CARLOS "Šakal", venecuelanski terorist koji se posljednjih 17 godina nalazi iza rešetaka žali što nije mogao odgajati svoju djecu, osim najmlađeg i to do njegove pete ili šeste godine, piše Daily Telegraph.
U telefonskom intervjuu za radio Europe 1, marksist i lenjinistički radikalist, pravog imena Ilich Ramirez Sanchez rekao je kako je čudo što je još uvijek živ, a "Šakal" koji je sudjelovao u brojnim operacijama, sljedeći će se mjesec naći na suđenju za bombaške napade koje je u francuskoj izvršio osamdesetih godina.
On je 1997. godine osuđen na služenje doživotne zatvorske kazne zbog ubojstva dva policajca i policijskog doušnika 1975. godine, a rekao je kako se kaje samo zbog jedne stvari, žao mu je što je žrtvovao obiteljski život, i što je većinu vremena bio odsutan muž i otac.
Nada se oslobođenju, želi posjetiti grob Simona Bolivara
Ramirez Sanchez je kazao i kako je uživao provoditi vrijeme sa Noriegom, koji je u Francuskoj zatvoren zbog pranja novca, no dva su muškarca sad razdvojena. Rekao je kako su poznavali neke iste ljude, razgovarali o prošlosti, kao i sadašnjosti, a krivo mu je što već tjedan dana nije razgovarao sa prijateljem, iako je tražio da budu u istoj grupi.
"Šakal" se nada kako će jednog dana biti oslobođen, uz pomoć "božje milosti i pregovora Venecuele i Francuske", nakon čega bi otišao na uvelike zakašnjeli medeni mjesec, i u Kolumbiji posjetio grob latinsko američke ikone nezavisnosti, Simona Bolivara.
Venecuelanski militant je oženio francusku odvjetnicu Isabelle Coutant-Peyre, dok je bio u zatvoru, a par je imao muslimansku ceremoniju.
U bombaškim napadima prije 30 godina ubijeno 11 i ozlijeđeno više od sto osoba
Rođen 1949. godine, Carlos se istaknuo kada je 1975. njegova skupina u Beču upala u konferencijsku dvoranu u kojoj su se nalazili ministri iz moćnog OPEC naftnog kartela. Tada je zatočio 11 osoba.
Sedmog studenog sudit će mu se zbog sudioništva u ubojstvima i uništavanju vlasništva korištenjem eksplozivnih naprava, za bombaške napade koji su 1982. i 1983. u Francuskoj ubili 11 i ozlijedili više od sto osoba.
Nakon dva desetljeća bijega, konačno su ga 1994. u Kartumu uhvatili agenti francuske tajne službe uz pomoć sudanske vlade