Logor u Valpovu utemeljen je odlukom predsjedništva AVNOJ-a iz studenog 1944., kojom se Nijemci protjeruju iz tadašnje Jugoslavije, a do protjerivanja odvode u radne logore. Do travnja 1946. kroz logor je prošlo oko 3000 osoba, uglavnom žena, djece i staraca. Evidentirano je da je od gladi, tifusa i teških životnih uvjeta umrlo 1076 žrtava, a procjenjuje se da ih je bilo još nekoliko stotina.
Predsjednik osječke Njemačke narodnosne zajednice - zemaljske udruge podunavskih Švaba Nikola Mak kazao je kako Nijemci duboko žale zbog svih zločina koji su počinjeni u njemačko ime, ali da žele odati poštovanje i svojim nedužnim žrtvama koje su, bez pojedinačne odgovornosti, stradale pod teretom kolektivne krivnje.
Predsjednik Svjetskog saveza podunavskih Švaba Rudolf Reimann zahvalio je hrvatskim vlastima na pomoći u postavljanju spomen-obilježja, ocijenivši kako se "sretna budućnost može stvarati samo u slobodnom i mirnom suživotu, i ako se prevlada prošlost".
Izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora Zlatka Tomčića, zastupnik Stjepan Živković rekao je kako se danas odaje počast nedužnim žrtvama valpovačkog radnog logora koji su za vrijeme komunističke vladavine bili proglašeni krivcima za nacističke zločine i lišeni svojih građanskih prava, a otkrivanjem spomenika izražava želja za poštivanjem različitosti drugih naroda.
Otvorenju spomen-obilježja, uz preživjele logoraše, bili su nazočni dužnosnici Osječko-baranjske županije i grada Valpova, predstavnici veleposlanstava Austrije i Njemačke u Hrvatskoj te predstavnici Svjetskog saveza podunavskih Švaba, Njemačkog i Austrijskog saveza podunavskih Švaba i Svjetskog saveza prognanih Nijemaca.
Kod spomen-obilježja položeni su vijence i upaljene svijeće, a molitvu za žrtve radnog logora Valpovo služio je đakovačko-srijemski biskup msgr. Marin Srakić.
(Hina) ivuč mć