Ilustracija: 123rf
U NEDAVNOM članku na autoportal.hr-u, prometni stručnjak Željko Marušić osvrnuo se na problematiku prodaje ukradenih vozila te s građanima podijelio nekoliko savjeta o tome kako da izbjegnu kupnju takvih vozila.
Kako piše, najvažnije je provjeriti VIN oznaku na svim mjestima gdje je postavljena, pogledati je li auto svježe obojen, ima li neusklađenu starost i seriju dijelova.
"Ovo su scenariji kojih se opravdano trebaju plašiti svi koji kupe rabljeni auto, posebice ako je riječ o BMW-u, Audiju, Volkswagenu, Mercedes-Benzu, Škodi:
Drugi: Kupili ste auto u inozemstvu i u postupku carinjenja obavještavaju vas da je auto ukraden. Još je gore ako auto registrirate pa naknadno, naša ili strana policija pri rutinskoj kontroli ili carina na bilo kojoj granici, utvrdi da je auto ukraden. Tada ste u gadnoj nevolji.
Dakle, važno je spriječiti kupnju ukradenog auta i to je razlog da umjesto da sami tražite, odlazite u inozemstvo, kupite auto u poznatoj autokući u Hrvatskoj. Njima se nije igrati s ugledom, a i ako dođe do problema, lakše ćete se izvući. Doduše to znači nešto višu cijenu, koja se u pravilu isplati, ali nekima i ne. I dosad, i ubuduće, i dalje će kupovati izravno. Tada se zbilja, doduše, uz veći rizik, može proći jeftinije.
Ali, prije svega, u obje situacije, posebice drugoj, možete se sami zaštititi. Mjere opreza posebno su važne ako kupujete BMW, Audi, Volkswagen, Mercedes-Benz, Škodu...
Kupujte isključivo automobile s izvornom tvorničkom bojom. Klonite se svježe obojenih, jer to ukazuje na kamuflažu i kad je u pitanju podrijetlo, i stanje. Nije problem ako ima ogrebotina ili sitnih oštećenja, to je čak, u svjetlu konkretnog, 'poželjno'.
Oznake na staklima, servisna knjižica...
Oznake na svim staklima trebaju biti jednake. Odstupanje nasamo jednom staklu znak je za uzbunu i odustajanje od kupnje, bez obzira na naknadno objašnjenje prodavača.
Stanje svih sklopova treba biti usklađeno s općim stanjem auta. Nov motor (prepoznaje se po pokrovu, akumulatoru, crijevima...), novi, nimalo izlizan volan, obloga papučica... u autu starom 5-6 godina ukazuje da nešto opako ne štima.
Uredno ispunjena servisna knjižica, čiji se podaci mogu provjeriti u servisu, znači višestruku sigurnost, po pitanju stanja auta, kilometraže, izostanak karambola. Bez toga sve je 'mutnije' i rizičnije.
Najvažnija, obvezna mjera je provjera VIN oznake. Vehicle Identification Number, identifikacijski broj vozila, koji se kolokvijalno naziva 'broj šasije', kombinacija je 17 brojki i slova, koja pokazuje sve o autu: državu proizvodnje, proizvođača, tehničke karakteristike vozila, sigurnosni kod, modelsku godinu, proizvodni pogon te serijski broj vozila u posljednjih 6 znamenki. Nalazi se, ovisno o modelu, na dva do pet mjesta. Za konkretni je model, u ovlaštenom servisu, važno saznati sve lokacije VIN oznake i sve ih provjeriti.
Provjera VIN oznake
Dakle, provjera VIN oznake ključ je provjere. Kako bi otežala posao kriminalcima, proizvođači vozila koja se najčešće kradu postavljaju ih na pet mjesta. Najčešće ispod donjeg lijevog dijela vjetrobrana, na nosećem profilu pod haubom ispod vjetrobrana, na pregradnom profilu između motornog i putničkog prostora, na prednjem desnom blatobranu, na podu ispred ili ispod suvozačkog sjedala, na nosaču iza sjedala vozača ili stijenci prostora za rezervni kotač.
Ponekad je potrebno skinuti različite dijelove od plastike i pokrove da bi se došlo do broja, što je napravljeno namjerno radi sigurnosti. Svako vozilo ima VIN oznaku najmanje na tri mjesta, često na pet (to će vam pokazati u ovlaštenom servisu), uključujući i identifikacijsku pločicu. Ako se dobro pripremite te sve provjerite, nema šanse za prevaru. Brojevi na svim mjestima moraju biti isti i usklađeni s papirima.
Na ukradenim se vozilima VIN u pravilu mijenja (prekucava), prema krivotvorenim papirima, samo na vidljivim mjestima. Na svima je neisplativo, a nije ni jednostavno bez velikih limarskih radova, koje nitko ne voli, jer krađa vozila postaje neisplativa. Ako prodavač odbija da ih sve provjerite, odustanite od kupnje, jer je znak da postoje sumnje.
Kupnja u auto-kućama je skuplje, ali neusporedivo sigurnije, ne samo po pitanju vlasništva, nego i kilometraže i stanja vozila (rizik zatajenog sudara). U kupoprodaji ugovor stavite klauzulu kojom prodavač jamči da auto nije ukraden, da je kilometraža realna (premda se to provjerava) i da nema skrivenih mana. Autokuća bi, u konkretnom slučaju, bila dužna vratiti novac ili po izboru kupca isporučiti mu automobil odgovarajuće klase, stanja i starosti, a čak i odgovarati za posrednu štetu, navodi Marušić.