Kao zapovjednik bojne, Dima je bio zadužen za oko 800 ljudi koji su se borili u nekim od najžešćih, najkrvavijih bitaka rata. Posljednja je bila u blizini Pokrovska, strateškog grada na istoku koji je sada na rubu pada u ruske ruke.
Ali budući da je većina njegovih vojnika sada mrtva ili teško ranjena, Dima je odlučio da mu je dosta. Dao je otkaz i sad radi u vojnom uredu u Kijevu. Dok je stajao ispred tog ureda, pušeći cigarete i pijući kavu, rekao je za CNN da jednostavno više ne može podnijeti gledanje kako njegovi ljudi umiru.
Ukrajinci su desetkovani, a naročito iskusne postrojbe
Dvije i pol godine oštre ruske ofenzive desetkovale su mnoge ukrajinske jedinice. Nema dovoljno pojačanja, što ostavlja dio vojnika iscrpljenima i demoraliziranima. Situacija je posebno teška među pješačkim postrojbama u blizini Pokrovska i drugdje na istočnoj liniji bojišnice, gdje Ukrajinci očajnički pokušavaju zaustaviti rusko napredovanje.
CNN je razgovarao sa šest zapovjednika i časnika koji se bore ili su donedavno zapovijedali postrojbama u tom području. Sva šestorica rekla su da dezerterstvo i neposlušnost postaju sve veći problem, posebice među novopridošlim vojnicima. Četvero od šestorice, uključujući Dimu, zatražilo je promjenu imena ili anonimnost zbog osjetljive prirode teme.
"Ne napuštaju svi mobilizirani vojnici svoje položaje, ali većina to čini. Kad dođu novi dečki, vide koliko je teško. Vide mnogo neprijateljskih bespilotnih letjelica, čuju topništvo i minobacače", rekao je CNN-u jedan zapovjednik postrojbe koja se trenutno bori u Pokrovsku, koji je također zamolio da ostane anoniman.
"Odu jednom na položaj i, ako prežive, više se ne vraćaju"
"Oni jednom odu na položaje i ako prežive, više se ne vraćaju. Ili napuštaju položaje, odbijaju ići u bitku ili pokušavaju pronaći način da napuste vojsku", dodao je.
Za razliku od onih koji su se ranije javili kao dragovoljci u ratu, mnogi novi regruti nisu imali izbora. Pozvani u vojsku su nakon što je novi ukrajinski zakon o mobilizaciji stupio na snagu u proljeće i ne mogu legalno otići dok vlada ne uvede demobilizaciju, osim ako za to ne dobiju posebno dopuštenje.
Ipak, problemi s disciplinom očito su počeli puno prije toga. Ukrajina je prošla kroz izuzetno težak period prošle zime i proljeća. Mjeseci kašnjenja u primanju američke vojne pomoći u zemlju doveli su do kritične nestašice streljiva i velikog pada morala.
Moral drastično pao zbog zastoja u isporuci granata
Više je vojnika tada izjavilo za CNN da bi se često našli na dobrom položaju, s jasnim pogledom na neprijatelja koji se približavao i - bez topničkih granata koje bi mogli ispaliti na njih. Neki su govorili da se osjećaju krivima jer nisu bili u mogućnosti pružiti odgovarajuću zaštitu svojim pješačkim jedinicama.
"Dani su dugi, žive u zemunici, dežuraju danonoćno i ako ne mogu pucati, Rusi imaju prednost. Čuju ih kako napreduju i znaju da se to ne bi događalo da su imali streljiva", rekao je Andrij Horecki, ukrajinski vojni časnik čija se jedinica sada bori u Časiv Jaru, još jednom žarištu na istočnoj liniji bojišnice.
Postupci protiv gotovo 19.000 vojnika koji su dezertirali
Kako se situacija na bojnom polju pogoršavala, sve je veći broj vojnika počeo odustajati. U samo prva četiri mjeseca 2024. tužitelji su pokrenuli kaznene postupke protiv gotovo 19.000 vojnika koji su ili napustili svoje dužnosti ili dezertirali, prema ukrajinskom parlamentu.
Više od milijun Ukrajinaca služi u obrambenim i sigurnosnim snagama zemlje, ali taj broj uključuje sve, uključujući ljude koji rade u uredima daleko od prve linije bojišnice.
To je nevjerojatan i, po svemu sudeći, nepotpun broj. Nekoliko zapovjednika reklo je za CNN da mnogi časnici neće prijaviti dezerterstvo i neovlaštena odsustva, nadajući se da će umjesto toga uvjeriti svoje vojnike da se dobrovoljno vrate, bez suočavanja s kaznom.
Ovaj je pristup postao toliko uobičajen da je Ukrajina promijenila zakon kako bi dekriminalizirala dezerterstvo i odsutnost bez dopusta, pod uvjetom da se radi o prvom prekršaju. Horecki je za CNN rekao da je ovaj potez imao smisla.
"Prijetnje će samo pogoršati stvari. Pametan zapovjednik će odgoditi prijetnje ili ih čak izbjeći", rekao je.
Brojčani su nadjačani, ali to nije jedini problem
Ruski predsjednik Putin jasno je dao do znanja da mu je cilj steći kontrolu nad cijelim ukrajinskim regijama Donjeck i Luhansk, a preuzimanje Pokrovska, važnog vojnog i opskrbnog čvorišta, bio bi veliki korak prema tom cilju.
Nalazi se na ključnoj cesti koja ga povezuje s drugim vojnim gradovima u tom području i željezničkom prugom koja ga povezuje s Dnjeprom. Posljednji veliki rudnik ugljena za koksiranje koji je još uvijek pod kontrolom Kijeva također je zapadno od grada, opskrbljujući koksom za proizvodnju čelika - nezamjenjivog ratnog resursa.
Ukrajinski vojnici u tom području daju sumornu sliku situacije. Očito su brojčano nadjačani, a neki zapovjednici procjenjuju da na svakog Ukrajinca dolazi 10 ruskih vojnika. Ali također se čini da se bore s problemima koje su sami stvorili.
Časnik iz brigade koja se bori u Pokrovsku, koji je tražio da mu se ne otkrije ime iz sigurnosnih razloga, rekao je za CNN da je loša komunikacija između različitih jedinica ondje veliki problem. Čak je bilo slučajeva da vojnici nisu otkrili cijelu sliku bojnog polja drugim jedinicama iz straha da će tako ispasti loše, rekao je časnik.
Jedan zapovjednik bojne u sjevernom Donjecku rekao je da je njegovo krilo nedavno ostalo izloženo ruskim napadima nakon što su vojnici iz susjednih jedinica napustili svoje položaje a da to nisu prijavili.
Upad u Kursk
Kijev je pokrenuo svoj iznenadni upad u Kursk prošlog mjeseca, iznenadivši Moskvu i brzo napredujući nekih 30 kilometara (19 milja) u ruskom teritoriju. Ukrajinski čelnici, uključujući predsjednika Zelenskog, rekli su da je jedan od ciljeva operacije bio spriječiti daljnje napade na sjevernu Ukrajinu, istovremeno pokazujući zapadnim saveznicima Kijeva da, uz pravu podršku, ukrajinska vojska može uzvratiti udarac i na kraju pobijediti u ratu.
Operacija je također dala veliki poticaj iscrpljenoj naciji. Ukrajina je bila u zaostatku veći dio prošle godine, trpeći nemilosrdne napade, nestanke struje i srceparajuće gubitke.
"Zašto nas šalju u Rusiju kad je istočna bojišnica u neredu?"
Ali ukrajinski vojnici koji su sudjelovali u operaciji Kursk nisu previše sigurni u tu strategiju, rekli su CNN-u. Nakon što su upravo završili dugu misiju preko granice, sjedili su za stolom ispred zatvorenog restorana u blizini granice, čekajući prijevoz.
Pušeći i pokušavajući ostati budni, pitali su se zašto su poslani u Kursk kada je istočna linija bojišnice u neredu. "Bilo je čudno ući u Rusiju jer smo u ovom ratu trebali braniti svoje tlo i svoju zemlju, a sada se borimo na teritoriju druge zemlje", rekao je jedan od njih.
"Pokvaren pristup"
Situaciju na istoku teško doživljavaju i časnici s dugogodišnjim iskustvom. Neki, poput Dime, prelaze na položaje udaljene od prvih linija. Rekao je da je svoju odluku o napuštanju bojišnice najviše donio zbog neslaganja s novim zapovjednikom.
I to je sve češće, reklo je nekoliko časnika za CNN. Broj ljudi u Diminoj bojni se smanjivao iz dana u dan, sve dok jedinica nije nestala. Nikad nisu dobili dovoljno pojačanja, kaže Dima, za što izravno krivi vladu i njezinu nevoljkost da zaposli više ljudi.
Bojna je prošle godine pretrpjela bolne gubitke, boreći se na više linija bojišnice prije nego što je poslana u Pokrovsk bez odmora. Dima je vidio toliko ubijenih i ranjenih svojih ljudi da je zanijemio.
Ipak, rekao je za CNN da je odlučan vratiti se na prve crte bojišnice, ali će prije toga napraviti jednu promjenu. "Sada sam donio odluku da ću se prestati emocionalno vezivati za ljude. To je pokvaren pristup, ali je najrazumniji", rekao je.