AKO JE suditi po snimkama slovenske Farme, u skoroj hrvatskoj verziji popularnog reality showa možemo očekivati više uzbuđenja nego što smo se mogli nadati. Već smo navikli da u emisijama ovog tipa gledamo glupe, neobrazovane, neotesane, usiljeno duhovite, pa čak i forsirano seksipilne - sve one koji se pod svaku cijenu trude biti popularni - ali sada ćemo možda morati gledati i one okrutne. Jer, na Farmi se radi ono što farmeri, dakle seljaci, rade: kolju svinje i kokoši. I pritom se dobro zabavljaju, jer tradicija kolinja duboko je ukorijenjena u našu kulturnu baštinu.
"Daj še eno!"
Zaklati svinju radi prehrane, jedna je stvar. Raditi od toga obiteljsku svečanost oko Dana Republike, koristiti svinjokolju kao događaj na kojem se okuplja rodbina, prijatelji i susjedi, a najmlađi članovi čeliče u bliskom susretu sa smrću, dovoljno je odvratna tradicija da se na putu prema Europskoj uniji nadamo da će ona biti zakonom zabranjena. Ali koristiti kolinje kao vrhunac jedne televizijske emisije, kao mamac za gledatelje i recept za podizanje rejtinga, čista je perverzija. Najveća je perverzija, međutim, činjenica - plastično prikazana na slovenskoj Farmi - da su se svi uključeni pritom dobro zabavljali: dapače, tražili su još, vikali "daj še eno", i "u srce", navijali "ajde gujdek!". Valjda su mislili da će time osvojiti gledatelje, da neće pobijediti onaj koji je najpametniji, najzgodniji, najsnalažljiviji, pa čak ni onaj tko je jebežljiviji, već onaj koji je - najokrutniji.
Nitko nije pobjegao od paničnog skvičanja prasca osuđenog na žrtvovanje iz zabave. Nikome se nije smučilo od zarivanja noža u vrat, od cijeđenja krvi u lonac (za krvavice!), pa ni od rasijecanja svinje i rovanja po njezinoj utrobi. Valjda su mislili da će pokazivanjem slabosti izgubiti naklonost onih koji ih podržavaju na putu prema nagradi, u hrvatskoj verziji, od pola milijuna kuna.
Niti Slovenci nisu još pobjegli s Balkana, a kamoli Hrvati
Nagledali smo se toga u balkanskim ratovima. Nije bilo mnogo onih koji su okretali glavu od silovanja i masakriranja, paljenja kuća ili masovnih pogubljenja. Takvi znakovi slabosti u našem, balkanskom društvu, strogo su zabranjeni. A Slovenci očito, barem sudeći po krvavom orgijanju nad svinjama i kokošima, još nisu pobjegli s Balkana. Europska Unija - uvjerili smo se i ovom prilikom - nije u zakonima, nego u glavama.
Tko je jednom u svom životu čuo skvičanje svinje prije nego što joj je najmuškiji član zajednice zario nož u vrat, nikad više neće kročiti nogom u seosko dvorište, niti u svinjac. Možda čak neće više ni kušati svinjsko meso. Taj očajni vapaj životinje koja osjeća da joj se bliži kraj, i to ne brzi, nego spori i dugi kraj dok selo čeka da svinja polako iskrvari u lonac (za krvavice!) jedan je od najgorih zvukova na svijetu, stravičan po intenzitetu kao i po onome što predstavlja - jezivi strah od okrutnog kraja.
Zato onome tko je barem jednom bio na tom čuvenom kolinju, stravično poznato izgleda prizor iz Farme u kojem čičica polako navlači usku kutu na leđa i široki osmijeh na lice, budući da se raduje onome što će učiniti. Da se pojača dojam, kamera "švenka" klupicu na kojoj je posložena kolekcija noževa i bodeža svih vrsta, veličina i oblika (što valjda sugerira umjetnost klanja ili možda kiruršku preciznost). Koljač s nožem u ruci, kao u nekom poganskom ritualu, ispunit će očekivanja zajednice, koja će oduševljeno sudjelovati, pomagati, držati životinju koju će on klati, a zatim pobjedonosno klicati i međusobno si čestitati (Daj mi pet!").
Zatim će svi potegnuti par rakijica (valjda za olakšanje) i pristupiti čerečenju lešine: valjanje u kipućoj vodi, guljenje dlake, rasjecanje, vađenje utrobe, a sve to sa širom osmijehom, zacakljenim očima i probuđenim apetitom koji jedva čeka da se smažu friška jetrica i žganci.
Čekat ćemo da nekoga zakolju
Kultura klanja poprimila je kultne razmjere na Balkanu, zato se ne treba čuditi činjenici da je u Sloveniji upravo taj ritual bio dijelom popularnog reality showa. U Big Brotheru čekali smo da se napokon poševe, pa makar ispod pokrivača, u mraku i uz uzdahe koji donekle asociraju na spolno uzbuđenje. Na Farmi ćemo čekati da nekoga zakolju. Jer to se radi na selu. Jer to ljude uzbuđuje. Pritom je poželjna bilo kakva reakcija - znojenje, mučnina, oduševljenje - samo da se ne ugasi televizor. Na sreću televizijskih producenata, još uvijek ima dovoljno onih koji žele vidjeti krvave ruke, koji će se radovati idućem kolinju kako bi i sami osjetili to praiskonsko uzbuđenje, kao i onih kojima će još uvijek biti smiješan prizor kokoši kako trči po dvorištu. "Vidi kako ide, kao kokoš bez glave". Takvima je valjda smiješna i pregažena mačka.
Dakle, što se kolinja tiče, u hrvatskoj verziji Farme ona će biti dobrodošla. Hrvatska je na putu prema Europskoj Uniji već jasno dala do znanja da neće zabraniti kolinje, već štoviše, da će ga čuvati kao dio hrvatske kulturne baštine. Baš kao sir i vrhnje, seoske veselice i televizijske dokumentarce u kojima je ovjekovječena jedna takva priča pod naslovom "Koljemo i sviramo". Grupa Ex Panonia okupila se na jednom kolinju pod sloganom "Koljemo i sviramo po kućama".
Pa ako to može na javnu televiziju, što ne bi klanje u reality showu moglo na komercijalnu?
U svakom slučaju, bit će zanimljivo vidjeti Aleksandru Grdić, Stipu Drviša, Rafu, Lupina i Dvinu Meler kako se snalaze na tipičnoj hrvatskoj farmi. Možda će to većinom biti cvijeće i proljeće, ali morat će se nekad nešto i zaklat, zar ne? Jer to je dio hrvatske kulturne baštine, pučka svečanost, prilika za okupljanje i druženje, za veselje i napijanje, za dokazivanje tko je dorastao zadatku i tko će zaslužiti pola milijuna kuna. To će očito biti reality za punokrvne. Slabićima pristup zabranjen.
Tomislav Klauški