EU ZAOSTAJE za ostatkom razvijenog svijeta prema izdvajanjima za istraživanje i razvoj, sudeći prema podacima koje je objavila statistička agencija EU Eurostat. Hrvatska se tradicionalno nalazi u grupi država koje najmanje izdvajaju u tu svrhu.
2020. su ukupno sve članice EU potrošile 311 milijardi eura na istraživanje i razvoj (R&D), što je pad od jedne milijarde eura u odnosu na 2019. Izdaci za istraživanje i razvoj (R&D) na razini EU u odnosu na BDP su rasli s 2.2 % 2019. na 2.3% 2020., ali taj rast je rezultat pada BDP-a prošle godine zbog epidemije covida-19 i epidemioloških mjera koje su se uvodile.
EU zaostaje
Izdaci EU na istraživanje i razvoj (R&D) su usporedivi s izdacima Kine, koja je prema podacima OECD-a 2019. izdvajala 2.2% BDP-a u tu svrhu, ali izdaci EU rastu sporije nego u Kini. Ujedinjeno Kraljevstvo s ulaganjem 1.8% BDP-a uvjerljivo kaska za EU, a više od EU ulažu SAD (3% BDP-a), Japan (3.2%), Južna Koreja ( 4.64%) i Izrael (4.9%).
Unutar EU na R&D su najviše ulagale Belgija i Švedska (3.5% BDP-a) te Austrija (3.2%) i Njemačka (3.1%).Čak šest država članica EU ulaže manje od 1%: Rumunjska, Malta, Latvija, Cipar, Bugarska i Slovačka. Hrvatska se izdvajanjima za istraživanje i razvoj od 1.3% BDP-a nalazi u društvu Poljske (1.4%) i Irske (1.2%). No BDP Irske je umjetno napuhan zbog efekta tzv. vilenjačke ekonomije (eng. leprechaun economics) pa je stvarni intenzitet ulaganja puno veći.
Slab rast izdvajanja za istraživanje i razvoj u EU
Najveći rast zadnjih 10 godina bilježe Belgija (+1.5 postotnih bodova), Grčka (+0.9 postotnih bodova iako je razlog tog rasta primarno pad BDP-a, a ne rast ulaganja u R&D) te Poljska i Češka (+0.7 postotnih bodova). S druge strane, pad bilježe Finska (-0.8 postotnih bodova, s 3.7% na 2.9%) te Irska i Luksemburg (-0.4 postotna boda).
Izdvajanja za istraživanje i razvoj kontinuirano rastu na razini EU. Do 2014. je izdvajano manje od 2% BDP-a, a većina država članica povećava izdatke. Ipak, kod nekih država članica se radi o statističkoj iluziji; kod Grčke je za rast izdvajanja izražen udjelom u BDP-u odgovoran pad ukupnog BDP-a, a kod Irske pad zbog nerealno velikog rasta BDP-a uslijed tzv. vilenjačke ekonomije, tj. velikog broja međunarodnih korporacija koje iskorištavaju Irsku kao poreznu oazu unutar EU.
Privatni sektor je nositelj ulaganja u R&D
Privatni sektor je standardno glavni izvor ulaganja. Najviše sredstava za istraživanje i razvoj dolazi iz privatnog sektora, koji je odgovoran za 66% ulaganja u 2020., nakon čega slijede visoko obrazovanje s 22% ulaganja, javni sektor s 11% ulaganja i privatni neprofitni sektor s udjelom od 1% u ukupnim izdvajanjima za istraživanje i razvoj na razini EU.
Izdvajanja za istraživanje i razvoj mjerena udjelom u BDP-u stagniraju od 2009. u sektoru visokog obrazovanja i javnom, a u privatnom neprofitnom sektoru su čak u padu. Osim što je nositelj 2/3 ulaganja, privatni sektor je odgovoran za cjelokupan rast izdvajanja za R&D (u % BDP-a) od 2009. na razini EU.
Hrvatska će zaostajati zbog niskog ulaganja u istraživanje i razvoj
Ulaganja u istraživanje i razvoj su jako važna za budući ekonomski rast jer stvaraju industrije i radna mjesta s većom dodanom vrijednosti, a samim time i boljim plaćama. Prilično je jasno kako veća izdvajanja za R&D pozitivno koreliraju sa stupnjem razvoja pojedine države, snagom njenog gospodarstva i samim blagostanjem stanovnika. Što je još važnije, ta ulaganja su dobar prediktor budućeg gospodarskog razvoja, rasta produktivnosti rada, plaća i standarda.
Slabost budućeg gospodarskog rasta Hrvatske se ogleda upravo u sporom rastu izdvajanja za R&D, a samim time je Hrvatska osuđena da se nastavi oslanjati na turizam i stare niskoproduktivne industrije, što djeluje kao otežavajući faktor većeg rasta plaća. Rast plaća u dugom roku je usko povezan s produktivnosti rada, a produktivnost rada s modernim industrijama koje ovise o izdvajanjima za istraživanje i razvoj.
To ne podrazumijeva samo veća ulaganja u visoko obrazovanje nego i, kao što vidimo iz primjera cijele EU, u kojoj 2/3 ulaganja dolaze iz privatnog sektora, rast privatnog sektora, tj. privlačenje investicija, pojednostavljivanje poslovanja i birokratskih propisa te općenito rušenje barijera poslovanju.
Da bi hrvatski znanstvenici ostali raditi u Hrvatskoj, a inozemni znanstvenici se doseljavali, potrebno je stvoriti snažan privatni sektor koji može ponuditi konkurentne plaće i ostale uvjete rada.