Foto: Index
OBAVLJANJE dužnosti ustavnog suca, kao i obavljanje dužnosti bilo kojeg drugog suca, znači kao prvo držanje do osobne časti i ugleda. Ukoliko se u novinama pojavi vijest kako je ustavna sutkinja kontaktirala, a kamoli pomagala osobi optuženoj za teški kriminal, osobi koja se na slobodi nalazi zahvaljujući jamčevini većoj nego što cijele obitelji u Hrvatskoj mogu ikada zaraditi – na Ustavnom sudu je da se o tome izravno i odmah izjasni. Makar ustavni suci u biti nisu suci, no o tome dalje u tekstu.
Ukoliko je istina da se ustavna sutkinja u birtiji ili privatno družila s osobom koja ima optužnicu na preko 100 milijuna kuna – očekujemo u roku odmah ostavku te sutkinje. A ukoliko je istina da je toj osobi, optuženoj za najveći kriminal, pomagala oko prijedloga za ocjenu ustavnosti Zakona o sportu – očekujemo i da veleštovana i uvažena predsjednica Ustavnog suda Republike Hrvatske, Jasna Omejec, da neopozivu ostavku.
U protivnom – Ustavni sud Republike Hrvatske postao je najobičniji Mamićev pisoar. Da budemo izravni – mjesto u koje se Zdravko Mamić piša kada mu dođe potreba, a čini se da mu je radi zadnjih izmjena Zakona o sportu došla hitna potreba.
Predsjednica Ustavnog suda iznosi čak i – prijetnje?
Umjesto da se o pisanjima medija izrazi u roku odmah i neodložno, jer ono što piše u medijima je vrlo izravno i vrlo osjetljivo, predsjednica Ustavnog suda Jasna Omejec izjavila je da su medijski napisi o pokušajima utjecaja na Ustavni sud u vezi s osporavanjem ustavnosti Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sportu iz 2015. godine objavljeni u najosjetljivije vrijeme izborne promidžbe, kada postoji obveza Ustavnog suda da se suzdrži od obraćanja javnosti.
Međutim, u odgovoru za Index nadalje navodi kako unatoč tome, Ustavni sud ocjenjuje nužnim ponovo upozoriti "pokušaji politizacije i instrumentalizacije Ustavnog suda apsolutno su zabranjeni. Ta zabrana vrijedi jednako za sve".
Velepoštovana predsjednice Ustavnog suda, oko tih zabrana zamislite onaj lijepi znak rukom u laktu, koji g. Mamić rado voli pokazivati. Podsjetiti ću, Ustav Republike Hrvatske u čl. 38. st. 1. i 2. navodi: "Jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli. Sloboda izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopćavanja."
Ustav je po svojoj pravnoj prirodi kako pravni i politički dokument, pa je logikom stvari i Ustavni sud i pravno i političko tijelo – u pitanju uostalom uopće nije sud, samo nismo imali pametniji izraz. Neke zemlje ga zovu ustavno vijeće i slično, što bi čak i bilo bolje nego sud. Suci ustavnog suda se biraju u Saboru – temeljem svojih karakteristika, ali i političkih pregovora i političkog utjecaja. Tako, da slučajno HSLS nekada nije imao prilično političkog utjecaja – onda ni Jasna Omejec, unatoč svom profesionalnom radu na fakultetu, nikada ne bi postala ustavni sudac, pa time ni predsjednica Ustavnog suda.
Svakog ustavnog suca politika je donijela tamo gdje jest, politikom se u svom radu i bavi – jer odluke Ustavnog suda se tiču i politike, a onda vikati protiv "politizacije suda" je prilično licemjerno i više zvuči pokušaju čuvanja vlastite guzice, a ne tumačenju pravne norme.
Mamić i Turudić – dva velika prijatelja
Početkom srpnja ove godine sutkinja istrage zagrebačkog Županijskog suda odredila je mjesec dana istražnog zatvora Zdravku i Zoranu Mamiću nakon što ih je USKOK osumnjičio da su Dinamo oštetili za najmanje 117,8 milijuna kuna, a proračun za barem 12,2 milijuna kuna neobračunatog i neplaćenog poreza i prireza. Zdravko Mamić pritom je iz Dinama, po tvrdnjama Uskoka, nezakonito izvukao najmanje 52 milijuna kuna, dok je njegov mlađi brat Zoran tako, ali i utaji poreza, nezakonito zaradio 38,1 milijuna kuna.
Za zaraditi taj novac, 120 milijuna kuna treba vam uz plaću od 5000 kuna punih 2000 godina.
Tehnički, svi vaši preci od doba kada je Isus hodao po zemlji nisu toliko zaradili – a optuženi su se uredno išetali uz jamčevinu, praktično bez ikakvih mjera opreza. Ah, da, a Zdravko Mamić dao i obećanje da neće ponoviti kazneno djelo. Obećanje!
Mamići naravno imaju i prijatelje. Među njima je svakako i Ivan Turudić, predsjednik Županijskog suda u Zagrebu. Prijatelji su već godinama.
Turudić neće sudjelovati u tom slučaju, jer mu je Zdravko Mamić prijatelj, ali Turudić uredno, preko novina, dok je Mamić čekao da se riješe stvari oko jamčevine, daje savjete svom prijatelju optuženiku kako se treba ponašati, citiramo: "Da upotrijebi sva pravna sredstva koja mu stoje na raspolaganju i da se brani na sudu kao jedinom mjestu gdje se to treba raditi, a ne u medijskom prepucavanju s ministrom policije."
Znate li neku zemlju gdje predsjednik višeg suda, i to upravo onog suda gdje se vodi potencijalno ogroman postupak po kojem su i država i Dinamo po tvrdnjama DORH-a i USKOK-a oštećeni za ogromne svote, glumi doslovno odvjetnika optuženog i daje mu savjete po novinama? A uza to, njegov šef, predsjednik Vrhovnog suda šuti, dok nadležni ministar kuži što se događa, ali također šuti kako bi mu mirno prošao mandat?
Hrvatski nogometni savez
Osim oko Dinama, velika borba se vodi trenutno i oko Hrvatskog nogometnog saveza – zadnjim izmjenama Zakona o sportu promijenjen je način glasovanja u tom tijelu – veći utjecaj je dan velikim klubovima, čime je pao utjecaj županijskih saveza, koji su pod utjecajem – ne treba puno pogađati, upravo županija!
A kako većinu županija drži HDZ-, Hrvatski nogometni savez je pod jakim utjecajem HDZ-a i njihovih lokalnih, pardon regionalnih političara koji se uz janjetinu i kapulicu bave eto sportom. Naravno, sve pod dirigentskom palicom znamo već svega.
Hrvatski nogometni savez je u biti personifikacija svega onog lošeg, trulog, umreženog, politiziranog i nesposobnog u hrvatskoj politici – a naravno prikriveno zastavama, kockicama i domoljubljem. Model je u biti savršen – imate dirigenta koji je u pozadini, znamo već tko, imate politički postavljene "delegate" koji su formalno sportski djelatnici, a u stvarnosti osrednji politički kadrovi HDZ-a s lokalne razine kojima je jedina sportska disciplina pokušati što manje zamastiti kravatu kada jedu.
Političar u sportskom savezu, posebno na lokalnoj razini, je puno češće politički dinosaur kojega nemate pojma gdje ga staviti nego bivši aktivni sportaš koji svojim angažiranjem nakon aktivne sportske karijere želi pomoći sportu (sva čast takvima, ali ih je malo!). Naravno, imate još i imate reprezentaciju, hrvatske kockice i hrvatske zastave. Čim se dignete protiv njih – odmah ste naravno protiv reprezentacije kao takve, protiv domoljublja, pa i doslovno Hrvatske!
To je model kojim su vladali i kojim vladaju. Fantastičan model – čim ste protiv nečeg u Nogometnom savezu, vi ste ni manje ni više nego neprijatelj Hrvatske! Dok neki žderu, putuju i ostalo na vaš račun.
Izmjenama Zakona o sportu – stvorio se okvir drugačijeg glasovanja. Od srpanjskih izmjena, u skupštini HNS-a mora biti po jedan predstavnik županije s jednim glasom, po jedan prvoligaš s dva glasa, te predstavnici niželigaša i udruženja sportaša i trenera. I to će trebati uskoro realizirati. I od toga se nekima treću gaće.
Kodeks sudačke etike – smiješno štivo za naivce
Suci hrvatski sudova (ne ovi iz Ustavnog suda, jer to nisu "pravi" suci), imaju nešto što se zove Kodeks sudačke etike. Nešto što bi trebalo dati okvir časnom sudačkom pozivu, jer bez etike i časti nema sudstva. Gledali ste i gledate američke sudove, znate što znači sudac i njegova riječ i njegov položaj i njegovo ponašanje. Ne samo u dvorani, već i općenito u životu.
Tako i naši suci imaju taj svoj Kodeks, u kojemu među ostalim piše pod "Dostojanstvo sudačkog poziva":
Sudac je dužan obnašanjem sudačke dužnosti i aktivnostima izvan suda razvijati standarde ponašanja koji pridonose očuvanju ugleda i dostojanstva suda i sudačkog poziva.
Sudac mora izbjegavati svako ponašanje koje je nedostojno i koje stvara dojam nedoličnosti sudačkom položaju, prihvaćajući i ona ograničenja koja bi se drugim građanima činila opterećujućima.
Sudac je dužan čuvati ugled sudačkog poziva i položaja kroz pisanu i izgovorenu riječ.
U obnašanju dužnosti predsjednika suda ili predsjednika odjela sudac ne smije stvarati ozračje vlastite nadređenosti.
Sudac ne smije obavljati ni jednu javnu ili privatnu, plaćenu ili neplaćenu dužnost, koja nije u skladu s položajem suca.
Sudac se izvan sudačke dužnosti ne smije baviti davanjem pravnih savjeta ili pružanjem pravne pomoći.
A znate čime se hrvatski suci, i to upravo Županijskog suda u Zagrebu, u slobodno vrijeme, kada se ne bave svojim poslom, bave, ili su se barem donedavno bavili? Primijetio je prošle godine portal nogometplus.net (Autor: Damjan Raos Carić/25. studenog 2014.), pa ćemo uredno prenijeti: "Dakle, Ivica Veselić, sudac Županijskog suda u Zagrebu je ujedno i predsjednik Arbitražnog suda HNS-a te zbog toga u 2013. godini na ime naknade i honorara od nogometne organizacije dobio 96.959,66 kuna. Osim njega, u istom tom Arbitražnom sudu je i Jasna Smiljanić, također sa Županijskog suda u Zagrebu. Ona dobija ipak manje novca, 4.500 kuna mjesečno, što znači da je u 2013. godini ukupno zaradila 54 tisuće kuna od HNS-a. Inače, u Arbitražni sud članove postavljaju sami igrači, Udruga prvoligaša (koje više nema) i sam HNS. Ovo dvoje sudaca bili su kandidati HNS-a. Prema Zakonu o sudovima, odobrenje za ovakvu vansudsku aktivnost za ovo dvoje sudaca trebao je dati predsjednik suda na kojem rade. U ovom slučaju, imenom i prezimenom - Ivan Turudić."
Dakle, u ovom i ovakvom politiziranom Hrvatskom nogometnom savezu, kojim drmaju osobe optužene za milijunske pronevjere – uredno dodatnu "pinku" prikupljaju suci Županijskog suda u Zagrebu, upravo onog suda kojim predsjedava Turudić!
Ostavljamo čitateljima na prosudbu – da li je ovaj i ovakav hrvatski nogomet i ovaj i ovakav Hrvatski nogometni savez mjesto u kojem bi sudac visokog suda treba dodatno raditi? Umjesto da kao svoji zapadni kolege predaju (pa i pro bono!) na pravnim fakultetima i visokim školama – uredno fina svotica od Hrvatskog nogometnog saveza na tekućem računu?
Onako, 100.000 kuna dodatno, 50.000 kuna dodatno i to upravo od ovog i ovakvog Nogometnog saveza kojim drma već tko drma? Kako bismo ovo drugim, nebiranim riječima, ove naknade mogli nazvati?
A možda je samo stvar u tome da je Zdravko Mamić šarmantan, kako se svojevremeno izrazila Uskočka sutkinja Jasna Smiljanić 2013. godine: "Ja sam iz Bjelovara, kao i Zdravko. Poznajemo se čitav niz godina i uvijek imamo o čemu razgovarati. uvijek ću piti kavu s njim jer je vedra osoba, a morate priznati i da je zgodan." Opširnije.
Šaraj brate!
Zdravko Mamić radi ono što već radi – koristi hrvatsko pravosuđe kao pisoar. Pri tome uredno poštuje glavni naputak na kojeg nas ne nedavno podsjetio Zoran Milanović: "Šaraj brate!" Pa šara Mamić po Ustavnom sudu, pa po Županijskom sudu u Zagrebu, pa posredno i po Vrhovnom sudu i Ministarstvu pravosuđa koji u ovom cirkusu šute.
Džabe im sve sudačke toge, ozbiljne face, latinske izreke i društveni utjecaj, kada su samo jedan običan Mamićev pisoar, za olakšavanje kada čovjek ima svojih fizioloških potreba. I znate što? Mamić i ekipa uopće nisu krivi za to. Krivo je upravo ovo i ovakvo hrvatsko sudstvo, uključujući ustavni sud, koji su od sebe napravili karikature, sramotu Hrvatske i hrvatskoga naroda, a ne srame se od tog istog naroda uzimati svaki mjesec plaće u iznosima koje 99% hrvatskih građana, čak i onih visokoškolovanih nikada ne može zaraditi.
Za one koji iz pozadine vladaju Hrvatskom, čak je i Al Capone bio amater koji se uglavnom bavio prostitutkama i švercom jeftine rakije. Za ove koje imamo danas – Al Capone je običan kokošar. I za dovesti red u ovu zemlju nam trebaju Eliot Ness i njegova ekipa, kojoj neće biti strano ako treba upadati u urede sa skraćenim sačmaricama i hapsiti sve od reda.
A svi vi oni koji u ovakvom vođenju hrvatskog nogometa i koji u ovakvom hrvatskom pravosuđu vidite "sve normalno", kupite si tubicu vazelina, da vam bude lakše kada vas budu, znate već što.