Kod većine kralježnjaka, kao što su čovjekoliki majmuni ili jeleni, postoji jasna hijerarhija s jednom dominantnom jedinkom koja nadjačava potencijalne suparnike. Roper navodi da su znanstvenici jednostavno pretpostavili da taj diktator također donosi odluke kao što su kamo ići i koliko se dugo hraniti.
No, premda dominantni mužjak može isključiti izazivače kad je riječ o pravu na parenje, on ne mora baš u svemu drugome imati na volju.
Roper i njegov sveučilišni kolega L.Conradt utemeljili su svoj teorijski model na tzv. običnom jelenu. Te životinje provode većinu vremena ležeći dok preživaju ili hraneći se na nogama. No, neće svaka jedinka u istome trenutku željeti prijeći s jedne radnje na drugu.
U demokratičnoj verziji modela Roper i Conradt dopustili su svakom virtualnom jelenu da glasuje tako što bi ustao kad završi s preživanjem. Kada polovica jelena ustane, skupina nastavlja kretanje. U despotskoj verziji jedna jedinka donosi odluku temeljenu na svojoj volji, a ostale je moraju slijediti.
Skupni gubitak za svaku jedinku bio je veći kod despotskog modela jer odluke dominantne jedinke teže ekstremnosti. No, što više iznenađuje, demokratični je model bio favoriziran čak i kad je dominantna jedinka bila iskusna i činila manje pogrešaka u prosuđivanju od podređenih.
Gilbert Roberts sa sveučilišta Newcastle poruku koju šalje model opisuje tek ´intuitivnom´. On upozorava da je skupno odlučivanje vjerojatno složeniji fenomen jer jedinke mijenjaju odluke temeljem ponašanja drugih, no to opisani model ne uzima u obzir.
Učinkovita primjena demokracije može biti vrlo složena zadaća, što su pokazali i posljednji američki predsjednički izbori. No, Roper gorljivo tvrdi da kolektivno odlučivanje nužno ne zahtijeva glasačke listiće ili sofisticirani mozak.
U slučaju stvarnoga, a ne virtualnoga, jelena, te životinje doista glasuju svojim nogama činom ustajanja. Slično se događa i kod skupina afričkoga bizona kod kojih jedinke odlučuju o pravcu kretanja pokazivanjem u određenom smjeru. Skupina zatim uzima prosjek i odlučuje se za taj pravac.
Anna Dornhaus, pak, sa sveučilišta Bristol navodi da je istraživanje kolektivnog odlučivanja društveno organiziranih kukaca puno naprednije, ali i dodaje da znanstvenici nisu pretpostavili da je za to nužna visoka spoznajna sposobnost.
Ona smatra da model Ropera i Conradta neće puno reći o zaslugama demokracije u ljudskome društvu, ali će se usprotiviti raširenom shvaćanju da životom u prirodi upravljaju dominacija i nasilje.
´Demokraciju nije izmislio čovjek´, drži Dornhaus.