinuli smo suradnju s Rusijom kroz Arktičko vijeće. Tako smo izgubili važan diplomatski forum za održavanje razine sukoba", poručio je dodavši da će globalno rivalstvo supersila sve više uključivati Arktik.
"Mnoge države pristaju ojačati održivi razvoj i rad na zaštiti okoliša. Čini se da je Rusija ipak više zainteresirana za iskorištavanje resursa. Ona kontrolira gotovo polovinu obale koja okružuje Arktik. Tako veliki arktički igrač koji ne daje prioritet održivosti i klimi naštetit će održivom razvoju u regiji. To bi moglo imati globalne posljedice", zaključuje Pedersen.