RAT u Ukrajini dosegnuo je prekretnicu. Ruske trupe koje su napale zemlju sa sjevera, juga i istoka sada jedva napreduju. Namjerili su se na škole, bolnice, stambene zgrade i kazalište u kojem su smještena djeca, ali još ne kontroliraju čak ni mjesta koja zauzimaju. I nije ni čudo, malo je Ukrajinaca spremno surađivati s okupatorima.
Velika većina Ukrajinaca, više od 90 posto, vjeruje da će pobijediti. Ukrajinska vojska odbija se predati, čak i u gradovima teško oštećenima bombardiranjem, za The Atlantic piše novinarka i povjesničarka Anne Applebaum, izvrsna poznavateljica situacije na istoku Europe.
Mora postojati završetak rata, a cilj bi trebala biti ukrajinska pobjeda
Ruski su stratezi očekivali da će cijeli rat, osvajanje Ukrajine, trajati najviše šest tjedana. Više od polovice tog roka već je prošlo. Mora postojati završetak, trenutak kada sukob prestaje. Ukrajinci i demokratske snage koje podržavaju Ukrajinu moraju raditi prema tom cilju.
Taj cilj ne bi trebao biti primirje, nekakva zbrka ili odluka da se podrži neka vrsta ukrajinskog otpora tijekom sljedećeg desetljeća ili zavjet da Rusija treba "iskrvariti" ili bilo što drugo što će produljiti borbe i nestabilnost. Taj bi cilj trebala biti ukrajinska pobjeda.
Prije nego što nešto postignete, morate zamisliti kako će to izgledati. I u ovom ratu može se bez poteškoća zamisliti pobjeda. To znači da Ukrajina ostaje suverena demokracija, s pravom izbora vlastitih lidera i sklapanja vlastitih ugovora. Neće biti proruskog marionetskog režima u Kijevu, neće biti potrebe za produljenim ukrajinskim otporom, neće biti neprestanih borbi. Ruska vojska se povlači natrag preko granica.
Odluka mora biti na Ukrajincima
Možda bi se te granice mogle promijeniti ili bi se Ukrajina mogla obvezati na neutralnost, ali o tome odlučuju Ukrajinci. To neće diktirati nitko drugi. Možda su potrebne međunarodne mirovne snage. Što god da se dogodi, Ukrajina mora imati jake razloge vjerovati da se ruske trupe neće brzo vratiti.
Zamislite i posljedice takve pobjede. U Washingtonu je većina dugo vjerovala da je Ukrajina dio regionalnog sukoba i dio teritorija do kojeg je Rusima stalo više nego nama i uvijek će biti. Ali to više nije istina. Ukrajinci, a posebno njihov predsjednik Volodimir Zelenskij, učinili su svoju stvar globalnom ustvrdivši da se bore za univerzalne ideje.
Da, za demokraciju, ali i za oblik građanskog nacionalizma utemeljenog na domoljublju i poštovanju vladavine prava; za mirnu Europu u kojoj se sporovi rješavaju institucijama, a ne ratovanjem; za otpor diktaturi.
Riječi koje Zelenskij koristi glasno odjekuju jer su istinite
Zelenskij je pozvao Amerikance da se sjete Pearl Harbora. Apelirao je na njemački parlament s frazom "Nikad više" - mantrom koja je nekada značila da se Hitleru neće dopustiti da se ponovno pojavi - i poručio zastupnicima da su, u svjetlu brutalnog rata u njegovoj zemlji, te riječi sada bezvrijedne. Pozvao je zastupnike Europskog parlamenta da dokažu kako su doista Europljani i da Ukrajinu prime u Europsku uniju.
Ovaj jezik je učinkovit jer evocira načela koja povezuju većinu Europljana, Amerikanaca i mnogih drugih ljudi diljem svijeta, podsjećajući ih na to koliko je svijet bio gori u krvavijoj prošlosti i koliko bi gori mogao biti u budućnosti ako ti principi više ne budu važni. Riječi koje Zelenskij koristi također odjekuju jer su istinite.
Pobjeda Ukrajine doista će biti pobjeda svih koji vjeruju u demokraciju i vladavinu prava. Građani postojećih demokracija i članovi demokratske oporbe u Rusiji, Kubi, Bjelorusiji i Hong Kongu, svi će biti ohrabreni. "Njihova borba je naša", rekao je jedan poznanik autorice teksta iz Venezuele prošli tjedan. Osnažit će se i institucije koje štite države što utjelovljuju te ideje, prije svega Europsku uniju i NATO.
I Rusi kažu da se ne radi samo o Ukrajini nego o svjetskom poretku
Riječi Zelenskog dodatno su odjeknule jer su i Rusi ovom sukobu dali ogroman značaj. Ruski ministar vanjskih poslova upravo je izjavio da će ovaj rat promijeniti globalnu politiku: "Ovdje se uopće ne radi o Ukrajini, već o svjetskom poretku. Sadašnja kriza je sudbonosni, epohalni trenutak u modernoj povijesti. To odražava bitku oko toga kako će izgledati svjetski poredak."
Kao što je Staljin jednom izjavio da po završetku Drugog svjetskog rata "svatko nameće svoj sustav dokle njegova vojska može dosegnuti", ruski predsjednik Vladimir Putin planirao je da ruska vojska nametne ruski autokratski, kleptokratski politički sustav cijeloj Ukrajini.
Ruska okupacija nekih istočnoukrajinskih gradova već nalikuje sovjetskoj okupaciji srednje Europe na kraju Drugog svjetskog rata. Javni dužnosnici i građanski lideri - gradonačelnici i policija, ali i zastupnici u parlamentu, novinari, muzejski kustosi - uhićeni su i od tada ih više nitko nije vidio. Civile se nasumično terorizira.
Ako Putin pobijedi, autokrati će shvatiti poruku - genocid je dopušten
U Mariupolju vlasti izvještavaju da se građane prisilno deportira u Rusiju, kao što je sovjetska tajna policija deportirala baltičke narode, Poljake i druge u Rusiju nakon invazija 1939. i 1945. U slučaju ruske pobjede, ova bi se taktika primjenjivala na sve u Ukrajini, stvarajući masovni teror, masovno nasilje i nestabilnost u godinama koje dolaze. I, da, ako prihvatimo taj ishod, autokrati od Minska preko Caracasa do Pekinga shvatit će poruku - genocid je sada dopušten.
Upravo zato što su ulozi tako visoki, sljedećih nekoliko tjedana bit će iznimno opasno. Putin će učiniti sve što može da stvori strah. Govor koji je održao prošlog tjedna, opisujući ruske kritičare rata kao "ološ", "izdajnike" i "komarce", imao je upravo tu svrhu.
Govorio je o potrebi Rusije za "samopročišćenjem", koristeći riječ s istim korijenom kao čistka, izraz koji je Staljin koristio kada je naredio likvidaciju svojih neprijatelja. Putin namjerno priziva najgore i najkrvavije doba sovjetske povijesti kako bi izbjegao čak i naznaku otpora u vlastitoj zemlji.
Putin želi izazvati strah na Zapadu
Upravo je odbacio 30 godina ekonomskog napretka, 30 godina ruske integracije s vanjskim svijetom, 30 godina ulaganja kako bi vratio sat u doba svoje mladosti - doba kojeg se većina Rusa više ne sjeća i malo tko želi ga obnoviti. Čini se da vjeruje kako će ih samo povišena razina straha spriječiti u prosvjedu nakon što shvate što se dogodilo njihovoj zemlji. Možda je u pravu.
Iz istog razloga, Putin i njegovi propagandisti šalju nagovještaje o kemijskom i nuklearnom oružju. Žele da se autsajderi, a posebno Amerikanci, boje posljedica pomoći Ukrajini. Upotreba hipersoničnog oružja, prijetnje nuklearnim ratom na ruskoj televiziji, čak i navika, uspostavljena prije nekoliko godina, vježbanja upotrebe nuklearnog oružja, ponekad za simulaciju udara na Varšavu, ponekad za simulaciju eksplozije bombe u zraku - sve to ima svrhu.
Kako bi Zapad trebao odgovoriti? Postoji samo jedno pravilo - ne smijemo se bojati
Istu svrhu ima i čudno, razdragano, antipoljsko pismo koje je izdao Dmitrij Medvedev, Putinov prijatelj koji je nakratko bio predsjednik Rusije prije nego što je Putin odlučio da ponovno želi taj posao. Ovaj pamflet sadržavao je uvrede, prikrivene prijetnje i staru pritužbu iz sovjetskog doba da su Poljaci "nezahvalni" što je Crvena armija istjerala Hitlera iz Poljske, a zatim uspostavila brutalan novi okupacijski režim na Hitlerovom tragu.
Među ostalim, Medvedev je podsjetio - Poljska bi mogla biti sljedeća. Nedavni ruski napad na bazu u blizini poljske granice poslao je istu poruku.
Kako bi Zapad trebao odgovoriti? Postoji samo jedno pravilo - ne smijemo se bojati. Rusija želi da se bojimo, da budemo toliko uplašeni da smo osakaćeni strahom, da ne možemo donositi odluke, da se potpuno povlačimo ostavljajući otvoren put za rusko osvajanje Ukrajine, a na kraju i Poljske ili čak dalje u Europu.
Umjesto straha, trebamo se usredotočiti na pobjedu Ukrajine
Putin se vrlo dobro sjeća razdoblja kada su sovjetske trupe kontrolirale istočnu polovicu Njemačke. Ali prijetnja tim zemljama neće se smanjiti ako Rusija izvrši masakre u Ukrajini, nego će rasti.
Umjesto straha, trebali bismo se usredotočiti na pobjedu Ukrajine. Kad shvatimo da je to cilj, onda možemo razmišljati kako ga postići, bilo privremenim bojkotom ruskog plina, nafte i ugljena, vojnim vježbama drugdje u svijetu koje će odvratiti ruske trupe, humanitarnim zračnim mostom u razmjerima Berlina iz 1948. godine ili brojnijim i boljim oružjem.
Konkretnu taktiku odredit će oni koji najbolje razumiju diplomaciju i vojnu strategiju. Ali strategija mora biti jasna. Prije mjesec dana nitko nije vjerovao da će ovaj rat biti toliko važan i sigurno je da bi mnogi htjeli da nije. Ali jest. Zato svaki naš potez mora biti vođen samo jednim pitanjem - kako to pomaže Ukrajini da pobijedi?
"To nije naš rat", bilo je nešto što smo možda mogli reći prije tri tjedna. Sada više ne možemo, zaključuje Applebaum.