Foto, video: Index
"GRAH nam je i fruštuk, i ručak, i večera", veselo je s pozornice najavljivao Darko Janeš početak podjele 60 tisuća porcija graha. Mislio je da je duhovit jer s pozornice se ne vide gladni ljudi kojima će prvomajski grah iz zagrebačkog Maksimira biti i doručak, i ručak, i večera sljedećih tjedan dana.
Skupljali hranu za dane koji dolaze
Poslušno i strpljivo stajali su u redovima da iz ruke i zaimače zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića dobiju ne samo jednu porciju graha. Čekali su s praznim kanticama od jogurta, plastičnim kutijama, loncima. Puno ih je imalo nekoliko takvih posuda u vrećicama. Skupljali su zalihu hrane za dane koji dolaze, za dane kada ništa neće dobiti besplatno.
Besplatno, naravno, nisu dobili ni prvomajski grah. Platili su ga i plaćat će ga. Platili su ga glasovima na izborima, platili su ga najvećim prirezom u državi, nebrojenim aferama kojima su iz Zagreba izvučene milijarde kuna, plaćat će tako i dalje. Nema kod Bandića besplatnog ručka. Ni doručka, niti večere.
Moraju zapamtiti čija je ruka koja ih hrani
"Tim koji pobjeđuje se ne mijenja", podsjetio je Janeš gladne. I još jednom zahvalio Bandiću. Čak i na karanfilu koji mu je tutnuo u ruke. U svojoj blesavosti zaključio je da je karanfil dobio zbog Istanbulske konvencije pa je eto došlo vrijeme da i muškarci primaju cvijeće. Prvomajski crveni karanfil, skromni cvijet, simbol borbe za radnička prava. No nije Janeš angažiran da bude pametan, nego da podsjeća sirotinju čija je ruka koja ih je nahranila toga dana i koja im je milostivo ulila zaimaču više da imaju i sutra što jesti.
Ruke se tresu, grah se rasipa
A te se ruke uglavnom tresu. Stare su i odradile su svoj radni vijek. Trebale bi 1. maja doći na uranak da se podruže, Da, i da pojedu porciju graha. Zato što je to običaj, a ne zato da napune trbuhe nečim toplim.
Dok je s pozornice Žiga lakim notama zabavljao one koji su svoj obrok već osigurali, pogrbljena starica došla je na red. O laktu joj visi vrećica s posudama graha, u lijevoj ruci nosi buketić karanfila.
Možda ih je dobila od Bandića, a možda i od Davora Bernardića koji ih je dijelio na ulazu u Maksimir. Buketić će joj razvedriti dom u koji će odnijeti hranu. U desnoj ruci joj je tanjur s još jednom porcijom. Koju će pojesti odmah. No ruka ju je izdala. Grah se rasuo po travi. Tužno ga je pogledala. I stala na kraj reda. U još jednu rundu tužne maksimirske bitke za grah. Za preživljavanje.