Na današnji dan 1934. godine ubijen je jugoslavenski kralj Aleksandar I. Karađorđević. Ubio ga je pripadnik terorističke organizacije VMRO hicem iz revolvera koji je sakrio u buketu što ga je držao. U atentatu je ubijen i francuski ministar vanjskih poslova, koji se vozio s jugoslavenskim kraljem.
Karađorđević i Barthou
Sve se to dogodilo za vrijeme kraljevog posjeta Francuskoj. Francuska vanjska politika poticala je očvršćivanje saveza s novim zemljama na istoku Europe kako bi se stvorila protuteža novoj Njemačkoj. Ministar Barthou bio je vrsni govornik i karizmatičan čovjek, koji je takvu politiku i provodio.
Kralj Aleksandar težio je savezu s Francuskom kako bi barem malo smirio Mussolinijevu Italiju i njihove pretenzije na ostatak jadranske obale. Međutim u njegovoj Jugoslaviji bile su prisutne nacionalne tenzije i društvena nejednakost. Kralj je 1929. godine uveo diktaturu i raspustio parlament, što je dodatno radikaliziralo određene pojedince.
Neki od tih pojedinaca bili su pripadnici skupine VMRO, čiji je politički cilj bio oslobođenje Makedonije od strane vlasti. Prezirali su Aleksandra i njegovu srpsku politiku te su, u kolaboraciji s ustašama Ante Pavelića, organizirali atentat.
Uzviknuo "živio kralj" pa ispalio hitac
Ubojstvo se dogodilo tijekom popodnevnih sati. Dok je Aleksandar prolazio ulicama, među mnoštvom ljudi izletio je jedan čovjek s buketom i uzviknuo: "Živio kralj!" No to je bila diverzija jer se zapravo radilo o Vladi Černozemskom, koji je pored buketa držao i revolver.
Ispalio je nekoliko hitaca iz revolvera i usmrtio kralja na licu mjesta. Istog trena mogli su se čuti vriskovi, nastao je opći kaos, a policija je odmah intervenirala. Vlado je umro na licu mjesta - pretukla ga je masa na ulicama prije nego što ga je policija privela. Smrtno je stradao i ministar vanjskih poslova Barthou, kojeg je nehotice pogodio jedan od policajaca, nastojeći ustrijeliti Černozemskog.
Ustaše su također sudjelovale u atentatu. Njih četvorica pobrinula su se da Černozemski dobije svoju priliku, a uhvaćeni su brzo nakon atentata. Suđeno im je u Francuskoj, gdje su dobili doživotnu kaznu, no pustili su ih nacisti 1940. godine kada je pala Francuska. Ustaše nikada nisu priznale sudjelovanje u atentatu.
Francuska je u početku krivila Njemačku
Francuski političari, koji uglavnom nisu razumjeli što se događa na Balkanu, tražili su krivca u Hitlerovoj Njemačkoj. Njihova pretpostavka bila je da je Hitler naredio ubojstvo kako bi se raspao savez Francuske s ostalim zemljama. Ipak, kad je Hermann Göring stigao na pogreb kralja Aleksandra, nazvao ga je "jugoslavenskim Hitlerom" te komentirao kako je to bio pametan čovjek koji je uklonio sve tragove nefunkcionalne demokracije u toj zemlji.
Smrću kralja Aleksandra stanje u Jugoslaviji postalo je još napetije. Vladao je regent Pavle jer je nasljednik Petar bio maloljetan, a tada je postalo jasno da takva Jugoslavija ne može opstati. U nadi da sačuvaju državu, 1939. godine donesena je odluka o stvaranju Banovine Hrvatske, autonomne regije unutar Jugoslavije, kako bi se zadovoljili Hrvati. Ipak, 1941. godine nacističke snage okupirale su zemlju koja se potom brzo raspala.