Osamnaesti predsjednik Ulysses S. Grant bio je veteran Meksičko-američkog rata i heroj Američkog građanskog rata. Kao kandidat Republikanske stranke, pobijedio je na predsjedničkim izborima 1869. godine. Njegovo predsjedništvo obilježile su politike reintegracije južnih zemalja nakon završetka Američkog građanskog rata 1865. godine. Poznat je kao cijenjeno vojno lice, no njegova je reputacija narušena nakon korupcijskih skandala.
Mladi vojnik u ratno doba
Mladi Hiram Ulysses Grant rođen je u skromnoj obitelji uz petoro braće i sestara. Upisao je vojnu akademiju u Westpointu, u New Yorku, gdje je upoznao mnoge ljude koji će mu biti saveznici ili protivnici u Američkom građanskom ratu. Profesori su ga zbog tiskarske greške zvali Ulysses S. Grant, no njemu to nije smetalo, pa je tako ostao upamćen.
1846. pokrajina Teksas ustala je protiv meksičke vlade, što je izazvalo rat između SAD-a i Meksika. Mladi poručnik Ulysses tada odlazi na bojište te stječe prva ratna iskustva. Dokazuje se u ratu te vodi vojsku u jednoj od bitaka. Tada je imao dvadeset i četiri godine.
Nakon rata ponovo rat
Kasnije je izjavio da je taj rat bio nepravedan te imperijalistički. SAD je osvojio teritorije Kalifornije i Novog Meksika, što je u to vrijeme značilo dvije stvari: Amerikanci su nastavili provoditi svoju politiku Manifest Destiny kojom osvajaju ostatak kontinenta i ponovo se postavilo pitanje kako će novi teritoriji biti uređeni. Hoće li nove savezne države biti robovlasničke poput onih južnih ili slobodne poput onih sjevernih?
Tenzije između abolicionista i onih koji su podržavali instituciju ropstva eskalirali su u Američki građanski rat te je zemlja ušla u četverogodišnji sukob u kojem su uništeni razni posjedi, bombardirane su željeznice, srušeni su mostovi te je umrlo preko pola milijuna ljudi.
Ulysses je počeo kao sjevernjački zapovjednik jedne pješadije, no već iduće godine dokazuje se kada predvodi vojsku u bitkama kod utvrde Donelson i kod Shiloha u Tennesseeju. Tada ga američki generali šalju da osvoji Vicksburg, grad koji kontrolira donji tok rijeke Mississippi. Plan unionista uključivao je kontrolu rijeke Mississippi kako bi Konfederaciji otežali logistiku transporta resursa i ljudstva. Grant se dokazao u ovoj bitci, koja je označavala i prekretnicu u ratu.
Postaje glavni zapovjednik vojske 1864. te sudjeluje u zadnjim bitkama protiv Roberta E. Leeja, vrhovnog generala juga. Postao je nacionalni heroj te su sve novine u godinama iza rata pisale njegovu biografiju, opisivale njegove vojne uspjehe i prepričavale priču o tome kako je kao siromah dobio na poklon roba kojeg je, umjesto da ga proda, odlučio odmah osloboditi.
Predsjedništvo
Takva popularnost omogućila mu je sigurnu pobjedu na američkim predsjedničkim izborima 1869. godine. Nastavio je politiku svog prethodnika te slao ogromne resurse na jug kako bi oporavio infrastrukturu i ekonomiju južnih saveznih država. Isto tako, potpisao je stvaranje 15. amandmana koji jamči pravo glasa bez obzira na boju kože.
Pomirio se s Velikom Britanijom koja je tijekom rata koketirala s diplomatima Konfederacije, uveo niz mjera kojima je nastojao suzbiti djelovanje Ku Klux Klana te nastojao domorodačka plemena više asimilirati i uključiti u američko društvo. Obnova infrastrukture na jugu također ga je inspirirala da gradi transkontinentalne željeznice.
Međutim, za vrijeme njegovog predsjedništva otkrivene su i brojne korupcijske afere. Neki vladini službenici surađivali su s proizvođačima viskija kako bi izbjegli poreze, a mnogi projekti koje je potpisao predsjednik na kraju su poslužili njegovim službenicima da uzmu mito u zamjenu za unosne ugovore s državom.
Pri kraju života sudjelovao je u brojnim lošim investicijama te izgubio većinu bogatstva. Svojoj obitelji ipak je ostavio naslijeđe, pogotovo nakon što su njegovi memoari postali vrlo prodavana knjiga u SAD-u. Knjigu mu je izdao njegov prijatelj Mark Twain po vrlo povoljnim uvjetima, pa su prihodi od memoara osigurali njegovim potomcima ugodan život. Umro je 1885. godine.