Foto: Hina
Bučar je kao predsjednik parlamenta 25. lipnja 1991. godine formalno proglasio samostalnost Slovenije, pročitavši deklaraciju o nezavisnosti i prekidu svih veza s bivšom SFRJ.
Rodio se u Slovenskoj Bistrici 2. veljače 1923. godine, za vrijeme rata priključio se partizanima, a jedno vrijeme nakon zarobljavanja bio zatočen u logoru Gonars. Nakon rata radio je u organima unutarnjih poslova, a kasnije kao profesor Pravnog fakulteta, odakle je 70-ih godina bio otpušten, a 80-ih godina djelovao je kao disident.
Bučar je bio jedna od središnjih figura građanske koalicije Demos, koja je na izborima 1990. godine osvojila parlamentarnu većinu i formirala vladu.
Jedan je od glavnih pisaca novog slovenskog ustava iz 1992. godine.
I nakon odlaska u mirovinu često je nastupao u javnosti, koja ga je doživljavala kao svojevrsnog moralnog arbitra. Bio je prilično skeptičan prema europskim integracijama u vrijeme kad je Slovenija 2000-ih počela pregovarati s Europskom unijom. Slovencima je ostao poznat po svom govoru prilikom proglašenja nezavisnosti 1991. godine, kad je s govornice predsjedavajućeg kazao da tim činom i demokratizacijom konačno prestaje ideološki "građanski rat" između potomaka partizana i slovenskih domobrana, što se kasnije pokazalo preuranjenom najavom.