Video: Dario Dalmacija/Index, Foto: Martina Pauček Šljivak/Index
PRED nama je izrada još jednog novog Obiteljskog zakona čije su teze podigle veliku buru u javnosti, a na koji će način utjecati na segment posvojenja, pokušali smo doznati od ravnateljice Dječjeg doma Zagreb u Nazorovoj, Jasne Ćurković Kelava.
Posjetili smo ovaj dom za nezbrinutu djecu koji trenutno skrbi o 120 djece, a poražavajuća je činjenica da je ove godine samo četvero djece iz Doma posvojeno.
S godišnjeg prosjeka od 30-ak, broj posvojenja je pao na 9
"Zadnjih nekoliko godina zbog čestih zakonskih promjena i potpune nestabilnosti obiteljskog zakonodavstva jako je pao broj postupaka koji se vode za oduzimanje roditeljske skrbi te ujedno i broj posvojenja.
S druge strane prema podacima Ministarstva socijalne politike više od 400 djece godinama čekaju da im nadležni centar za socijalnu skrb pronađe posvajatelje, no na žalost radi se uglavnom o starijoj i djeci s teškoćama u razvoju,gdje se u najvećem broju predugo čekalo pokretanje postupaka za oduzimanje roditeljske skrbi, ili je predugo trajao sam postupak. Ta su djeca zbog inertnosti sustava protekom vremena izgubila šansu da budu posvojena.
Aktualno se u Centrima za socijalnu skrb oklijeva s pokretanjem postupaka jer ne znaju prema kojem zakonu ih pokretati i koliko će koji zakon uopće trajati, hoće li sve morati ispočetka. Zbog stalnih prepucavanja oko zakona i nestabilnosti najviše štete imaju djeca jer dulje ostaju u domu i neizvjesno je što će biti s njima.
Još od 2011. imamo manji broj posvojenja iz Nazorove. S godišnjeg prosjeka od 30-ak, broj posvojenja je padao na 9 pa 11, a lani 20. U 9 mjeseci ove godine posvojeno je samo četvero djece što najbolje pokazuje koliko je sustav zakočen.
Ministarstvo socijalne politike bi trebalo aktivnije koordinirati i u suradnji s Centrima za socijalnu skrb tražiti načine da djeca umjesto u institucijama odrastaju u obiteljima, da se oko pokretanja postupaka prema zanemarujućim i zlostavljajućim roditeljima ne odugovlači kako u konačnici ova djeca ne bi postala žrtve samog sustava", kazala nam je Ćurković Kelava.
U Domu u Nazorovoj, kojem je ona na čelu od 1992. godine, utočište i stručnu podršku našla su brojna zanemarena, a često i teško zlostavljana djeca koja iz iznimno loših i ugrožavajućih obiteljskih situacija dolaze s brojnim traumama i problemima. S vremenom se traume ublaže, nestaju strahovi, opet se počinju smijati i veseliti.
Takve su sad i dvije malene djevojčice iz Bjelovara čiji je slučaj zgrozio javnost prije nepunih godinu dana. Takva je i četverogodišnja djevojčica koja je prije godinu ostavljena sama u parku u Velikoj Gorici.
One su sad živahne i vesele djevojčice koje se igraju s vršnjacima i uživaju u pažnji teta, a o njima brinu brojni stručnjaci, psiholozi, terapeuti, odgajatelji i volonteri.
Međutim, ono što ova iz Doma, kao i svaka druga djeca trebaju je - obitelj. Topla i brižna, mjesto kojem pripadaju. Dom im treba biti samo privremeno utočište, no na žalost neka djeca ondje ostaju predugo, godinama.
Iako je i zakonski rok za domski smještaj male djece do šest mjeseci, iznimno do godine dana, ova odredba se često prekorači, nekada i više godina.
Tako je čak sedam godina u Domu bio dječak s teškoćama iz autističnog spektra. Za njega se nikako nije mogla pronaći obitelj koja bi ga željela posvojiti ili udomiti i nedavno je premješten u drugu ustanovu koja skrbi o djeci s teškoćama u razvoju.
Kako bi uspjeli pronaći obitelji za teže posvojivu djecu, što su najčešće ona s teškoćama u razvoju ili starije dobi Dom u Nazorovoj na svojim internet stranicama objavljuje anonimne profile djece što se pokazalo kao pun pogodak. Od 8 objavljenih profila, uspjeli su pronaći obitelji za sedmero djece.
"To su nam dobre priče. Sad postoji još nekoliko djece na našim stranicama za koje se do danas nije nitko zainteresirao. U zadnje vrijeme i od Ministarstva se stvari pomiču na bolje. Tako se nadamo da će biti dobrih rezultata i za onih 400 djece s obzirom na najavu Ministarstva da će poput nas krenuti s objavljivanjem njihovih anonimnih profila kako bi ih približili potencijalnim posvajateljima", kazala je Ćurković Kelava.
Kad su djeca žrtve nefunkcioniranja sustava
Istaknula je kako se nedovoljno radi i na razvoju i unapređivanju udomiteljstva u RH. Ne može se očekivati dobra kvaliteta udomiteljske skrbi uz niske naknade, udomitelj za svoj angažman dobiva mjesečno samo 400 kuna, a naknada za dijete je oko 2000 kuna. Nedovoljna je i stručna podrška udomiteljima, a često izostane i nadzor, pa je prava lutrija u kakvu će obitelj otići djeca. Ima puno dobrih udomitelja, no na žalost i nekih potpuno neadekvatnih. Dodala je i kako se godišnje za dijete u sustavu socijalne skrbi u Hrvatskoj izdvaja oko 15.000 eura, dok se u Velikoj Britaniji čak 220.000 funti.
"Prije manje od mjesec dana primili smo tri djevojčice, sestre koje su u ranoj predškolskoj dobi bile u Nazorovoj, za koje smo u više dopisa centru još tada predlagali posvojenje s obzirom na izrazito zanemarujuće roditelje. Umjesto da se tada išlo u oduzimanje prava na roditeljsku skrb i posvojenje, premještene su udomiteljima. I nisu imale sreće. Prošle su čak tri udomiteljske obitelji, u nekima su i zlostavljane. Sad su one u pubertetu. Došle su nam s puno, puno problema, a iako je tek nedavno roditeljima oduzeta skrb, gotovo da nemaju više šanse za posvojenje.
One su žrtve nefunkcioniranja sustava. Ta su djeca odavno trebala biti posvojena , imati roditelje, ovako su izgubile šansu da odrastu u normalnim uvjetima i na kraju su teško zlostavljane unutar udomiteljske obitelji", kazala nam je Ćurković Kelava.
Naglasila je kako se udomiteljstvo treba profesionalizirati, tako ćemo dobiti i na kvaliteti skrbi i na širenju urbanog udomiteljstva. Profesionalizaciju imaju svi bolji sustavi, to je čak i siromašnija Srbija napravila, a Slovenija već puno prije.
"Kod nas se dobre udomitelje ne cijeni dovoljno, nemaju prava iz radnog odnosa, ne stimulira ih se i ne motivira.Tako ispod radara mogu proći i one lošije ", kazala je ravnateljica Doma u Nazorovoj koji je otvoren davne 1888. godine i od tad brine za djecu bez roditelja kao i za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi.
"Tek nakon objave u medijima su riješili problem"
Nerijetko i birokratizirano pravosuđe i sporost u postupcima koji se tiču djece onemogućavaju i usporavaju posvajanja.
"Imali smo situaciju prije više godina gdje su dječačići od svoje obitelji bili psihički, fizički i seksualno zlostavljani. Tu je Centar za socijalnu skrb sve i na vrijeme odradio, ali je zapelo na Sudu u postupku prema roditeljima. Tek je medijska priča o slučaju potaknula suce na rješavanje predmeta. Predsjednik suda je tad rekao "što hoćete pa djeca su zbrinuta u domu, ne moramo se žuriti. Kod svih koji rade na slučajevima s djecom, treba proraditi svijest da upravo takvi slučajevi moraju biti prioritetni, da se sve treba raditi u korist djece", zaključila je Ćurković Kelava.