VEĆINA radno sposobnog stanovništva u Hrvatskoj ne radi, pokazuju najnoviji podaci Državnog zavoda za statistiku. Samo 49.2 posto radno sposobnog stanovništva je zaposleno, 47.3 posto se broji kao neaktivno stanovništvo, a nezaposlenih je 3.5 posto.
Najveća zaposlenost je u Sjevernoj Hrvatskoj (54.9 posto) i Gradu Zagrebu (53 posto), ali nacionalni prosjek ruše Panonska Hrvatska (44 posto zaposlenih) i Jadranska Hrvatska (47.4 posto zaposlenih), gdje je manje od pola radno sposobnih stanovnika zaposleno.
Najmanje ljudi radi u Jadranskoj Hrvatskoj i Panonskoj Hrvatskoj
Posebno je intrigantan slučaj Jadranske Hrvatske, koja ima najmanji postotak nezaposlenih u radno sposobnom stanovništvu, ali velik postotak neaktivnih (50.3 posto). Veći postotak neaktivnih ima Panonska Hrvatska, ali i najveći udio nezaposlenih u Hrvatskoj. Podaci se odnose na srpanj, kolovoz i rujan 2022.
Radno sposobno stanovništvo se odnosi na osobe s navršenih 15 i više godina, a stopa zaposlenosti jest postotni udio zaposlenih u radno sposobnom stanovništvu. Ti podaci govore puno o snazi gospodarstva Hrvatske i iskorištenosti ljudskih potencijala.
Mirovinski sustav je neodrživ zbog malog udjela ljudi koji rade
Broj aktivnog stanovništva, što se odnosi na zaposlene i nezaposlene koji traže posao, veći je od broja neaktivnog stanovništva. Ali ako se na nezaposlene gleda kao na ljude koji ne rade (ne svojom krivnjom), a na neaktivne kao na one koji ne žele i ne moraju raditi (školovanje, bolest, starost, tj. mirovina), onda je činjenica da većina radno sposobnih ljudi u Hrvatskoj ne radi. Točnije, onih koji ne rade je milijun i 799 tisuća, a onih koji rade milijun i 710 tisuća.
Ipak, većina ljudi radi do odlaska u mirovinu, a navedeni podaci se odnose i na one starije od 64 godine. To je indikativno jer pokazuje da manje od polovice odraslih iznad 15 godina svojim radom uzdržava ostale u društvu.
Ne odnosi se to samo na djecu nego i na umirovljenike. Razlog je mirovinski sustav međugeneracijske solidarnosti, u kojem trenutni radnici izdvajaju iz svojih plaća za trenutne umirovljenike. Trenutno je odnos između broja onih koji uplaćuju za mirovine (HZMO ih naziva osiguranici) i umirovljenika 1:1.32, što znači da za mirovinu jednog umirovljenika rade 1.32 zaposlena.
To nije dovoljno za mirovine, pa je rupa u mirovinskom sustavu oko 20 milijardi kuna. Prosječan radni vijek trenutnih umirovljenika je 31 godina. Sustav je davno postao neodrživ, ali mirovinski sustav utemeljen na međugeneracijskoj solidarnosti egzistira kao avet davnih vremena, kada je na jednog umirovljenika dolazilo 3, 4, 5 i više radnika.
Hrvati rade daleko manje od većine EU
Zadnja kriza je u Hrvatskoj završila dosta kasno, tek 2015., ali stopa zaposlenosti, bez umirovljenika (15-64 godine), oporavlja se od 2014. Podaci statističke agencije EU Eurostata pokazuju da je 2012. u Hrvatskoj stopa zaposlenosti iznosila 53.5 posto, a 2021. 63.4 posto.
To je dobar pokazatelj oporavka gospodarstva Hrvatske, rezultat stabilnog rasta broja zaposlenih, ali, nažalost, i iseljavanja. Eurostat još nije uključio podatke za ovu godinu, ali metodologija Hrvatskog zavoda za statistiku je po ovom pitanju usklađena s tom institucijom, pa znamo da je i u 2022. nastavila rasti, na 65.1 posto u trećem tromjesečju.
Radi se o dobrom pokazatelju za Hrvatsku, s obzirom na to koliki je bio u prošlosti, ali neimpresivnim za EU. Nizozemska, Norveška, Njemačka, Danska, Malta i Švedska imaju stopu zaposlenosti preko 75 posto. Hrvatska se tako opet nalazi na začelju EU prema ekonomskom pokazatelju, u rangu Španjolske, Grčke, Italije i Rumunjske.
Neobičnost Jadranske Hrvatske
Poprilično je čudno što Jadranska Hrvatska ima najmanju nezaposlenost u državi, a postotak zaposlenosti stanovništva od 15 do 64 godine je daleko manji nego u Sjevernoj Hrvatskoj i Gradu Zagrebu. Treba naglasiti da se radi o podacima na osnovu Ankete o radnoj snazi, koju provodi Državni zavod za statistiku i koja je usklađena s metodologijom ostatka EU, a ne o podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.
To pak znači da razlog velikog postotka neaktivnih u toj regiji nije rezultat velikog udjela umirovljenika, kao primjerice u Panonskoj Hrvatskoj, nego ljudi u radnoj životnoj dobi koji se ne broje ni kao nezaposleni. Stopa aktivnosti je veća nego u Panonskoj Hrvatskoj, ali isključivo zbog daleko manje stope nezaposlenosti .
Postotak zaposlenosti žena je u svakoj od regija Hrvatske manji nego postotak zaposlenosti muškaraca, ali je razlika najveća u Sjevernoj Hrvatskoj (15 postotnih bodova) i Panonskoj Hrvatskoj (13 postotnih bodova), najmanja u Gradu Zagrebu (2.7 p.b.) i umjerena u Jadranskoj Hrvatskoj (7.7 p.b.).
Je li apartmanizacija razlog neaktivnosti Jadranske Hrvatske?
Jako niska stopa nezaposlenosti u Jadranskoj Hrvatskoj uz nisku stopu zaposlenosti i aktivnog stanovništva može oslikavati nekoliko stvari. Možda je jako velik broj nezaposlenih jednostavno prestao tražiti posao pa se zbog toga broje kao neaktivni. Puno vjerojatniji razlog je turizam.
Turistički iznajmljivači se broje kao obrtnici tek ako imaju 20 kreveta i više. Tada ulaze u sustav PDV-a kao obrtnici, postaju zaposleni u obrtu i na osnovu toga moraju sebi isplaćivati plaću, čime ulaze u evidenciju zaposlenih. Efekt apartmanskog turizma, koji porezno potiče država, može objasniti čudne podatke Jadranske Hrvatske.
Nizak udio aktivnog stanovništva ima dalekosežne posljedice
Osim što pokazuje snagu ekonomije, postotak aktivnosti i zaposlenosti je jako bitan zbog održivosti javnih funkcija države. Posebno se to odnosi na mirovinski sustav, koji je ionako kolabirao i umjetno ga se održava na životu financiranjem iz državnog proračuna.
Nizak udio zaposlenih znači da je teret uzdržavanja državnog aparata i cijelog sustava mirovinske, socijalne, zdravstvene skrbi te drugih javnih usluga raspoređen na manji broj ljudi. U takvoj situaciji je država prisiljena imati relativno visoke poreze - da bi se mogli financirati javni izdaci koji održavaju razmjerno velik broj radno neaktivnog stanovništva - ili smanjiti javne rashode.
Skandinavske države i Nizozemska su izabrale da imaju velik udio radno aktivnog stanovništva, čime se veliko porezno opterećenje i visoki javni izdaci disperziraju na veliki broj ljudi. Hrvatska, s obzirom na svoj stupanj razvoja, ima visoke poreze, njima je opterećen relativno malen broj ljudi, a javni rashodi su veliki.