Foto: Borko Rožanković, Kaducej d.o.o./Nature
U studiji je sudjelovalo 10 hrvatskih znanstvenika, a korišteni su uzorci iz devet hrvatskih nalazišta.
„Sada po prvi put imamo fizičke dokaze da je preko naših krajeva išla razmjena stanovništva - ljudi koji su došli iz područja Male Azije, odnosno Anatolije, na područje Europe i sa sobom donijeli civilizaciju koja je poznavala poljoprivredu“, rekao je za Index dr. sc. Mario Novak iz Instituta za antropologiju iz Zagreba.
„Prije ove velike analize 225 genoma izoliranih iz prapovijesnih koštanih ostataka s brojnih nalazišta postojale su dvije teorije. Prema jednoj kroz naše krajeve odvijala se razmjena kulture, dok se prema drugoj zbivala razmjena i ljudi i kulture. Novo istraživanje potvrdilo je točnost ove druge teorije“, pojasnio je Novak.
Razvijena kultura i religija
Došljaci iz Male Azije poznavali su, među ostalim, izradu keramike što razlikuje mezolitičke lovačko-sakupljačke zajednice od razvijenije, pretežno sjedilačke civilizacije. Gradili su kuće uglavnom od blata. Ovisno o krajoliku, negdje su to bile zemunice, a drugdje sojenice. No ponegdje, kao uz obale Jadrana, živjeli su i u spiljama. Mrtve su pokapali, u nekim nalazištima zajedno s kostima životinja, a negdje su ljudski ostaci posuti crvenim okerom, što govori da su imali složena vjerovanja koja se mogu nazvati religijom, najvjerojatnije šamanskog tipa. Društvo im je bilo matrijarhalno, da bi kasnije, s prodorom ratnika Indoeuropljana, postalo patrijarhalno.
„To stanovništvo miješalo se s postojećim lovačko-sakupljačkim. Naravno, miješanje se nastavilo i s kasnijim osvajanjima i prodorima tako da svi mi danas imamo ponešto gena svih tih ljudi, baš kao što imamo i neandertalske“, rekao je Novak.
Živjeli su u malenim obiteljski povezanim zajednicama od po 50-ak do 100-tinjak ljudi. Trebalo je oko 2000 godina da se prošire Europom u kojoj su prije toga živjeli lovci-sakupljači koji su se selili s migracijama divljači i uglavnom stanovali po špiljama ili su koristili neku vrstu šatora izrađenih od drveta i kože. Tek tri tisuće godina kasnije moguće je govoriti o završetku procesa miješanja.
Migranti iz Male Azije uglavnom su stizali preko nizinskih dijelova današnje Hrvatske. Uglavnom su slijedili nizinske vodene tokove poput dolina Dunava i Drave. Najvjerojatnije su se selili u potrazi za novim obradivim površinama, a možda su ih potakle i neke klimatske promjene.
„Nalazi se u mezolitiku uglavnom temelje na kostima, drvetu i kamenu, dok se s ovom civilizacijom povezuju prvi nalazi keramike koja je u središnjoj Europi poznata kao trakasta keramika“, kaže Novak.
Dunavska Troja
Za analize, u kojima je sudjelovalo 117 znanstvenika iz 82 institucije iz Europe i SAD-a, među ostalim i s Harvarda, Max Plancka i Sveučilišta u Beču, od ključnog značaja bila su hrvatska nalazišta od Vučedola i Belog Manastira-Popove zemlje u Slavoniji do pećina Vele Spilje, Jazinke i Zemunice na Jadranu.
„Vučedol je jedno od najvažnijih pretpovijesnih nalazišta iz bakrenog doba u cijeloj Europi. To je jedan od razloga zašto se naziva dunavskom Trojom. On je za bakrenog doba bio jedan od jakih europskih centara. No također je vrlo važna i Vela Spilja na Korčuli koja je bila nastanjena još u vrijeme lovaca-sakupljača iz doba mezolitika. Ta naša nalazišta poznata su u stručnoj literaturi već desetljećima; Vučedol čak sto godina. No prije nekoliko godina počela su istraživanja na nekim važnim novootkrivenim nalazištima kao što je Beli Manastir-Popova Zemlja, na kojem radi nekoliko doktoranata“, pojasnio je Novak.
Osim podataka o miješanju populacija i drugim genetičkim procesima, ova studija drastično je povećala broj genetičkih uzoraka i podataka o ranijim stanovnicima jugoistočne Europe, starosjedilačkim lovcima-sakupljačima, što će u budućnosti pružiti temelje za propitivanje mnogih znanstvenih pitanja.
Ukop "zgrčenca" s nalazišta Osijek-Hermanov vinograd (Borko Rožanković, Kaducej d.o.o.)
Najstariji slučaj kuge
Posebno je zanimljivo da je međunarodni tim u nalazištu Beli Manastir-Popova zemlja nedavno molekularnom analizom potvrdio najstariji poznati slučaj kuge u Europi (odnosno zaraze bakterijom Yersinia pestis) star oko 4.700 godina – iz vremena Starog egipatskog kraljevstva i prvih piramida. Ona tada nije prerasla u pandemiju; štoviše, moguće je da je stanovnici čak nisu ni primijetili.
„Znamo samo da je njome bio zaražen čovjek pronađen u normalnoj grobnici u nalazištu Beli Manastir-Popova zemlja (naslovna fotografija sasvim gore). Nije bio izdvojen, što znači da vjerojatno nisu bili ni svjesni bolesti. Tim istraživanjem dokazano je da je kuga po prvi put u Europu stigla iz euroazijskih stepa, tj. područja Ukrajine i zapadne Rusije. Ranije se smatralo da je ona prvi put stigla tijekom srednjeg vijeka u vrijeme Marka Pola. Kasnije se pokazalo da je i tzv. Justinijanova kuga također stigla iz Azije. No mi smo, zajedno s kolegama iz Instituta Max Planck u Jeni, sada pokazali da je kuga stigla već sa stepskim narodima“, kaže Novak.
Većina analiza DNA provedena je na Harvardu koji ima vodeći svjetski laboratorij za analize drevne DNA. Rađene su metodom tzv. sekvenciranja iduće generacije koja omogućuje dobivanje cijelog genoma iz kratkih i loše očuvanih uzoraka.
David Reich, jedan od voditelja istraživanja, ističe da tako velika arheogenetička istraživanja koja uključuju suradnju znanstvenika različitih profila omogućuju rekonstrukciju ključnih događaja iz daleke prapovijesti o kojima se do danas moglo samo nagađati.
Dr. sc. Ivor Janković, jedan od koautora istraživanja, kaže da obje studije, kako ova nova, tako i ona o pojavi kuge, ukazuju da su hrvatski krajevi u davnoj prošlosti bili od iznimne važnosti u mnogim aspektima biološke i kulturne razmjene i miješanja populacija.
„Posebno veseli činjenica da sudjelovanje hrvatskih znanstvenika u ovakvim istraživanjima svjedoči da, iako je znanost u Hrvatskoj u dosta nezavidnom položaju, još uvijek postoje hrvatske znanstvene institucije na kojima se provodi izvrsna znanost te da hrvatski znanstvenici sudjeluju u brojnim međunarodnim projektima čiji se vrhunski rezultati objavljuju u vodećim svjetskim časopisima“, poručio je naš antropolog.