IZMEĐU 2016. i 2017. godine nestao je niz kineskih milijardera. Neki se nikad nisu pojavili i sumnja se da su supruge, ljubavnice ili poslovni suparnici imali ulogu u njihovom nestanku. Međutim, neki su se ponovno pojavili, rekavši kako su "pomagali vlastima".
Ovo se razdoblje poklopilo s kineskom antikorupcijskom kampanjom, a na njega je podsjetila i istraga protiv Alibabe i Ant Financiala zbog monopola i nesrazmjernog utjecaja, za Forbes piše Mike O'Sullivan.
Nekoliko tjedana prije istrage, uoči inicijalne ponude dionica Ant Financiala, Jack Ma je izjavio da kineski regulatori gaje "mentalitet zalagaonice" te da se "banke neće promijeniti, nego ćemo mi promijeniti banke".
>> Kineski milijarder i vlasnik Alibabe nestao nakon što je kritizirao vlast
Ova pokuda očito nije dobro sjela kineskim vlastima i Maovi kolege iz Anta sada "pomažu vlastima" u preustroju Anta.
Problemi za Ant grupu
U SAD-u i Europi regulatorni napad na Alibabu pozdravili su ljudi poput Jima Cramera, smatrajući to dokazom da je komunistička Kina prijetnja slobodnom poduzetništvu. Ovakva reakcija odaje nedostatak volje da se Kina shvati ozbiljno i pokuša shvatiti što se tamo događa.
Puno je vjerojatnije da su na djelu dva međusobno povezana faktora. Xi Jinpingova Kina ne ostavlja mnogo prostora visokoprofilnim glasovima koji bi mogli proturječiti predsjedniku. Zapravo, jedinstvenost Xijeve pozicije postat će mnogo značajnije pitanje u Pekingu u sljedećim godinama, posebice unutar Komunističke partije, o čijim se internim raspravama i suparništvima na zapadu relativno malo zna.
Drugo, razlozi rezanja Antovih krila su smanjenje moći financijskog sustava i vjerojatno omogućavanje da kinesko gospodarstvo bude održivije. Ovdje se budućnost Xija i Kine isprepliću, jer on mora održavati prosperitetno gospodarstvo kako bi ispunio svoju viziju i zaštitio svoj položaj, piše O'Sullivan za Forbes.
Kineski san
Xi je govorio o "Kineskom snu" u ožujku 2013. godine, puno prije nego što je Donald Trump izabran za američkog predsjednika uz pomoć krilatice "Make America Great Again". Taj san je utemeljen na želji da Kina povrati poziciju koju je uživala u stoljećima kad je njeno gospodarstvo bilo dominantno.
Kineski sustav, gledajući izvana, uključuje ugovor prema kojem ljudi žrtvuju svoju slobodu u zamjenu za red, prosperitet i nacionalni prestiž. Država ima kontrolu. Europljani i Amerikanci nisu navikli na takvo nešto. Kineski sustav dosad je funkcionirao vrlo dobro iako je najveći rizik s kojim se suočavao bilo razdoblje velike nezaposlenosti, što predstavlja kršenje ugovora između građana i Komunističke partije.
Izgubljeno desetljeće
Zbog toga Kina i Xi ne mogu trpjeti da ekonomija zapadne u neravnotežu kakva je, primjerice, dovela do krize u eurozoni. Osobito ne žele izgubljeno desetljeće kakvo je pretrpio Japan. Treba imati na umu da je tokijski burzovni indeks Nikkei prošli tjedan ponovno dosegnuo razinu 27.000, prvi put nakon 29 godina.
Ovakva interpretacija onoga što se događa u Pekingu pojačana je činjenicom da se Kina ponaša kao dobro vođena kapitalistička ekonomija. Uzmimo u obzir da Kineska središnja banka nije uključena u kvantitativno ublažavanje - kompanijama u stečaju i fondovima (ali ne i onima u državnom vlasništvu) može se odobriti oprost dugova i preustroj.
Sizifovsko gospodarstvo
Za usporedbu, u Europi i SAD-u tržišta i ekonomije osiguravanjem likvidnosti na okupu održavaju središnje banke, tehnološki monopoli (Apple, Amazon, Facebook, Google) cvjetaju, a "zombi-kompanije" i dalje opstaju. Europa, nažalost, nema tehnološki ili "fintech" sektor koji se može mjeriti s konkurentima.
O'Sullivan je nedavno pisao o "sizifovskom gospodarstvu" u kojem vlade i centralne banke pokušavaju potaknuti aktivnost ubrizgavanjem likvidnosti u gospodarstva, da bi to rezultiralo novim padom. Od glavnih regija čini se da je jedino Kina shvatila važnost ovoga i čini sve kako bi smanjila rizike skupog "obračuna". S obzirom na zaduženost u Kini, to je mudro. S obzirom na prijetnju popularnosti predsjednika Xija i Komunističke partije, nitko i ništa ne smije stati na put Kineskom snu, zaključuje O'Sullivan za Forbes.