Na političkoj pozornici Hrvatske se sve vrti oko osoba i emocija i utoliko je očitije kako se uopće ne govori o ekonomiji, niti tko to odlučuje koliko će Hrvati imati u džepu, piše u analizi DW.
Dugačak je popis tema koje se otvaraju uoči predstojećih izbora u Hrvatskoj, iz različitih područja i djelatnosti. Tako se može čuti ponešto o stavovima kandidata i stranaka u vezi s pitanjima demografije i vanjske politike, pravnog sustava i sigurnosti, javne uprave i ekologije, itd. No jedno baš uporno izostaje, ekonomija, odnosno ekonomske vizije i prioriteti. Katkad ponetko spomene neki porez ili inflaciju ili stanogradnju, ali nakratko i površno, a zatim se ponovno sve vrati u istu onu kolotečinu s raznim jednokratnim aferama u pravom planu.
Ekonomija kao (ne)tema
Istodobno, u proteklih nekoliko godina Hrvatska je postala teški ovisnik o EU-financijama, osim što ih još uvijek ne uspijeva koristiti u punijem ponuđenom opsegu. Osnove domaće ekonomije poput agrara i elektroprivrede bilježe izrazitu stagnaciju povrh ranije potencirane krize. Zdravstvo i socijalni sustav također pate od niza problema koji se produbljuju, a i to se indirektno temelji na ekonomsko-političkoj osnovi. Ukupno, ekonomija i politika vezana uz nju postale su netema, što osobito dolazi do izražaja u vrijeme prije izbora, kad bi se ipak moralo očekivati nešto suprotno.
Da je ekonomija u biti depolitizirana već duže vrijeme, potvrdio je Marko Grdešić, profesor političke ekonomije i političke sociologije na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. On je pritom mišljenja da se to može uočiti po svim glavnim segmentima ekonomske politike u Hrvatskoj, primjerice na monetarnoj politici čije su faze razvoja uvjetovane i ukidanjem hrvatske monete, odnosno prelaskom na euro. „Sad ju dakle više ni teoretski nemamo, ako smo monetarnu politiku ranije bar tako spominjali“, napominje Grdešić.
Iz krajnosti u krajnost
„Naime, dok nam je bila na raspolaganju kao ekonomsko-politički alat, Hrvatska ju nije željela koristiti. Fiskalna politika je pak odviše sputana, idemo iz krajnosti visoke potrošnje u prekomjerni deficit, potom se obuzdavamo, itd. Ovoj vladi ide na ruku činjenica da novca još uvijek ima, nije besparica kao u gorim vremenima štednje. To joj omogućuje da odriješi kesu, ali na tome se zatim napajaju kojekakvi akteri, koji bi trebali i koji ne bi. No ni tu se ne vidi sustavnost pristupa, više inertnost i oportunizam", tvrdi.
„Zoran Milanović je to učinio sve to malo sadržajnijim, nabrajajući pojedine teme i ideje u okviru ekonomije“, dodao je Grdešić. Milanović je posegnuo za više ekonomskih pitanja, zapravo odgovora, ali više uvodno, načelno. Kao probleme koje bi želio riješiti, spomenuo je neprincipijelni ekstraprofit banaka i velikih trgovaca, privatnika u zdravstvu, nekretninskih spekulanata.
Tko uopće nešto zna o ekonomiji?
„No pitanje je kako će se to dalje razvijati, s obzirom ili bez obzira na rezultate izbora. On je to sam nametnuo kao temu, bez vidljivih partnera, jer ni SDP ne stoji iza toga, koliko znamo. Možda će stati, bilo bi logično. U svakom slučaju, poželjno je i dobro da ekonomski sadržaj uđe natrag u politički prostor“, vjeruje Marko Grdešić, pojašnjavajući da se vodi i borba za načelnu kredibilnost tematiziranja ekonomije, tko to smije, a tko ne. On stoga očekuje i osporavanje Milanovića sa strane prozvanih interesnih pozicija u narednim danima.
„Znate onu priču da imamo aktere koji su kvalificirani i zaduženi za to, a javnost bolje neka se suzdrži od tema u kojima nije stručna. Nevolja s tim jest i to što se politika onda počne baviti isključivo simboličko vrijednosnim pitanjima, ali takva praksa biva dosta opasna kad se potencira. Općepoznat primjer je Amerika, mada su to ispoljavali i neki drugi prije nje. Nastaju forsirane podjele u društvu, te se demokratski poredak u nekim svojim uporištima suspendira, i taj proces postaje opasan koliko i izmicanje ekonomije iz zone demokratskog propitivanja i odlučivanja", kaže Marko Grdešić.
O znanoj klopki prepuštanja ekonomije isključivo ekonomistima, govori i ekonomist Luka Brkić, profesor na zagrebačkom Sveučilištu Libertas. On drži kako su ovi izbori maksimalno personalizirani, naročito poslije direktne konfrontacije Milanovića i premijera Andreja Plenkovića.
„No, glavnina tog momenta je već prošla, a moglo bi se kazati i da personalizacija nipošto nije samo hrvatska pojava. Naširoko je štošta u politici skrenulo k estradi, s veoma površnim karakterom, gdje prolazi samo ono atraktivno i kratkoročno“, rekao je.
Bauk korupcije pokriva sve teme
„Naposljetku, uvijek su isti glumci na tim političkim daskama, sve je nošeno inercijom. Rasprava o suštinskim pitanjima poput ekonomije izostaje jer je zahtjevna i zamorna. A nevjerojatno je da nam postaje najmanje važno baš ono od čega živimo i što nam je zalog budućnosti. Ekonomske teme guraju se ispod tepiha uz pretpostavku da će to riješiti netko drugi, ili će samo od sebe. Politička vlast za to vrijeme isporučuje tu materiju u parolama, bez ozbiljne analitike. Samo napadneš bauk korupcije i sve si pokrio, sve je riješeno“, uvjeren je Brkić.
Na koncu, sve će stranke u predizbornoj kampanji objaviti i svoje ekonomske programe, s jasnim smjernicama i odlučnim stavom. Tako je svaki put, ali ovaj put, slažu se i Grdešić i Brkić, nešto je ipak drukčije.
"Prvo, nitko s tim ne žuri, bez obzira na to što je kampanja iznimno kratka, počevši od momenta određivanja točnog datuma izbora. Drugo, niti većina medijske javnosti do toga ne drži kao nekoć, valjda zato što takva tematika više ne predstavlja unosnu robu na tržištu. A bolje da se o toj devijaciji vodi računa dok je vrijeme, da se ekonomija ne bi opet u nekom trenu sama progurala u prvi plan", zaključili su.