RACIJE u Xinjiangu počinjale su nakon ponoći. Stotine policajaca naoružanih puškama išli su od kuće do kuće u ujgurskim zajednicama na samom zapadu Kine, izvlačeći ljude iz njihovih domova, stavljajući im lisice, navlačeći im vreće na glavu, prijeteći da će ih ustrijeliti ako se odupru, rekao je bivši detektiv kineske policije za CNN.
"Sve smo nasilno odveli preko noći, ponekad i stotine ljudi u jednoj noći", rekao je bivši detektiv koji je postao zviždač i zatražio da ga se identificira samo kao Jianga, kako bi zaštitio članove svoje obitelji koji su ostali u Kini.
U trosatnom intervjuu za CNN koji je održan u Europi gdje se sada nalazi u izbjeglištvu, Jiang je otkrio nepoznate detalje o onome što je opisao kao sustavnu kampanju mučenja nad etničkim Ujgurima u sustavu zatočeničkih logora u regiji, što Kina godinama negira.
"Tucite ih dok ne klekni na pod plačući"
"Udarite ih nogama, tucite ih dok ne budu u modricama i ranama. Sve dok ne kleknu na pod plačući", rekao je Jiang, prisjećajući se kako su on i njegovi kolege ispitivali zatočenike u policijskim zatočeničkim centrima. Jiang je rekao da je svaki novi zatočenik pretučen tijekom ispitivanja, uključujući muškarce, žene i djecu od 14 godina.
Metode su uključivale vezanje ljudi za metalnu ili drvenu "tigrovu stolicu", namijenjenu imobilizaciji osumnjičenih, vješanje ljudi sa stropa, seksualno nasilje, strujne udare i mučenje vodom. Zatvorenici su često bili prisiljeni danima ostati budni, a uskraćivali su im hranu i vodu.
"Policija bi ljudima stala na lice i tjerala ih da priznaju"
"Svatko koristi različite metode. Neki čak koriste šipke ili željezne lance s bravama. Policija bi osumnjičenom stala na lice i tjerala ga da prizna", rekao je Jiang. Ljudi su optuženi za teroristička djela, ali Jiang ne vjeruje da je ijedan od stotine zatvorenika, u čije je uhićenje bio uključen, počinio neki zločin: "Oni su obični ljudi".
Mučenje u policijskim zatočeničkim centrima prestalo bi tek kad bi osumnjičeni priznali. Zatim su ih obično premještali u druge ustanove, poput zatvora ili internacijskih logora u kojima su radili zatvorski čuvari.
Kako bi potvrdio svoje svjedočenje, Jiang je CNN-u pokazao svoju policijsku uniformu, službene dokumente, fotografije, videozapise i identifikacijske podatke iz Kine, od kojih se većina ne može objaviti radi zaštite njegova identiteta. CNN je kineskoj vladi podnio detaljna pitanja o njegovim optužbama, zasad bez odgovora.
Detalji priznanja poklapaju se s iskustvima žrtava
CNN ne može neovisno potvrditi Jiangove tvrdnje, ali mnogi detalji koje je iznio poklapaju se s iskustvima dviju ujgurskih žrtava s kojima je CNN razgovarao. Više od 50 bivših zatvorenika logorskog sustava također je svjedočilo Amnesty Internationalu za izvješće od 160 stranica objavljeno u lipnju pod naslovom: "Kao da smo bili neprijatelji u ratu: masovno interniranje u Kini, mučenje i progon muslimana u Xinjiangu".
Američki State Department procjenjuje da je od 2017. godine oko dva milijuna Ujgura i drugih etničkih manjina bilo zatočeno u logorima u Xinjiangu. Kina kaže da su logori edukacijski, usmjereni na borbu protiv terorizma i separatizma te je više puta negirala optužbe za kršenje ljudskih prava.
Kina tvrdi da se radi o glasinama i lažima
"Želim ponoviti da takozvani genocid u Xinjiangu nije ništa drugo nego glasina potkrijepljena skrivenim motivima i otvorenom laži", rekao je Zhao Lijian, glasnogovornik kineskog Ministarstva vanjskih poslova, na konferenciji za novinare u lipnju.
U srijedu su dužnosnici vlade Xinjianga na konferenciji za novinare čak predstavili čovjeka za kojeg su rekli da je bivši zatočenik, koji je porekao da je u kampovima bilo mučenja, nazivajući takve navode "potpunom laži". Nije bilo jasno govori li pod prisilom.
Kada je Jiang prvi put bio raspoređen u Xinjiang, želio je pomoći u borbi protiv terorističke prijetnje za koju su mu rekli da bi mogla ugroziti njegovu zemlju. Nakon više od 10 godina u policiji, također je želio napredovati. Rekao je da ga je šef zamolio da preuzme to mjesto, rekavši mu da "separatističke snage žele podijeliti domovinu i da ih treba sve pobiti". Jiang je rekao da je bio raspoređen tri ili četiri puta sa svog uobičajenog mjesta u kontinentalnoj Kini na rad u nekoliko područja Xinjianga za vrijeme vrhunca kineske antiterorističke kampanje "Strike Hard".
Pokrenuta 2014. godine, kampanja "Strike Hard" (udari jako, op.a.) bila je program masovnog zatvaranja pripadnika etničkih manjina u regiji, koji su mogli biti poslani u zatvor ili logor samo zato što nose veo, puštaju dugu bradu ili imaju "previše" djece. Jiang je CNN-u pokazao jedan dokument sa službenom direktivom koju je Peking izdao 2015. godine, pozivajući kineske pokrajine da se pridruže borbi protiv terorizma u zemlji "kako bi prenijele duh važnih uputa glavnog tajnika Xi Jinpinga o protuterorističkom djelovanju".
"Bilo je vrlo napeto"
Jiangu je rečeno da je 150.000 policijskih djelatnika angažirano iz provincija diljem kontinentalne Kine prema shemi pod nazivom "Pomoć Xinjiangu", programu koji je poticao kopnene provincije da pružaju pomoć Xinjiangu, uključujući resurse javne sigurnosti. Privremeni radni zadaci financijski su nagrađivani. Jiang je rekao da je tijekom rasporeda u Xinjiangu primao dvostruko veću plaću i druge beneficije.
No, brzo se Jiang razočarao u smisao svog novog posla: "Bio sam iznenađen kad sam otišao prvi put u Xinjiang. Posvuda su bile sigurnosne provjere. Mnogi restorani i druga javna mjesta bili su zatvoreni. Stanje je bilo vrlo napeto".
Tijekom rutinskih operacija tijekom noći, Jiang je dobio popis ljudi koje treba pronaći, u skladu s naredbom o ispunjavanju službenih kvota o broju Ujgura koje treba privesti.
"Sve je planirano i postoji sustav. Svatko je morao ispuniti zadani cilj", rekao je Jiang za CNN.
Ako bi se netko opirao uhićenju, policajci bi mu držali pištolj uz glavu i rekli mu da se ne miče. Ako se pomakne, bio bi ubijen. Jiang je rekao da su policajci također pretraživati kuće ljudi i preuzimali podatke s njihovih računala i telefona. Druga taktika bila je korištenje mjesnog odbora za pozivanje lokalnog stanovništva na sastanak s načelnikom sela, prije nego što ih masovno zatvore.
XInjiang tretirali kao ratnu zonu
Opisujući to vrijeme kao "razdoblje borbe", Jiang je rekao da su dužnosnici tretirali Xinjiang kao ratnu zonu, a policajcima je rečeno da su Ujguri neprijatelji države. Među policijskim službenicima bilo je poznato da je 900.000 Ujgura i drugih etničkih manjina privedeno tijekom godinu dana. Jiang tvrdi da bi i sam bio uhićen ako bi se opirao tom procesu.
Unutar policijskih centara glavni cilj je bio izvući priznanje od zatvorenika, a seksualna tortura bila je jedna od taktika, ističe Jiang.
"Ako želite da ljudi priznaju, koristite električnu palicu s dva oštra vrha na vrhu. Vezali bismo dvije električne žice na vrhove i postavili žice na genitalije dok je osoba vezana", objašnjava Jiang, dodajući da je često morao glumiti "lošeg policajca" tijekom ispitivanja, ali je naglasio da je izbjegavao najgore nasilje, za razliku od nekih njegovih kolega.
"Neki ovo vide kao posao, a neki su samo psihopati"
"Neki ljudi ovo vide kao posao, neki su samo psihopati", kaže Jiang. Jedna vrlo česta mjera mučenja i dehumanizacije bila je da stražari narede zatvorenicima da siluju i zlostavljaju nove zatvorenike.
Abduweli Ayup, 48-godišnji ujgurski intelektualac iz Xinjianga, kaže da je priveden 19. kolovoza 2013. godine, nakon što je policija s puškama opkolila vrtić kojeg je otvorio kako bi malu djecu podučavao njihovom materinjem jeziku. Prve noći u policijskom pritvoru u gradu Kashgaru, tvrdi Ayup, grupno ga je silovalo desetak kineskih zatvorenika, kojima su to naredili zatvorski čuvari koji su također svjedočili silovanju.
"Zatvorski čuvari zatražili su da skinem donje rublje i potom mi rekli da se sagnem. Plakao sam i govorio im da to ne čine. Molio sam ih da prestanu", rekao je Ayup, dodavši kako se onda onesvijestio i probudio okružen vlastitom bljuvotinom i urinom.
"Vidio sam muhe kako lete oko mene. Shvatio sam da su muhe bolje od mene, jer ih nitko ne može mučiti i nitko ih ne može silovati. Vidio sam kako mi se policajci smiju i govore mi da sam tako slab", ispričao je Ayub. Kaže kako se ponižavanje nastavilo i sljedećeg dana, kada su ga zatvorski čuvari upitali: "Jesi li se dobro proveo?".
Rekao je da je iz policijskog centra prebačen u logor za zatočenike, a na kraju je pušten 20. studenog 2014., nakon što je bio prisiljen priznati zločin "nezakonitog prikupljanja sredstava". Vrijeme koje je proveo u pritvoru bilo je prije sveobuhvatnije represije u regiji, ali odražava neke od navodnih taktika korištenih za zlostavljanje etničkih manjina, na koje su se Ujguri godinama žalili.
CNN čeka odgovor kineske vlade o Ayupovom svjedočenju.
Ayup, koji sada živi u Norveškoj, još uvijek podučava i piše knjige za djecu na ujgurskom kako bi pokušao održati svoju kulturu na životu. No, kaže da će trauma njegova mučenja ostati s njim zauvijek: "To je ožiljak u mom srcu. Nikad to neću zaboraviti".
Omir Bekali, koji sada živi u Nizozemskoj, također se bori s dugoročnim posljedicama svojih iskustava u sustavu logora.
"Agonija i patnja koje smo proživljavali u kampu nikada neće nestati, neće nam izaći iz uma", rekao je 45-godišnji Bekali za CNN. Rođen u Xinjiangu od majke Ujgurke i oca Kazahstanca, preselio se u Kazahstan gdje je dobio državljanstvo 2006. godine. Priveden je tijekom službenog putovanja u Xinjiang 26. ožujka 2017. godine, a zatim tjedan dana ispitivan i mučen četiri dana i noći u podrumu policijske postaje u gradu Karamayu.
"Stavili su me u tigrovu stolicu. Objesili su nas i tukli po bedrima drvenim bakljama i željeznim bičevima", govori Bekali, kojeg je policija pokušala prisiliti da prizna kako podržava terorizam.
"Shvatio sam da dolazim u pakao"
Sljedećih osam mjeseci proveo u nekoliko logora. "Kad su mi prvi put stavili lance na noge, odmah sam shvatio da dolazim u pakao", rekao je Bekali. Teški lanci bili su pričvršćeni na ruke i noge zatvorenika, prisiljavajući ih da ostanu sagnuti čak i dok spavaju.
Kaže da je u logoru izgubio oko polovinu tjelesne težine, rekavši da je izgledao kao kostur: "Preživio sam ovu psihološku torturu jer sam religiozna osoba. Nikada ovo ne bih preživio bez svoje vjere. Vjera u život i strast prema slobodi održavali su me u životu".
Za vrijeme boravka u logorima, Bekali je svjedočio smrti dvije osobe. Također kaže da su njegova majka, sestra i brat internirani u logore, a rečeno mu je i da mu je otac Bakri Ibrayim umro 18. rujna 2018. godine, dok je bio zatočen u Xinjiangu.
Dužnosnici vlade Xinjianga odgovorili su na CNN-ova pitanja o Bekaliju na konferenciji za novinare u srijedu, kada su potvrdili da je bio pritvoren osam mjeseci zbog sumnje u terorizam. No naglasili su kako su njegove tvrdnje o mučenju i pritvaranju njegove obitelji "samo glasine i klevete". Otac mu je umro od raka jetre, rekli su dužnosnici, a njegova obitelj trenutačno vodi normalan život.
"Otupio sam"
U svom novom domu u Europi, bivši detektiv Jiang teško uspijeva odspavati više od nekoliko sati. Trajna patnja onih koji su prošli logorski sustav stalno mu je na umu, osjeća se kao da je blizu sloma. "Otupio sam, uhitio sam mnogo ljudi", rekao je Jiang.
Bivši zatvorenik Ayup također se bori s nesanicom, jer pati od noćnih mora zbog zatočenja i ne može pobjeći od stalnog osjećaja da ga promatraju. No, rekao je da i dalje oprašta zatvorskim čuvarima koji su ga mučili.
"Ne mrzim ih. Svi su oni žrtve tog sustava. I oni su osuđenici, oni su kriminalci, oni su dio tog zločinačkog sustava", rekao je Ayup za CNN.
Jiang kaže da je čak i prije svog boravka u Xinjiangu postao razočaran Kineskom komunističkom partijom zbog sve veće razine korupcije. "Pretvarali su se da služe narodu, ali to su samo ljudi koji žele uspostaviti diktaturu", rekao je Jiang, objašnjavajući kako je bijegom iz Kine i javnim istupima o mučenjima želio stati na stranu naroda.
"Mogao bih biti optužen za sve što im padne na pamet"
Jiang zna da se više nikad ne može vratiti u Kinu: "Nasmrt bi me prebili. Bio bih uhapšen. Bilo bi puno problema. Bijeg, izdaja, odavanje državnih tajni, podmetanje. Činjenica da se zalažem za Ujgure znači da bih bio optužen za sudjelovanje u terorističkoj skupini. Mogao bih biti optužen za sve što im padne na pamet".
Na pitanje što bi učinio da se nađe oči u oči s jednom od svojih bivših žrtava, rekao je da bi se "uplašio i odmah otišao".
"Kriv sam i nadam se da im se ovakva situacija više neće ponoviti. Nadao bih se njihovu oprostu, ali bilo bi to previše očekivati od ljudi koji su patili zbog takvog mučenja. Kako da se suočim s tim ljudima? Čak i ako ste samo vojnik i dalje ste odgovorni za ono što se dogodilo. Morate izvršavati zapovijedi, ali mnogo je ljudi to učinilo zajedno. Mi smo odgovorni za to", zaključio je Jiang.