Ukrajina i njezini saveznici u NATO-u mjesecima su analizirali moguće posljedice Trumpove izborne pobjede, žonglirajući opcijama snažnog američkog predsjednika koji bi mogao biti još čvršći saveznik, vrsnog pregovarača koji bi mogao donijeti povoljan mir ili barem svježeg para očiju koje bi mogle vidjeti nove opcije za kraj iscrpljujućeg rata, piše CNN u analizi posljedica pobjede Donalda Trumpa na ishod rata u Ukrajini.
Što je Trump govorio o ratu i Zelenskom?
No, gotovo sigurno se radilo o utješnoj fikciji. Put koji je sad pred Kijevom je izuzetno surov. Nije neki misterij što Trump u Bijeloj kući znači za Ukrajinu. On je rekao da će okončati rat "za 24 sata", ali ne i kako. Rekao je i da Zelenski nije trebao dopustiti da taj rat započne te ga nazvao jednim od najvećih prodavača koje je ikad vidio, koji za svaki posjet Kongresu dobije 100 milijardi dolara.
No, otkako je postalo jasno da je Trump uvjerljivo pobijedio, činjenica da su ove izjave ili netočne ili dramatično pretjerane više nije važna. One su postale iskrivljena leća kroz koju će novoizabrani predsjednik Sjedinjenih Država sagledati najveći sukob u Europi od Drugog svjetskog rata.
Trump može imenovati kabinet koji će blago prilagoditi tempo ili ton njegovim instinktima, ali on se na kraju želi povući iz bilo kakvog sudjelovanja SAD-a u tom ratu.
Američka pomoć Ukrajini smeta Trumpu iz dva razloga
Nije važno što je ukrajinski rat strateški do sada Pentagonu pružao relativno jeftino sredstvo degradiranja svog drugog najvećeg protivnika bez ikakve opasnosti po živote Amerikanaca. Dosadašnja američka pomoć Ukrajini sa sobom nosi dvije stvari koje Trump nije volio u prvom mandatu: skupi američki vojni angažman u inozemstvu i uznemiravanje ruskog predsjednika Vladimira Putina.
U prvoj reakciji Kremlja na Trumpovu pobjedu konstatirano je da odnosi SAD-a i Rusije ne mogu biti gori nego što su sada pod predsjednikom Joeom Bidenom. Prema većini analitičara, godina pred nama može se za Rusiju opisati kao "oprezno kockanje".
Moskva je pozicionirala snage na vrhovima brda oko ukrajinskih vojnih središta u Donbasu, u blizini Pokrovska, Kurakova i Časiv Jara, kako bi ove zime postupno istiskivale ukrajinske branitelje iz istočne regije Donjecka.
Uspjesi na istoku otvaraju put do velikih ukrajinskih gradova, ali Rusi nemaju mnogo vremena
Uspjeh u Donjecku mogao bi otvoriti put prema velikim gradovima poput Dnjipra i Zaporižje, što bi pak glavni grad Kijev iznenada učinilo vrlo ranjivim te bi u konačnici moglo odlučiti ishod rata. Ipak, Rusi nemaju mnogo vremena.
Zapadni dužnosnici tvrde da su ruski gubici, od možda i 1200 mrtvih ili ozlijeđenih dnevno, neodrživi bez još jedne velike, nepopularne mobilizacije te da bi sljedeće godine Moskva mogla doživjeti istinsku krizu u proizvodnji oklopa i streljiva.
Putin je zadnjih par mjeseci sve karte odigrao nadajući se da će Trump pobijediti, kladeći se da će ostati čovjek instinkta - izolacionist i nepovjerljiv prema američkim dugoročnim savezima, prvenstveno NATO-u.
Trump je nepredvidiv
Trump je nepredvidiv, osobito u složenim i dugotrajnim stvarima poput sukoba u inozemstvu. On preferira brza rješenja, poput sastanka licem u lice sa sjevernokorejskim diktatorom Kim Jong-unom ili napada dronom na zapovjednika Iranske revolucionarne garde Qasema Soleimanija.
Možda nikada nećemo saznati je li on doista proučavao smjer koji nameće Ukrajini ili jednostavno više ne želi govoriti o ratu ni trošiti novac na njega. Bez obzira na brzinu ili detalje Trumpovog pristupa, šteta će i dalje biti opipljiva u tjednima koji dolaze.
Ulazi u Bijelu kuću u najopasnijem trenutku za Kijev od početka rata
Dovoljno se sjetiti prošle godine i golemog pada morala ukrajinskih vojnika kada je Kongres zaustavio američku vojnu pomoć na otprilike šest mjeseci.
Vojnici na prvoj liniji govorili su da će morati pobjeći sa svojih položaja bez te pomoći iako su znali da će im Bidenova administracija i dalje, barem u načelu, čuvati leđa. Sada se moraju suočiti s obrnutom situacijom: mogućnošću da neka pomoć i dalje curi iz Pentagona i europskih NATO saveznika, ali da Trumpova administracija zauzme neprijateljski stav oko pomoći Kijevu.
Nadalje, Trump ulazi u Bijelu kuću u možda najopasnijem trenutku za Kijev od početka rata. Nekoliko analiza prve crte bojišnice pokazuje da je Ukrajina u listopadu gubila teritorij gotovo neviđenom brzinom: gubljenje malih sela koja su sama po sebi beznačajna, ali u cjelini predstavljaju strateški neuspjeh koji ostavlja istok akutno ranjivim.
Kontradikcija u srcu potpore Kijevu
U pristupu NATO-a je dugo postojala politička greška. Bidenova administracija nije htjela dovoljno snažno naoružati Ukrajinu da bi Rusija mogla biti vojno poražena jer se bojala šire eskalacije. Ali Biden također nije mogao dopustiti Rusiji da prevlada. Umjesto toga savez je molio Ukrajinu da izdrži u nadi da će se Putin na kraju raspasti. Bila je to zbrkana kontradikcija u srcu potpore Kijevu, ali ipak bolje nego tražiti od Ukrajine da se preda.
Bez volje za borbom - uvjerenja da se bitku može dobiti - gotovo je nemoguće tražiti od Ukrajinaca da sjede pod granatiranjem u rovu ili da podvrgnu svoje oklopno oružje smrtonosnoj vatri neprijateljskih položaja. Nitko ne želi biti posljednji vojnik koji će poginuti u ratu, nitko ne želi izgubiti život boreći se za zaštitu obitelji koja će ionako vjerojatno živjeti pod ruskom okupacijom.
Putin nema namjeru stati
Oni umorni od ukrajinskog rata, bili oni saveznici Kijeva ili vojnici na prvoj liniji, još uvijek ne bi trebali prihvatiti ideju sporazuma koji podupire Trump. Moskva je dokazala, u Siriji 2013. i Ukrajini 2015., da pregovara kako bi kupila vrijeme za pripremu ili ispunjenje svojih vojnih ciljeva.
Putin će prihvatiti sve teritorijalne dobitke koje može konkretizirati za pregovaračkim stolom. Ali tada će regrupirati, ponovo krenuti i - neće stati. Prodao je rat na domaćem terenu kao odlučujuću bitku Rusije s cijelim NATO savezom. Teško opterećeno rusko gospodarstvo, astronomski broj mrtvih i potpuni preustroj ruske industrije, sve u službi te navodne borbe, ne može se jednostavno poništiti. Putinu sve više treba rat kako bi zadržao vlast.
To je vidljivo u njegovom maksimalističkom ponašanju prema ruskim susjedima u posljednjih mjesec dana. Nedavna previranja u Gruziji i Moldaviji, gdje su proruske snage izazvale proeuropske pokrete s ograničenim uspjehom, mogla bi dovesti do još veće intervencije Rusije u nadolazećim mjesecima. Malo je vjerojatno da će Putin iznenada napustiti svoju glad za većim regionalnim utjecajem.
Trumpova Bijela kuća mogla bi tražiti od svijeta da proguta opasnu laž
Treba se sjetiti Putinove izborne motivacije: rat je započeo jer je želio okupirati Ukrajinu i držati je izvan NATO-a i Europske unije. Ruska krv prolivena tijekom gotovo tri godine vjerojatno zahtijeva veću pobjedu od jednostavnog zadržavanja teritorijalnih dobitaka koje već ima.
Protekle dvije godine Putinovi najžešći protivnici gurali su ideju da se više ne trebamo bojati Rusije, da je Kremlj raspirivao strah od svoje navodno moćne vojske kao psihološko oružje kako bi nadoknadio činjenicu da mu je vojska oronula. Neočekivani otpor Ukrajine pokazao je da je strah bio neumjestan i da se Moskva borila da porazi znatno manjeg susjeda.
Sada bi Trumpova Bijela kuća mogla zatražiti od svijeta da brzo proguta naizgled sličnu tvrdnju koja je zastrašujuće drugačija: da se Zapad ne treba bojati Rusije jer mu ona zapravo ne nanosi veliku štetu. To bi bila Putinova najveća pobjeda, zaključuje CNN u analizi.