POLITIČKO vodstvo Hrvata u Srbiji osudilo je u ponedjeljak nijekanje hrvatskog jezika u udžbenicima gramatike za učenike osmih razreda, ističući kako stoga ne trebaju čuditi negativni stavovi mladih u Srbiji o Hrvatima.
Hrvatski jezik u Srbiji ne postoji, upozorio je u izjavi predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini (DSHV) Tomislav Žigmanov, dodajući kako je to "vrh ledenoga brijega društvenoga konteksta koji uvelike opterećuje položaj Hrvata u Srbiji".
Kako prenosi tjednik Hrvatska riječ, u udžbeniku gramatike skupine autora S reči na dela, za učenike osmih razreda, navodi se da srpski, slovenski, makedonski i bugarski jezik pripadaju skupini južnoslavenskih jezika, "a da Hrvati, Bošnjaci i neki Crnogorci srpski jezik nazivaju hrvatski, bosanski, bošnjački i crnogorski".
"Naš jezik obrazovni sustav Ministarstva prosvjete Srbije niječe"
Premda se time negira postojanje hrvatskoga jezika, ovaj udžbenik je odobrio Zavod za unapređivanje obrazovanja i odgoja Srbije, navodi Hrvatska riječ, koja se tim povodom obratila mjerodavnim državnim tijelima.
"U svezi s objašnjenjem pojmova lingvistički jezik i politički jezik, smatramo da je na piscima udžbenika da to objasne. O tome ima dovoljno u udžbenicima, a tu su i stručnjaci za srpski jezik u Zavodu da provjere udžbenike", navodi se među ostalim u odgovoru Odbora za standardizaciju srpskog jezika upućenom tjedniku Hrvatska riječ.
"Naš jezik obrazovni sustav Ministarstva prosvjete Srbije niječe. Nemojmo se čuditi stavovima djece obrazovanih iz ovakvih udžbenika", priopćio je tim povodom DSHV na svojemu službenom profilu na Twitteru.
"Paradoksalno je da se u Srbiji osporava hrvatski, koji je jedan od jezika Europske unije"
Koliko se negativnosti u Srbiji pripisuje onome što ima hrvatski predznak predsjednik te stranke Žigmanov ilustrira primjerom proglašenja bunjevačke ikavice službenim, nehrvatskim jezikom u Subotici, na sjeveru Vojvodine u svibnju ove godine.
"Paradoksalno je da se u Srbiji osporava hrvatski, koji je jedan od jezika Europske unije, a status službenog jezika dodjeljuje se takozvanom bunjevačkom jeziku, koji nigdje u svijetu nije priznat i ne može biti priznat u punom značenju te riječi. To je paradoks koji mi ovdje u Srbiji živimo", navodi on.
Kako dodaje, nijekanje samostalnosti hrvatskoga književnog jezika postoji kao trend, koji se i u političkom i kulturnom kontekstu u Srbiji gotovo kontinuirano pojavljuje kada su u pitanju vladajuće strukture.
"Negativna slika o hrvatstvu se tako produbljuje - sve što dolazi iz Hrvatske je upitno ili manje vrijedno, čak nepostojeće. To je, naravno, daleko od istine, ali dio je naših ideologijskih okvira u kojima mi živimo", zaključio je Žigmanov.