WASHINGTON POST je 13. veljače objavio tekst u kojem se poziva na neimenovane dužnosnike koji tvrde da je Washington upozorio Kijev kako pomoć nije nepresušna te da je došlo vrijeme da ukrajinska vojska napravi nešto veliko sa svom tom pomoći.
S obzirom na to da Washington Post nije imenovao sugovornike, moguće je da je razgovarao s Republikancima, koji se ionako protive daljnjoj pomoći Ukrajini.
Međutim, moguće je da je prenio stav Bijele kuće koji se do sada skrivao od javnosti. Predsjednik Biden voli javno govoriti kako će Ukrajini pomagati koliko god to bude potrebno, iako je bilo jasno da su sve veće želje i zahtjevi Kijeva sve više neostvarivi. Tako Ukrajinci nisu ni preuzeli prve zapadne tenkove, a već je krenula diplomatska ofenziva da dobiju višenamjenske borbene avione.
Ukrajini nikad dosta
Ogroman problem je što Ukrajina uopće nije ulagala u jačanje svoje obrane od 2014. do početka 2022., pa joj sada nedostaje doslovno svega. Stoga joj nikad dosta. Povrh toga, Kijev stalno mijenja prioritete. Upravo kad se počnu ispunjavati jedni, krenu novi zahtjevi. Zbog toga ne čudi da neke članice NATO-a nisu dobro primile inzistiranje Kijeva da dobije borbene avione.
Povrh svega toga, Bijela kuća i Pentagon imaju i druge probleme, logističke i političke. Vjerujući kako je NATO najveći i najjači sigurnosni savez na svijetu, s beskonačnim resursima, zahtjevi Kijeva su ogromni. Problem je što su se članice NATO saveza od 1991. godine sustavno razoružavale. Tako nijedna članica NATO saveza osim Turske nije od 1991. do danas razvila novi tenk.
Tenkovske uzdanice Amerike, Velike Britanije i Njemačke i svih drugih članica su razvijene prije više od četrdeset godina. Nitko nije očekivao veliki rat jer je Europa trebala biti oaza vječnog mira i prosperiteta, pa se broj tenkova naglo smanjivao. Posljedica takvog pristupa je da nitko nema višak tenkova koje može poslati Kijevu.
Iako stalno upozoravana da topnički dueli u stilu Prvog svjetskog rata nemaju smisla, ukrajinska vojska nije odustajala od njih jer naslijeđena sovjetska tradicija ne može nestati samo tako.
Beskonačni topnički dueli
Problem je što ti beskonačni topnički dueli troše ogromne količine granata, koje Ukrajina ne proizvodi, nego očekuje isporuke sa Zapada. U godinu dana ukrajinska vojska od SAD-a je dobila i uglavnom sve potrošila više od milijun topničkih granata kalibra 155 mm. Na taj je način skoro ispraznila sve američke zalihe, a proizvodnja je minimalna.
Prošle godine američke tvrtke uspjele su isporučiti samo 93 tisuće granata od 155 mm. Procjena je da će se proizvodnja ove godine povećati na 240 tisuća, no to neće biti dovoljno niti da se podmire ukrajinske potrebe, a kamoli ponovo popune zalihe američke vojske.
Situacija s ukrajinskim omiljenim oružjem, višecijevnim lanserima projektila HIMARS, tek je malo bolja. Godišnja proizvodnja projektila je oko pet tisuća, a Ukrajina je u godinu dana potrošila 4800. Lockheed Martin se trudi povećati proizvodnju na 10 tisuća godišnje, ali to ne ide ni lako ni brzo.
Najgora je situacija s protuoklopnim sustavom Javelin, koji Pentagon više ne isporučuje Ukrajini. Ne zato što ne bi htio, nego zato što ga više nema u magazinima. Ukrajina je u posljednjih godinu dana dobila čak 8500 projektila, a godišnja proizvodnja Raytheona i Lockheed Martina je tek tisuću. S obzirom na to da je to složen sustav, mogućnosti povećanja proizvodnje su vrlo ograničene - tek na 2100 godišnje.
Stižu američki izbori
Ništa manji problem za predsjednika Bidena nisu ni predsjednički izbori krajem naredne godine, u kojima će Ukrajina sigurno biti jedna od velikih tema. Zahvaljujući većini u oba doma Kongresa, predsjednik Biden je prošle godine mogao osigurati ogromnu pomoć Ukrajini, više od 100 milijardi dolara, od čega je vojna pomoć bila čak 61 milijardu.
Tome treba pridodati još 45 milijardi dolara koje je Kongres odobrio u prosincu, kad su se već znali rezultati izbora, kao i to da će Demokrati izgubiti većinu u Zastupničkom domu.
Estonski ministar obrane Hanno Pevkur najavio je da će ove godine Ukrajina dobiti više od 100 milijardi eura vojne i druge pomoći. Kako nije za očekivati da će europske države početi izdvajati znatno više nego do sada jasno je da se od Washingtona očekuje da podmiri najveći dio "računa".
Kako bi predsjednik Biden mogao američkim biračima opravdati sve te silne milijarde, ukrajinska vojska bi se morala dokazati na bojištu, ne samo pasivno odbijati ruske napade nego i sama krenuti u ofenzivu.
Ukrajinska pasivnost
Nakon Harkivske ofenzive u rujnu prošle godine te povlačenja Rusa iz hersonskog džepa, ukrajinska vojska je potpuno prešla u fazu obrane i čekanja zapadnog oružja koje će joj omogućiti prevlast na bojištu i laganu pobjedu. To je Rusima omogućilo da se preslože i pokrenu novu ofenzivu, koja upravo traje.
Pasivnost ukrajinske vojske te sve manje dostupnih resursa natjerali su Bijelu kuću da u Kijev pošalje emisare s istom porukom - počnite pobjeđivati. Počevši od direktora CIA-e Williama Burnsa, preko zamjenika savjetnika za nacionalnu sigurnost Jona Finera, do podtajnika za obranu Colina Kahla. Posljedice tih posjeta bile su najave velike proljetne ukrajinske ofenzive, naročito nakon što je Njemačka odobrila slanje Leoparda 2.
Problem je što prije pokretanja svoje ofenzive Ukrajinci prvo moraju izdržati rusku ofenzivu, koja će im zasigurno istrošiti jako puno resursa.