NAS Hrvate su izdresirali na male plaće. Ne vjerujete? Medijan plaća (granica gdje pola građana prima više, pola manje) je niti 6000 kuna. Niti 800 eura. Više od pola hrvatskih radnika prima iznos manji od socijalne pomoći u nekoj zapadnoj državi. Štoviše, ako se ispod kakve vijesti o mjesečnoj prosječnoj plaći pohvalite da primate "enormnih" 9000 kuna, dakle neku minimalnu zapadnu plaću pomoćnog radnika, bit će hrpa zavidnih i zlobnih komentara kako ste, eto, neki parajlija ili stranački uhljeb, umjesto da ekipa shvati kako ste sirotinja i vi i oni.
Narodu gdje se normalno hvaliti u birtiji novim mobitelom ili kaputom (ako nakon 20 godina rada 10 sati dnevno nemate za pošten mobitel ili kaput bez 12 rata, vrijeme je da se zamislite o državi u kojoj radite), u takvoj državi je lako prodati priču da neki direktori, političari i slični koji primaju plaće u rangu 15.000-17.000 kuna mogu steći zavidnu imovinu. Istina je sasvim drugačija. S takvim plaćama, a takve, uz pokoju tisuću gore-dolje ima većina političara i direktora raznih državnih, lokalnih i komunalnih firmi, možete živjeti samo malo bolje i možda gurati jedan veći kredit. Ne možete steći vile i zamkove, ne možete imati vikendicu od 200 kvadrata na Jadranu zarađenu plaćom. Matematički ne ide.
Veću imovinu možete u Hrvatskoj steći samo nasljedstvom i poduzetništvom
Postoje dva načina na koje u Hrvatskoj možete steći neku veću imovinu, a to su nasljedstvo i poduzetništvo. Netko naslijedi kuću na Braču i uredi je za turizam. Netko, a ima i takvih slučajeva, bude u familiji s malo djece, pa naslijedi dva ili tri stana. Netko opet može biti uspješan poduzetnik – pa na kraju dobre poslovne godine ostane milijun ili dva dobiti, platite porez i u par godina, ako tako poslujete, imat ćete kuću s nekoliko stanova u Zagrebu ili vilu u Istri. Ima naravno i onih koji rade vani – na platformi ili kao pomorac steći ćete lijepu imovinu. To naravno nije sporno.
Ali ono što slušamo zadnjih tjedana, da neki državni i javni službenici, dakle ljudi koji rade za 4000-7000 kuna ili kakvi komunalni i drugi direktori državnih firmi koji rade obično za 15.000-17.000 kuna, rijetko kada za 20.000 kuna, stječu kuće i stanove, više njih, u nekoliko godina – to od plaće ne ide. Znate sami kolika je cijena kvadrata u Zagrebu, Splitu ili Zadru – ukucajte iznos u kreditni kalkulator vaše banke, svaka ga ima na webu, i zaključit ćete da netko s tako visokom plaćom može kupiti jednu nekretninu s kreditom na dugo, dugo godina.
A obično nije samo jedna nekretnina u pitanju. Jedan novi Audi A4 kreće od 270.000 kuna, za "direktorski" A6 nećemo ni spominjati cijenu, pa ako ga netko kupi od plaće od 15.000 kuna, a eto tu je i neka nekretnina koja se otplaćuje, onda vam ne ostane ni za odijelo, a kamoli druge troškove. Izuzimamo naravno poduzetnike koji voze auto na firmu ili zarađen od privatnog biznisa – ne govorimo o njima.
Uz nekakav dobar društveni položaj često idu i troškovi odjeće, pa uređenja strana, pa treba malo i stranku pomoći i još je tu sto statusnih i drugih troškova. A mi lijepo čitamo – ovome se stvorila kuća, ovome vila, ovome par stanova, ovome premium automobil u dvorištu. Odakle? Od plaće? Ponavljam, ako niste naslijedili ili ste poduzetnik, od plaće iz javnog sektora imovina koja se sada nekima pojavljuje ne može se stvoriti, ma koliko se onima koji rade za 4000 kuna plaća od 14.000 kuna činila ogromnom i "moćnom".
Spustili se vanzemaljci i ostavili kuću
Treba sve početi provjeravati: imovinu političara, imovinu sudaca, imovinu, to sada vidimo, naročito direktora državnih firmi. Tko je pošteno stekao – nema se što ljutiti, treba mu biti drago što će moći pokazati i dokazati da sve ima legalno. Nije to nikakav problem. Nikome od nas ne treba više od desetak minuta da se sjetimo i nasljedstva i kredita koje smo godinama plaćali za stan ili još plaćamo, a tko je bio u poduzetništvu znat će napamet i koliku je dobit u dobra vremena imao. A ovi drugi mogu reći da su se, eto, jedne noći vanzemaljci spustili u dvorište i ostavili im novi njemački premium. Ili se babina potleušica pretvorila bez kredita čarobnim štapićem u vilu. Događa se. Čitali smo svi bajke.
Nekada smo imali "Zakon o ispitivanju porijekla imovine i oduzimanju nezakonito stečene imovine", donijet 1984. i ukinut 11. svibnja 1990. godine (baš su, ono, požurili). Realno, taj Zakon je bila socijalistička glupost za političko pritiskanje nepodobnih, čak se i u bivšoj državi sprdalo s time. Tako je genijalni Ivica Vidović u seriji "Inspektor Vinko" glumio inspektora općine za ispitivanje porijekla imovine. Međutim, imamo porezne propise. Imamo i Poreznu upravu Ministarstva financija koja ima ovlasti i mogućnosti ispitivati ono što se stručno zove "nerazmjer između imovine i prihoda". Porezna uprava to radi, ali trebala bi raditi puno više. Prvo treba provjeriti imovinu uglednicima pa svima drugima.
Treba krenuti s – kako se kaže – jakim likovima. Upravo direktorima državnih i lokalnih firmi, koji službeno žive od plaće, a ne od dobiti, kako je često slučaj u privatnika. Pa idemo onda provjeriti političare koji dok su na funkciji kao državni dužnosnici osim predavanja i autorskih honorara ni ne smiju zarađivati ništa osim plaće. Pa idemo onda dalje. Provjerimo tko pošteno odrađuje svoju funkciju za opće dobro, a tko je radio na tome da opće dobro pretvori u privatno, osobno dobro. Imate OIB, imate članove obitelji, mala je ovo zemlja, lako se sve dozna.
Da bi ova zemlja imala budućnost, kriminalci trebaju biti udaljeni iz javnog života. S plaćom koju ima vozač kamiona u Njemačkoj (koliko u Hrvatskoj imaju viđeniji direktori državnih firmi ili političari) ne može u 10 godina steći imovinu koju jedva stekne utjecajni njemački odvjetnik ili švicarski bankar.
Da rezimiramo, ako nisi naslijedio ili zaradio kao poduzetnik, od plaće iz javnog sektora možeš imati jedan stan ili kuću na dugi kredit, osrednji auto te vikendicu u Slavoniji. Sve iznad toga – treba dobro provjeriti. Prvo uglednicima, pa onda svima ostalima.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala