SUĐENJE o opozivu američkog predsjednika, treće takvo u 243 godine Sjedinjenih Američkih Država, završilo je oslobađanjem Donalda Trumpa po obje točke optužnice, odnosno opoziva.
Taj je rezultat bio izgledan i prije nego što su same točke optužnice sastavljene. Matematika je bila jasna i neumoljiva: dok je za pokretanje opoziva u donjem domu Kongresa, Predstavničkom domu, potrebna obična većina glasova, za potvrdu opoziva koja bi rezultirala smjenom predsjednika potrebna je dvotrećinska većina glasova u gornjem domu Kongresa, Senatu.
>>Senat spasio Trumpa, ostaje predsjednik
A oporbeni demokrati, za razliku od Predstavničkog doma, u Senatu nemaju ni običnu većinu. Jedina varijabla koja u početku nije bila sigurna bila je lojalnost republikanskih senatora Trumpu i stranci, bez obzira na dokaze iznesene u samom postupku.
Republikanci bezuvjetno lojalni Trumpu - uz jednu časnu iznimku
Ta se lojalnost, međutim, tijekom postupka potvrdila kao bezuvjetna: prvo, kada su svi republikanci do jednoga glasali protiv Trumpova opoziva u Predstavničkom domu. Potom, kad je predsjednik Senata Mitch McConnell jasno dao do znanja da "ne misli biti nepristrani porotnik" - iako mu to nalaže Ustavom predviđena prisega koju je dao zajedno s 99 drugih senatora-porotnika.
I onda, naravno, kad su u Senatu odbili zahtjev demokrata za dobivanje dokumenata iz Bijele kuće kao dodatnih dokaza i saslušanje dodatnih svjedoka poput Johna Boltona, koji je već dao do znanja da bi potvrdio optužbu demokrata o zloporabi moći ucjenjivanjem Ukrajine prema "quid pro quo" shemi. Republikanci su prebacivali odgovornost na demokrate tvrdeći da su ovi prethodno trebali izboriti na sudu saslušanje tih svjedoka i uvid u dokaze, budući da ih dobrovoljno ne bi dobili - Trump je naredio čitavoj svojoj administraciji da ne surađuje s tužiteljstvom. No takva bi sudska borba potrajala mjesecima i vjerojatno zamrznula opoziv do iza izbora krajem ove godine.
U svakom slučaju, ovim je činom suđenje, lišeno ključnih svjedoka i dokaza potrebnih za utvrđivanje krivnje, poprimilo sva obilježja montiranog, suštinski pristranog procesa. Sinoćnje glasanje o oslobađanju bilo je samo simbolična potvrda tog tragikomičnog ishoda.
>>Je li suđenje o Trumpovom opozivu namješteno?
Republikanska stranačka stega imala je, doduše, jednu upečatljivu iznimku - senatora iz Ute i kandidata za predsjednika na izborima 2012., Mitta Romneyja.
Romney: Ovo je najteža odluka koju sam ikad donio
Romney je svoj glas za osudu Trumpa po prvoj točki optužnice, onoj o zlouporabi moći, objasnio svojom vjerom koja mu priječi da prekrši "zakletvu koju je donio pred Bogom" da kao senator-porotnik izvršava "nepristranu pravdu". Zatim je koncizno naveo i pobio manje i više bizarne argumente Trumpove obrane, koji su njegovim stranačkim kolegama poslužili kao izlika da oslobode predsjednika.
To je, kako je sam priznao, bila najteža odluka koju je ikad donio. Priznao je da je bivši potpredsjednik i jedan od vodećih demokratskih kandidata za predsjednika ove godine Joe Biden vjerojatno bio u sukobu interesa kad je naložio ukrajinskoj vladi 2016. da smijeni državnog odvjetnika koji je bio na meti kritika zbog ignoriranja korupcije.
Naime, jedna od istraga koju je tadašnji državni odvjetnik Viktor Šokin navodno vodio - iako je, prema Nacionalnom antikorupcijskom birou Ukrajine, ta istraga već bila završena u trenutku kad je Biden intervenirao - bila je usmjerena na energetsku tvrtku Burisma. A u upravnom odboru Burisme od 2014. do 2019. sjedio je Hunter Biden, sin Joea Bidena, i pritom primao unosnu plaću od oko 50 tisuća dolara mjesečno.
Upravo je to, prema dokazima koje su demokratski tužitelji u Kongresu ponudili, bila prilika koju je Trump uočio i pokušao iskoristiti - da privoli novog ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog da ponovno otvori i proširi istragu protiv Burisme i poveže Bidena mlađeg i starijeg s korupcijom, što bi u predizborno vrijeme itekako naštetilo demokratskom kandidatu.
>>Trumpov govor je dokazao: Američka nacija je u stanju rata
Bi li Trump tražio istragu od Ukrajine da se nije ticala Bidena?
A pritom je, prema optužnici demokrata, Trump praktički ucjenjivao Ukrajinu uvjetujući vojnu pomoć (zemlji koja ratuje s ruskim separatistima i samom Rusijom) i posjet Zelenskog Bijeloj kući suradnjom u ovom utjecanju na američke izbore.
U svakom slučaju, objasnio je Romney, Bidenov eventualni sukob interesa nije zločin, a Trumpov pritisak na Ukrajinu da istraži Bidene koji je vršio osobno i preko svog privatnog odvjetnika Rudyja Giulianija "teško je objasniti kao išta drugo nego politički pothvat".
"Nema sumnje da, da njihova prezimena nisu bila Biden, predsjednik ne bi napravio to što je napravio", poentirao je Romney. "Korumpirati izbore kako bi zadržao sebe na položaju možda je najuvredljivija i najdestruktivnija povreda nečije prisege na dužnost koju mogu zamisliti", zaključio je, osuđujući Trumpa svojim riječima, a onda i svojim glasom.
Još se jedan senator uz Romneyja, sa suprotne strane stranačkog rova, posebno istaknuo svojim nastupom. Adam Schiff, vodeći "menadžer", odnosno tužitelj Predstavničkog doma, u svojim je obraćanjima pred Senatom uvjerljivo, principijelno i retorički impresivno obrazložio zašto Trump treba biti osuđen i zašto je njegovo oslobađanje tako opasno za američku demokraciju, utemeljenu na trodiobi vlasti koja priječi ijednoj osobi, pa tako i predsjedniku, da se stavi iznad zakona.
Konačna presuda u studenom
Njegov glas, dakako, nije bio presudan, ali je dao glasovima za Trumpovu osudu dvostranačku dimenziju, upravo ono što su Trump i njegovi stranački vojnici pod svaku cijenu htjeli izbjeći.
Drugi republikanski senatori za koje se spekuliralo da bi mogli glasati protiv Trumpa zaključili su pak da odluku treba li predsjednik biti kažnjen treba ostaviti glasačima. Na argument da Trump pokušava, vrbujući stranu vladu da mu pomogne, ilegalno manipulirati istim tim izborima na kojima bi se trebalo odlučiti o njegovoj odgovornosti - nisu imali adekvatnog odgovora.
Ono što je posebno znakovito je da 48 senatora koji su glasali za Trumpovu osudu, iako u Senatu čine manjinu, predstavljaju gotovo 69 milijuna glasača koji su ih izabrali. To je čak 12 milijuna glasača više od onih koji su izabrali 52 senatora koji su glasali da oslobode Trumpa, kako piše Washington Post, pozivajući se na podatke MIT Election Date. Ovaj nesrazmjer, zajedno s činjenicom da je Trump pobijedio Hillary Clinton 2016. iako je dobio tri milijuna glasova manje (zahvaljujući činjenici da su manje i ruralnije savezne države uglavnom uporišta republikanaca), pokazuje jasan uzorak.
Na američkim glasačima je sad da u studenom donesu konačnu presudu. Na njima je da odluče hoće li dati Trumpu za pravo kad kaže da mu američki Ustav dozvoljava da "radi što god hoće". Jedna stvar je sigurna - republikanci su se svojim glasovima trajno vezali za Trumpa i s njim će dijeliti političku sudbinu.