TIJEKOM 12 godina anonimni kineski bloger Program Think predstavljao je otvoreni izazov jačanju autoritarne kontrole i širenju kineskog državnog nadzora.
Ovaj slobodoumni blog nudio je mješavinu tehničkih savjeta o kibernetičkoj sigurnosti i oštrih političkih komentara - uključujući savjete o tome kako sigurno zaobići kineski Veliki vatrozid internetske cenzure, razviti kritičko razmišljanje i oduprijeti se sve totalitarnijoj vladavini Kineske komunističke partije, piše CNN.
Bloger se ponosio svojom sposobnošću da prikrije digitalne tragove i izbjegne otkrivanje, dok je istodobno sve veći broj vladinih kritičara uhvaćen u akciji suzbijanja neistomišljenika kineskog vođe Xi Jinpinga.
Nestao u svibnju 2021.
Zatim je u svibnju 2021. Program Think iznenada utihnuo.
Blog se prestao ažurirati, a njegovi računi na Twitteru i GitHubu postali su neaktivni. Autor je obećao sljedbenicima da nikada neće ostati neaktivan dulje od 14 dana. Mnogi su se bojali da je blogera pogodila nesreća ili bolest ili da su ga vlasti pronašle i pritvorile.
Spekulacije su bile brojne, ali nitko nije mogao ponuditi konkretne odgovore.
Program Think je tako pomno čuvao svoj identitet da nitko od njegovih pristaša nije znao tko je bloger - osim da je bio programer u kontinentalnoj Kini s desetljećima dugom karijerom u informacijskoj sigurnosti.
Supruga otkrila tko je on
Sada, gotovo dvije godine kasnije, supruga blogera nedavno osuđenog na sedam godina zatvora u Kini zbog "poticanja subverzije državne vlasti" vjeruje da ima odgovor na pitanje što se dogodilo s Program Thinkom?
Žena prezimena Bei supruga je Ruana Xiaohuana, 45-godišnjaka kojeg je policija odvela iz njegovog doma u Šangaju 10. svibnja 2021. - dan nakon posljednjeg posta na blogu Program Think.
Ruanovo pritvaranje ostavilo je Bei potpuno zaprepaštenu. Bit će još više šokirana kad sazna da njezin suprug piše blog o politički osjetljivim temama.
"Policija mi je rekla da je njegov slučaj vrlo ozbiljan, a meni nije bilo jasno kako je to moguće. On je tehnološki štreber i voli se baviti tehnologijom. Kako je mogao imati toliko energije da piše članke o aktualnim političkim događajima?" rekla je Bei za CNN.
Tijekom istrage i sudskog postupka Bei nije uspjela saznati mnogo detalja o slučaju svog supruga jer su joj vlasti rekle da uključuje "državne tajne". Ruanu se sudilo u tajnosti, a Bei ga je ponovno vidjela tek na izricanju presude na sudu u Šangaju 10. veljače ove godine.
"Bio je nenormalno mršav, a kosa mu je bila gotovo posve sijeda", rekao je Bei. Ruan nije rekao ni riječi, a pola lica mu je prekrivala covid-maska.
"Nakon izricanja presude okrenuo se i pogledao me kao da izražava neslaganje i traži pomoć. Kazna je bila mnogo teža nego što je očekivao. Rekla sam mu da uloži žalbu", rekla je Bei.
Što piše u presudi?
Prema kopiji presude u koju je CNN dobio uvid, sud je presudio da je Ruan "dugo gajio nezadovoljstvo" kineskim političkim sustavom i društvenim upravljanjem.
"Od lipnja 2009. Ruan je koristio svoje računalo za pisanje više od stotinu buntovničkih članaka koji šire glasine i klevete, napadaju i ocrnjuju politički sustav zemlje, potiču subverziju državne vlasti i namjeru rušenja socijalističkog sustava", stoji u sudskoj presudi.
Dodaje se da su članci, objavljeni na inozemnim platformama, privukli "veliki broj korisnika interneta da ih čitaju, komentiraju i dijele, uzrokujući pogubne posljedice".
Ali sudski dokumenti ne spominju ime Ruanovog bloga niti pružaju pojedinosti o sadržaju koji se smatra subverzivnim. Nakon izricanja presude sudac je zatražio od Bei da potpiše sporazum o neobjavljivanju presude, što je ona odbila.
Odlučna saznati što su joj vlasti zatajile, Bei je naučila kako koristiti VPN ili virtualnu privatnu mrežu kako bi zaobišla stroga kineska internetska ograničenja. Tražila je medijske izvještaje o kineskim blogerima koji su nestali, sve dok nije naišla na blog sa slikom Rodinove skulpture "Mislilac" kao avatara.
Ime mu je Program Think
Tada joj je sinulo. Sve informacije o blogu poklapale su se s podacima o njezinu suprugu. Blog je započeo 2009. godine, a njegov posljednji post, dugačak popis preporuka za knjige, objavljen je 9. svibnja - dan prije nego što je Ruan odveden i zaplijenjeno mu je prijenosno računalo.
Bilo je i razdoblje od četiri mjeseca, sjeća se Bei, kada je Ruan bio bolestan i prikovan za krevet, što se poklopilo sa zatišjem u objavama.
Autorov stil pisanja i težnje činili su se posve poznatima, kao i njegova otvorenost i samopouzdanje koji su ponekad graničili s arogancijom, objasnila je Bei.
Tijekom policijskih istraga saznala je da je njezin suprug objavio više od 700 članaka na inozemnoj platformi - baš kao što je to učinio Program Think.
"To ne može biti samo slučajnost", pomislila je Bei. Briznula je u plač u internetskom kafiću u trenutku kada je shvatila da postoji poveznica između njezina supruga i utjecajnog blogera.
"Radio je sve te opasne stvari"
"Shvatila sam pod kolikim je pritiskom bio tako dugo vremena. Radio je sve te opasne stvari, noseći toliku težinu na svojim plećima sasvim sam. Čak i nakon što je uhvaćen, nitko mu nije mogao pomoći jer nitko nije znao da je on Program Think", rekla je Bei.
Bei je uvjerena da su bloger i njen suprug iste osobe i rekla je da joj je žao što ranije nije saznala za ono za što vjeruje da je online identitet njezina supruga. Da je znala, rekla je, odmah bi potražila pomoć odvjetnika za ljudska prava koji imaju stručnost i iskustvo u zastupanju optuženika u osjetljivim političkim slučajevima.
U veljači je Bei angažirala dva najistaknutija kineska odvjetnika za ljudska prava, Mo Shaopinga i Shang Baojuna, kao Ruanove branitelje za njegovu žalbu. No, sud u Šangaju ih je odbio, tvrdeći da je Ruan tražio pravnu pomoć i da mu je država već imenovala dva odvjetnika.
CNN je zatražio komentar od Visokog narodnog suda u Šangaju. U politički osjetljivim slučajevima država često uskraćuje odvjetnike koje imenuje obitelj i umjesto njih dodjeljuje svoje odvjetnike.
Unatoč službenom pritisku na nju da šuti, odlučila je izaći u javnost s Ruanovim slučajem, nadajući se da bi medijska izloženost i pozornost javnosti mogli pomoći njezinu suprugu da dobije pošten žalbeni postupak.
"Protratila sam priliku da mu pomognem za njegovo prvo suđenje. Ne smijem propustiti i žalbeni postupak, to je posljednja šansa, moram se pobrinuti da bude poštena", rekla je Bei.
Tko je Ruan?
Rođen u pokrajini Fujian na kineskoj jugoistočnoj obali, Ruan je prvi put došao u kontakt s računalom u srednjoj školi. Zanimali su ga softverski virusi i sam je naučio programirati. Nastavio je studirati na prestižnom East China University of Science and Technology u Šangaju, gdje je upoznao Bei, svoju buduću suprugu.
Oboje su diplomirali kemijsko inženjerstvo, ali Ruan je do tada postao zaluđen informatikom. Sve svoje slobodno vrijeme provodio je čitajući o tome u knjižnici. On i njegovi cimeri kupili su računalo kako bi ga mogli naizmjenično koristiti u svojoj spavaonici.
Ruan je bio toliko željan pridružiti se informatičkoj industriji da je odustao od završetka studija.
"Rekao mi je da se informatika prebrzo razvija i da akademske kvalifikacije ne mogu predstavljati nečiju sposobnost", prisjetila se Bei.
Taj se potez isplatio i Ruanova karijera je odmah krenula uzlaznom putanjom. Počeo je raditi za poznate kineske kompanije za kibernetičku sigurnost. Radio je kao glavni inženjer za sustav informacijske sigurnosti na Ljetnim olimpijskim igrama u Pekingu 2008. Tada je bio zaposlen u kompaniji za mrežnu sigurnost Venustech.
Ruan se kasnije pridružio drugoj kompaniji i unaprijeđen je u glavnog tehničkog direktora. U intervjuu za tadašnji državni časopis, Ruan je rekao: "Ja sam fasciniran tehnologijom, samo me nova tehnologija čini punim strasti."
No, postajao je sve više frustriran ograničenjima istraživanja i razvoja u kompanijama zbog njihove uporne jurnjave za profitom. Godine 2012. Ruan je dao otkaz na poslu kako bi se usredotočio na razvoj softvera otvorenog koda. Sve do uhićenja, prisjeća se Bei, Ruan bi sate provodio radeći iz svoje radne sobe, tipkajući po tipkovnici ili čitajući.
Nije mario za novac
Ruan nikad nije previše mario za novac ili materijalnu udobnost. Umjesto toga, čeznuo je za onim što je nazvao "duhom otvorenog koda" - slobodom, otvorenošću, dijeljenjem i suradnjom, objašnjava Bei.
"On smatra da čovjek mora težiti duhovnim vrijednostima u životu. Za njega je to tehnologija - to je ono što smatra vrijednim. Ali tek sam nedavno otkrila da se njegova potraga za slobodom također pretvorila u čežnju za političkom slobodom", rekla je Bei.
Ruan je radio u svojoj radnoj sobi kada je policija pokucala na vrata stana 10. svibnja 2021. Bei je mislila da se radi o isporuci flaširane vode i zamolila muža da otvori vrata. Ruan je silom odveden, razbijene su mu naočale. Nekoliko policajaca uletjelo je u njihov stan kako bi izvršilo pretragu. Pretres je trajao od podneva do ranih sati sljedećeg dana, rekla je Bei.
Ruanovo prijenosno računalo tada je još radilo, a policija je uređaj držala uključenim kada ga je prenosila u policijsku postaju kako bi zaplijenila sve njegove podatke, stoji u sudskoj presudi.
Sudski dokumenti kažu da je policija također zaplijenila mobitele iPhone i Xiaomi te laptop Huawei, ali Bei je rekla da su to bili njezini uređaji.
Sada, razmišljajući unatrag, Bei misli da je možda previdjela neke rane znakove upozorenja.
Otprilike godinu dana prije Ruanova uhićenja, internetska usluga u njihovu domu postala je nestabilna i često se prekidala. Kad bi izašli u šetnju, Ruan bi ponekad iznenada požurio kući, kao da želi provjeriti ima li uljeza.
Da je znala o čemu se radi, Bei kaže kako ne bi podržala odluku svog supruga da piše blog o politici: "Mislim da bi dao veći doprinos ljudskom društvu da je svoje vrijeme trošio na tehnologiju.
Program Think također nije počeo kao blog kojim se izražava političko neslaganje. U svom prvom postu, objavljenom u siječnju 2009. godine, autor je predstavio blog kao mjesto za razmjenu vještina i iskustava o razvoju softvera i programskom jeziku.
No, nije trebalo dugo da se sadržaj sukobi s politikom.
Na 20. godišnjicu masakra na Trgu Tiananmen u Pekingu, 4. lipnja 2009. godine, bloger je podijelio upute o tome kako zaobići internetska ograničenja i kako sakriti svoj identitet na internetu.
Tjedan dana kasnije, u drugom postu, autor je osudio kinesku strožu internetsku cenzuru. Niz međunarodnih platformi društvenih medija, uključujući Twitter i Flickr, dodani su na popis zabranjenih, dok su kineske vlasti izdale direktivu kojom zahtijevaju obveznu instalaciju softvera za cenzuru na svim novim računalima.
"Ne želim više šutjeti, ne želim više izbjegavati te probleme, vrijeme je da napišem nešto drugo osim tehnologije!" stoji u objavi.
Ubrzo nakon toga Program Think počeo je objavljivati otvorenije političke komentare. "U Kini ne morate mariti za politiku, ali politika će doći i obratiti pozornost na vas", napisao je Program Think 4. lipnja 2011., objašnjavajući odluku o pokretanju serije objava o slamanju prosvjeda na Tiananmenu.
Nakon objave Panamskih dokumenata 2016. godine, Program Think je prikupio javno dostupne podatke koji navodno detaljno iznose veze između čelnika Komunističke partije i njihovih rođaka.
Podaci za koje je Program Think rekao da su bili usmjereni na "razotkrivanje moćnih obitelji" kineske vladajuće elite, potaknuli su Udrugu za kibernetičku sigurnost Kine da pošalje GitHubu zahtjev za uklanjanje. Github to nije prihvatio te je baza podataka još uvijek dostupna na platformi.
"Zašto me vlasti ne mogu uhvatiti?"
Kako je Program Think postajao popularniji i otvoreniji u objavama, tako je rastao i nadzor kineskih vlasti.
U objavi pod naslovom "Zašto me vlasti ne mogu uhvatiti - sažetak mog sigurnosnog iskustva nakon deset godina protupartijskih aktivnosti" iz 2019. godine, Program Think piše da su državni hakeri dvaput pokušali napasti njegov Gmail korisnički račun. U komentarima je bilo mnogo objava za koje je bloger sumnjao da ih pišu zaposlenici kineske vlade. Ali Program Think se nije dao pokolebati i nastavio je s blogom, sve dok objave naizgled nisu nestale bez traga.
Kineske vlasti nikad nisu javno spomenule Program Think. Ali mnogi kineski aktivisti za ljudska prava, stručnjaci za Kinu i sljedbenici bloga vjeruju da je Ruan doista nestali bloger.
Nekoliko međunarodnih skupina za ljudska prava, uključujući PEN America i Human Rights Watch, također je povezalo Ruana s Program Thinkom i pozvalo na njegovo hitno oslobađanje.
Zhou Fengsuo, studentski vođa pokreta na Tiananmenu 1989., rekao je da službena tajnost koja okružuje Program Think odaje strah vlasti od utjecaja blogera: "Pod sveprisutnim nadzorom Komunističke partije - i na internetu i u stvarnom životu, uspio je djelovati 12 godina - to je samo po sebi prekrasna legenda."
Program Think mogao je lako uživati u udobnom životu, a ipak je odlučio upotrijebiti svoju stručnost za širenje ideje slobode, rekao je Zhou: "Utjecao je na mnoge ljude - na stotine tisuća. Jedan čovjek protiv državnog stroja."
Pristašama Program Thinka samo postojanje bloga poslužilo je kao otvoreni izazov autoritetu partije, kako u smislu ideologije tako i tehnologije.
Neki su blogera usporedili s "V", maskiranim borcem za slobodu u romanu Alana Moorea V kao Vendetta. Drugi su Program Think nazivali kineskim "kibernetičkim Prometejem", starogrčkim bogom koji je ukrao vatru s neba i dao je čovječanstvu.
Eric Liu, analitičar u China Digital Timesu, američkoj web stranici s vijestima koje prate cenzuru u Kini, rekao je da je pratio Program Think od samog početka.
U početku se blog nije isticao kao posebno osjetljiv jer su kritički glasovi u to vrijeme bili česti na kineskom internetu, kaže Liu: "Naglo sužavanje kineskog političkog prostora u prošlom desetljeću gurnulo ga je u prvi plan u smislu takozvane antipartijske aktivnosti."
Pretraživanje pojma "Program Think" strogo je ograničeno na kineskom Weibu, platformi sličnoj Twitteru. Prikriveno se pozivajući na blogera, korisnik Weiboa objavio je u petak: "Smije se samo programirati, ali ne i misliti." Ta je objava u međuvremenu izbrisana iz rezultata pretraživanja.
Nakon izricanja Ruanove presude, njegovo je ime također zabranjeno na kineskim platformama društvenih medija. "Vlasti ne žele da ljudi pričaju o njemu, a posljednje što žele je kampanja solidarnosti i poziv na njegovo oslobađanje", rekao je Liu.
Iako možda nikada neće biti službene potvrde o tome jesu li Ruan i Program Think ista osoba, mnogi sljedbenici su uvjereni da jesu. I bez obzira na to što su ga vlasti pritvorile, kažu da su se znanje i ideje podijeljene na blogu već proširile daleko i naširoko.
"Već si postao zaslužni heroj u srcima nebrojenih ljudi, a mi ćemo živjeti s bakljom koju si zapalio", rekao je sljedbenik na Twitter profilu Program Thinka.