Od 1940. do 1941. pohađa slikarski tečaj Petra Dobrovića u Beogradu, nakon čega nastavlja studij u Zagrebu u klasi Ljube Babića do 1943., kad odlazi u partizane. Nakon Drugoga svjetskog rata živi i radi u Zagrebu i jedan je od osnivača grupe Mart (1957.).
Na venecijanskome Biennaleu izlaže 1958. u sklopu izložbe World Exhibition Carnegie.
U početku slika interijere, portrete i mrtve prirode na tragu kolorističkoga intimizma i realizma, a 1940. ilustrira zbirku pjesama Jure Kaštelana "Crveni konj". Sa Zlatkom Pricom 1944. u Topuskom tiska litografije za Goranovu poemu "Jama".
Godine 1951. odlazi u SAD i Kanadu gdje se susreće s tendencijama apstraktnoga ekspresionizma.
Početkom 1960-tih ostvaruje veliku kolorističku sintezu snažne ekspresivnosti za koju je presudna dinamična napetost geste i znaka. To su djela snažnih i čistih boja i intenziteta, kojim se naglašava ritam crnila kao što je "Jesen" (1962.), "Plava podloga" (1964.), "Crni trokut" (1968.) itd.
Iz tih je godina realizirano i nekoliko Murtićevih djela na javnim prostorima i objektima, kao što je Spomen kosturnica u Čazmi, tapiserija u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskoga i mozaik u zgradi Zagrepčanke (1975.).
Krajem 70-tih vraća se tematici mediteranskoga pejsaža, a iz tog su perioda poznati ciklusi "Ulaz u vrt" i "Veliki krajolik".
Godine 1984. s Jurom Kaštelanom realizirao je grafičku mapu "Zavjet za Epetion".
Eksploziju boja i svjetlosti koja se vraća u krajolike, vinograde, maslinike i otoke Murtić je uveo u ciklus "Požari" koji je nastajao od 1985. do 1990. Žestoka i barokna ekspresivnost geste i boje dolazi do punog izražaja u djelima "Vinograd" i "Čempresi" (1986.), "Krajolik s tri sunca" (1989.) i "Mediteranski vrt" (1990.).
Murtić je u prvoj polovici 1990-tih slikao istarske krajolike, prvenstveno kamenolom Montraker i prizore iz Vrsara gdje ima atelje. Bavio se i zidnim dekoracijama interijera i keramikoma, radio je plakate te se bavio kazališnom scenografiju.
Murtić je krajem 2002. imao izložbu u moskovskoj galeriji "Novi Manjež", krajem 2003. u talijanskom gradu Lissone u blizini Milana te prije nekoliko mjeseci u bečkoj palači Harrach.
Prije dvije godine imao je veliku retrospektivnu izložbu u zagrebačkoj Modernoj galeriji.
Slikarski klasik 20. stoljeća, kako su Murtića nazvali ugledni likovni kritičari, ostvario je 150 samostalnih i tristotinjak skupnih izložaba.
Prvu samostalnu izložbu imao je 1935. u Zagrebu. Njegova se djela nalaze u većini izvrsnih privatnih i javnih kolekcija u svijetu. Murtić je dobitnik mnogih hrvatskih i inozemnih nagrada.