UKRAJINA je optužila rusku vojsku da je "svjesno počinila pokolj" u Buči, gdje su nakon povlačenja ruskih postrojbi pronađene masovne grobnice i više stotina tijela.
Novinari agencije France Presse su u subotu u Buči pronašli tijela najmanje dvadesetorice muškaraca u civilnoj odori porazbacana po cesti i pločniku. Ti su "ljudi svi ubijeni metkom u glavu", rekao je Anatolij Fedoruk, gradonačelnik Buče.
Gotovo 300 tijela pokopano je u masovnim grobnicama, dodao je.
Satelitske snimke – masovna grobnica
Glasnogovornik ukrajinskog predsjednika Serhij Nikiforov kazao je za BBC da su u Buči nakon odlaska Rusa pronađene masovne grobnice.
"Pronašli smo masovne grobnice. Pronašli smo ljude vezanih ruku i nogu s tragovima metaka u glavama ispaljenih s leđa", rekao je za BBC Nikiforov. "Jasno je da su to bili civili i da su smaknuti. Čini se da su to ratni zločini", rekao je.
Na satelitskim snimkama snimljenima u četvrtak vide se djelomično iskopana masovna grobnica ispred crkve u Buči, odnosno rov dug 14 metara, i dužnosnici koji uklanjaju tijela ukrajinskih civila.
Fedoruk je rekao za AFP da su dužnosnici u Buči "već pokopali 280 ljudi u masovne grobnice" nakon što su se ruske trupe povukle iz tog područja i dodao je da su ulice "prepune leševa".
"To je genocid"
Gradonačelnik Kijeva Vitalij Kličko rekao je za nedjeljno izdanje njemačkog lista Bild "da se to što se dogodilo u Buči i okolici Kijeva može opisati kao genocid".
Isto smatra i ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij, koji je prilikom posjeta Buči ponovio da je Rusija izvršila ratne zločine i genocid u Ukrajini.
S njima se slaže i poljski premijer, koji je kazao da bi se "nalaz tijela civila u Buči i Irpinu, od kojih neka imaju ruke vezane na leđima, trebao klasificirati kao genocid".
Definicija genocida
Iako je neupitno da je u Ukrajini došlo do pokolja nevinih civila, postavlja se pitanje može li se ovaj zločin okarakterizirati kao genocid. Naime, genocid se pojednostavljeno definira kao masovno istrebljenje određene skupine ljudi, no kada se gleda u pravnome smislu, dolazimo do problema oko točne definicije.
Termin genocid skovao je 1943. židovsko-poljski odvjetnik Raphael Lemkin, koji je kombinirao grčku riječ "genos" (rasa ili pleme) s latinskom riječju "cide" (ubiti). Nakon što je svjedočio užasima Holokausta, u kojem su ubijeni svi članovi njegove obitelji osim njegovog brata, Lemkin se zalagao za priznavanje genocida kao zločina prema međunarodnom pravu.
Njegovi napori su urodili plodom te su Ujedinjeni narodi 1948. usvojili Konvenciju o genocidu koja je stupila na snagu u siječnju 1951. godine.
Članak 2. Konvencije definira genocid kao bilo koje od niže opisanih djela, počinjeno u namjeri da se u cijelosti ili djelomično uništi jedna nacionalna, etnička, rasna ili vjerska skupina: (a) ubijanje pripadnika skupine; (b) nanošenje teške ozljede ili duševne boli pripadnicima skupine; (c) namjerno podvrgavanje skupine životnim uvjetima kojima je cilj njezino potpuno ili djelomično fizičko uništenje; (d) nametanje mjera s namjerom sprječavanja rađanja unutar skupine; (e) prisilno premještanje djece iz jedne skupine u drugu.
Problemi s terminom
No UN se vrlo brzo našao na udaru kritika jer nije bilo tako jednostavno primijeniti ovu definiciju u praktičnim situacijama. Neki su tvrdili da je definicija preuska, a drugi da je već toliko puta upotrebljavana da joj se umanjila vrijednost, piše BBC.
Najčešći prigovori su bili da: a) Konvencija isključuje ciljane političke i društvene skupine, b) definicija je ograničena na izravna djela protiv ljudi i isključuje djela uništenja okoliša ili kulturne posebitosti, c) jako je teško dokazati namjeru koja se ne može osporiti, d) države članice UN-a oklijevaju osuditi druge članice ili intervenirati, kao što je bio slučaj u Ruandi, e) ne postoji tijelo međunarodnog prava koje bi razjasnilo parametre Konvencije, f) problem s određivanjem točnog broja umrlih da bi se neki zločin proglasio genocidom.
Koji događaji su do sada proglašeni genocidom?
Prema nekim pravnicima, do sada je bio samo jedan genocid – Holokaust. Drugi kažu da su do sada zabilježena najmanje tri genocida, prema UN-ovoj konvenciji iz 1948.: Tursko ubijanje Armenaca između 1915. i 1920., Holokaust, tijekom kojeg je ubijeno više od šest milijuna Židova, i Ruanda, gdje je 1994. ubijeno 800.000 pripadnika manjinskog naroda Tutsi, kao i pripadnika naroda Hutu.
Posljednjih godina na ovaj popis dodani su i drugi slučajevi, poput masakra u Srebrenici, za koji je Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) kazao da se radilo o genocidu.
Prvi slučaj u kojem je Konvencija o genocidu provedena u praksi bio slučaj Jean-Paula Akayesua, gradonačelnika Hutua u ruandskom gradu Taba. 1998. poseban međunarodni sud osudio je Akayesua za genocid i zločine protiv čovječnosti. Međunarodni kazneni sud za Ruandu je kasnije za genocid u Ruandi osudio 29 ljudi.
Što se tiče rata u bivšoj Jugoslaviji, ICTY je 2001. za genocid osudio bivšeg generala bosanskih Srba Radislava Krstića. General se kasnije žalio na presudu, tvrdeći da je 8000 ubijenih ljudi "previše beznačajan" broj da bi bio genocid. ICTY je 2004. odbio njegovu žalbu.
2007. godine bivši zapovjednik bosanskih Srba Ratko Mladić dobio je doživotnu robiju nakon što je osuđen za genocid, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti. 2018. su zbog sudjelovanja u ubojstvima Crvenih na doživotni zatvor zbog genocida i zločina protiv čovječnosti osuđeni Nuon Chea (92) i Khieu Samphan (87).
Rusija: To je namješteno
Ruski šef diplomacije opisao je ono što se dogodilo u Buči kao "namješteni čin" koji se dogodio nekoliko dana nakon povlačenja ruskih snaga, prenijela je ruska prorežimska agencija TASS.
"Kategorički odbacujemo sve navode", kazao je Putinov glasnogovornik Dmitri Peskov novinarima i dodao, ne pružajući pritom dokaze za svoje tvrdnje, da su ruski "stručnjaci u Ministarstvu obrane identificirali znakove lažnih snimki i ostalih namještanja".
Michael Clarke, analitičar za obranu i sigurnost iz britanskog think-tanka Rusi, rekao je za Sky News da su takvi odgovori očekivani.
"Prvo niječu sve. Potom pokušaju zamutiti vodu, stvaraju sadržaje na društvenim mrežama koji sugeriraju kako je sve to jako komplicirano i kako se u to vrijeme svašta događalo te da nema jednostavnih odgovora. Nekoliko godina kasnije sve priznaju i kažu 'da, da, napravili smo to, ali vi na Zapadu radite iste stvari'", rekao je Clarke.