U SAMO sedam godina, od 2013., kada je ušla u EU, pa do kraja 2019., Hrvatska je ostala bez oko 200.000 stanovnika, proizlazi iz novih procjena državne statistike.
Prema tim podacima, Hrvatska je krajem 2012. godine, uoči pristupanja Uniji, imala nešto više od 4.26 milijuna stanovnika. Krajem 2019. godine imala je nešto manje od 4.06 milijuna stanovnika.
Porazna demografska slika zemlje posljedica je negativnog prirodnog prirasta, odnosno većeg broja umrlih nego rođenih, ali još i znatno više masovnog iseljavanja koje je rezultat otvaranja tržišta rada ostalih članica Europske unije za hrvatske državljane.
Stručnjaci upozoravaju da su demografski pokazatelji vjerojatno i gori nego što ih prikazuje službena statistika, s obzirom na to da se ona temelji na registrima državnih institucija koji, međutim, nisu ažurirani. Naime, mnogi koji se isele iz Hrvatske ne odjavljuju ovdašnje prebivalište, barem ne odmah, nego tek nakon nekog vremena, kada vide kako su se snašli u novoj sredini. Stoga procjenjuju da je broj stanovnika Hrvatske već pao ispod četiri milijuna.
U pet godina gubimo grad veličine Osijeka
"S ovakvim prirodnim padom broja stanovnika, odnosno većim brojem umrlih nego rođenih, koji sad doseže oko 20.000, Hrvatska će u narednih pet godina izgubiti grad veličine Osijeka. To je strahovito brzo demografsko propadanje. Kada tome pridodamo i veliko iseljavanje, što je posljedica liberalizacije tržišta rada drugih članica Europske unije za hrvatske državljane, Hrvatska se demografski nalazi u jako teškoj situaciji", ocjenjuje za Index Željko Lovrinčević iz zagrebačkog Ekonomskog instituta, koji upozorava da je pandemija koronavirusa povećala broj smrtnih slučajeva u Hrvatskoj.
Ubrzani trend smanjivanja broja stanovnika posljednjih godina - dakle, u razdoblju u kojem su se hrvatskim radnicima širom otvorila vrata bogatijih članica Unije - pokazuju i podaci DZS-a. Oni pokazuju da je u Hrvatskoj još krajem 2015. godine živjelo oko 4.19 milijuna stanovnika, već tijekom 2016. godine taj broj se smanjio za oko 40.000, dok se u 2017. smanjio za dodatnih 50-ak tisuća. Trend smanjenja broja stanovnika bio je nešto manji u 2018. i 2019. godini: u 2018. se hrvatsko stanovništvo smanjilo za oko 30.000, a u 2019. za oko 18.000 ljudi. Naravno, smanjenje broja stanovnika ne može se objasniti samo iseljavanjem nego i negativnim prirodnim prirastom, no to ne mijenja zaključak da je Hrvatska na pragu demografskog sloma.
Iseljavanja je bilo i u jeku koronakrize
Tim više što se, prema preliminarnim procjenama DZS-a, broj stanovnika nastavio smanjivati i u prošloj godini, koju je obilježila pandemija koronavirusa. Tako je Hrvatska, prema tim preliminarnim procjenama, sredinom 2020. godine imala manje od 4.05 milijuna stanovnika, odnosno oko 11.000 manje nego krajem 2019. Dio krivnje za to snosi i povećana smrtnost zbog koronavirusa, ali i u korona-godini je, kako svjedoče i sami poslodavci, nastavljeno iseljavanje, iako znatno sporijim tempom nego prethodnih godina, što je ponajprije rezultat restrikcija u putovanjima.
Razloga za iseljavanje u Hrvatskoj ne nedostaje. Novi hrvatski iseljenici na društvenim mrežama i u istraživanjima najčešće navode nemogućnost pronalaska posla ili nezadovoljstvo poslom ako ga imaju, zatim male plaće u uvjetima razmjerno visoke razine cijena kakva je u Hrvatskoj, pa ovrhe, nepotizam i ostale probleme s kojima se kao društvo suočavamo. Ukratko, ne vide ovdje perspektivu pa se odlučuju za život u nekoj novoj, stranoj sredini. Makar i samo privremeno. Među zemljama u koje se hrvatski državljani najčešće iseljavaju statistike su dosad navodile prije svega Njemačku, ali i Austriju i Irsku, a posljednjih je godina bio i sve izraženiji trend iseljavanja u pojedine nove članice Europske unije, posebno u Sloveniju i Češku.
Hrvatska ne uspijeva u većoj mjeri privući radnu snagu iz trećih zemalja
S druge strane, Hrvatska nikako da postane atraktivnije mjesto za doseljavanje radne snage. Useljavanja je, doduše, uvijek bilo pa se u Hrvatsku, kako pokazuju podaci DZS-a, u 2019. godini doselilo nešto manje od 38.000 ljudi iz inozemstva. U velikom broju je tu riječ o Hrvatima iz Bosne i Hercegovine i Srbije, koji imaju dvojno državljanstvo. Ipak, i kod njih je, upozoravaju stručnjaci, od ulaska Hrvatske u EU vidljiv trend okretanja životu u drugim članicama Unije, a mnogi od njih na Hrvatsku gledaju samo kao na usputnu stanicu na putu prema životu u razvijenijim članicama Unije.
Posljedica takvih procesa je, upozorava Lovrinčević, ubrzano starenje hrvatskoga stanovništva, demografska pustoš u cijelim regijama i nedostatak radne snage. Sve je to velik uteg i za hrvatsku ekonomiju, budući da život u depopuliranim područjima treba održavati, a to košta. Zato će Hrvatska, poručuje naš sugovornik, morati razmisliti o novoj demografskoj politici, koju će trebati uskladiti s regionalnom politikom.
Postajemo staro i siromašno društvo
"Postajemo staro, ali siromašno društvo, za razliku od, recimo, Japana, koje je staro, ali bogato društvo", poručuje Lovrinčević.
U fokusu nove demografske politike ponajprije bi se, dodaje, trebalo naći poticanje hrvatskih iseljenika da se vrate u Hrvatsku. No trebat će, ističe, razmisliti i o privlačenju radne snage iz drugih zemalja, pri čemu treba voditi računa o tome da demografski bazen zemalja europskog jugoistoka presušuje i da iz njega više nije realno očekivati veće doseljavanje. Stoga će, kaže, trebati razmisliti iz kojih dijelova Europe i svijeta će Hrvatska moći privući kvalificiranu radnu snagu u fertilnoj dobi. To je pitanje za javnu raspravu, odgovor na koje će morati dati hrvatska politika i društvo u cjelini.
Glavni iseljenički val ipak je iza nas
Unatoč izrazito negativnim demografskim kretanjima, ekonomski analitičar Damir Novotny smatra da je glavni iseljenički val ipak iza nas. U narednim godinama, napominje, može se očekivati povrat dijela iseljenika, kako zbog projekata koji će se sufinancirati novcem iz fondova Europske unije, a koji će otvarati nova radna mjesta, tako i zbog znatno viših troškova života u zemljama u koje hrvatski državljani iseljavaju od onih u Hrvatskoj. Tome će, ističe Novotny, pridonijeti i očekivani skori ulazak Hrvatske u Schengen koji će olakšati dnevne migracije. Slično je iskustvo, dodaje, i ostalih novih članica, koje su prije nas pristupile Uniji.
"U Sloveniji je nakon ulaska u Schengen došlo do porasta dnevnih migracija. Mnogi radnici iz Ptuja i Maribora svakodnevno odlaze na rad u Austriju, dok dio stanovnika Kopra ili Nove Gorice svakodnevno putuje na posao u Italiju. Pa i kod nas je nakon sloma Uljanika primjetan trend većih dnevnih migracija ljudi iz Pule i Rijeke prema Monfalconeu, gdje rade u brodograđevnoj industriji, a još ni nismo u Schengenu. Također, nekome iz sjeverozapadne Hrvatske bliži je Graz nego Zagreb i njemu će ulazak u Schengen olakšati dnevne migracije", ističe Novotny.
I demograf Ivan Čipin sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta vjeruje kako je glavni iseljenički val iz Hrvatske u načelu gotov. Već i u godinama prije koronakrize - u 2018. i 2019. - bilo je, ističe, vidljivo da se iseljava manje ljudi nego ranijih godina. Podatke za 2020. još čekamo, a vrlo je vjerojatno, napominje Čipin, da nas je već sada manje od četiri milijuna. Ipak, ističe naš sugovornik, za konkretnije zaključke trebat će pričekati novi popis stanovništva.
Iseljavat ćemo se i dalje, ali u manjoj mjeri nego ranije
Sve to ne znači da i u narednim godinama neće biti iseljavanja iz Hrvatske. Stručnjaci kažu da će se iseljavanje nastaviti, ali sporijim tempom nego prethodnih godina. Među onima koji će i u narednim godinama vjerojatno nastaviti iseljavati obično spominju liječnike i medicinsko osoblje, zatim građevince i majstore raznih profila.
Istodobno, Hrvatska će morati poraditi na povratku dijela iseljenika, kao i na privlačenju novih stanovnika, bez kojih će gospodarstvo teško moći naprijed. Tim više što se naša ekonomija temelji na uslugama, a one trebaju radnu snagu.
"Trebalo bi se okrenuti privlačenju ljudi koji su iz Hrvatske otišli posljednjih godina. Njih je lakše privući nego one koji su ranije otišli", zaključuje za Index Čipin.