DRŽAVA razmišlja o kažnjavanju trgovaca koji zaokružuju cijene na više nakon uvođenja eura, zbog čega dolazi do poskupljenja.
Filipović: Šaljemo poruku svima, i trgovcima i ostalima u lancu
Samo što vlada, prema svemu sudeći, nije uzela u obzir neki analitični pristup ovoj temi, koristeći razne mehanizme koji su joj na raspolaganju, nego razmišlja da svemu, između ostalog, pristupi po feudalnom ključu "perja i katrana", odnosno uvođenja svojevrsnog stupa srama, crnih listi na kojima bi se mogli naći obrtnici i poduzetnici koji povećavaju cijenu svojih proizvoda.
>>Filipović: Razmišljamo da vlada napravi crnu listu poduzetnika
Ministar gospodarstva i održivog razvoja Davor Filipović jučer je u emisiji Hrvatskog radija "A sada Vlada" rekao da se razmatra uvođenje crnih lista i da se o tome u vladi intenzivno raspravljalo.
Kazao je da je angažirano šest potrošačkih udruga koje prate cijene i koje na svojim stranicama mogu objavljivati sve one koji ne rade u korist potrošača, koji gledaju isključivo svoj profit i pokušavaju loviti u mutnom.
"Uz to, mi ćemo u razdoblju koje je pred nama svakako razmotriti opciju da i Ministarstvo gospodarstva napravi crnu listu i da se objavljuju svi oni koji rade na štetu naših građana i tako cijelo vrijeme potpiruju inflaciju", istaknuo je Filipović te dodao da će se sve o tome znati do ovog četvrtka, do sjednice vlade.
"Šaljemo poruku svima, i trgovcima i ostalima u lancu, da moraju zauzdati svoje apetite", naglasio je ministar.
Plenković: Donosimo mjere
Premijer Andrej Plenković u jučerašnjem obraćanju novinarima nije govorio o crnim listama
"Dio poslovnih subjekata ovo koristi za lov u mutnom, to je loša i nepoštena praksa. S tim treba stati, treba se vratiti na cijene koje su bile prije 1. siječnja i prevesti tečaj pošteno i korektno kako je država to odradila u korist građana", naglasio je Plenković.
"Bit će angažirani svi inspektori, ne samo glavni državni inspektor. Na terenu su i čekamo njihovo izvješće", dodao je.
"Ne može država raditi sve, a netko u mentalitetu koji je čisti bezobrazluk, profiterstvo, lopovluk, raditi od građana nekoga tko nije previše pametan. To ne dolazi u obzir i zato će vlada već sutra donijeti mjere. Ne želimo da netko od velikog uspjeha napravi bezobrazluk", rekao je danas Plenković.
>>Vlada ne vraća cijene. Evo kako planira natjerati trgovce da to sami naprave
Vlada će, kako doznajemo, na sjednici usvojiti zaključak kojim traži od trgovaca i drugih poslovnih subjekata koji prodaju proizvode i usluge da cijene vrate na razinu prije uvođenja eura. Dogovoreno je to na sinoćnjem poduljem sastanku užeg tima vlade.
Kako smo doznali, referentna točka za cijene prije uvođenje eura bit će kraj prosinca, što znači da vlada očekuje da poslovni subjekti vrate cijene koje su imali krajem prosinca. Još se ne zna što će biti s eventualnim crnim listama.
Plenković u prosincu: Ako netko lovi u mutnom, doći će na crnu listu
Plenković je u prosincu govorio o crnoj listi.
"Fiksirali smo tečaj. Imamo dvostruko isticanje cijena, imamo proces senzibiliziranja hrvatskih građana. Cijene će ostati izražene još u kunama i eurima i imat ćemo priliku kontrolirati. Tu ljudi imaju mogućnost kontroliranja u trgovinama, Ministarstvo gospodarstva prati situaciju da ne bi došlo do dizanja cijena nauštrb građana i gospodarstva i očekujem tu visok stupanj ozbiljnosti.
Ako netko lovi u mutnom i neopravdano diže cijene, da koristi tu zamjenu kune u euro, doći će na crnu listu i to će se objavljivati", rekao je Plenković.
Svaka udruga može izabrati hoće li ući u sferu prozivanja poduzetnika i njihovih povećavanja cijena, poželjno je da se o tome i priča u javnosti kako bi se izbjeglo bezobrazno povećavanje cijena, ali nejasno je što s tim pravedničkim gnjevom točno država želi postići.
Koje su uopće posljedice za one koji se nađu na crnim listama?
Ako se uvede neka inačica crnih lista, vlada bi očito tako trebala procijeniti odgovara li cijena mlijeka u Lici nekom standardu koji je zamišljen i temeljem toga prodavača mlijeka kazniti. Nejasno je gdje se tu povlači crta i treba li kazniti one koji imaju visoke cijene kave na dubrovačkom Stradunu ili one koji skupo iznajmljuju stanove.
Koje su mogućnosti obrane trgovca ili ugostitelja, kojeg je vlada uvrstila na crnu listu? Koje su kazne? Ovako poduzetnik može biti prijavljen zbog čiste zlobe nekoga od konkurencije. Zašto, primjerice, vlasnik kafića koji je preuredio prostor i uložio u interijer nema pravo na povećanje cijena neovisno o euru? Uostalom, mušterije su one koje će na takvu cijenu pristati ili neće.
Nadalje, nejasno je i tko bi uopće išao gledati neke državne popise i temeljem toga donosio odluku o tome gdje će trošiti svoj novac. Osim toga, čemu služe zakoni ako bude postojala crna lista? Jednostavno, ako se nešto ne smije po zakonu, tu je valjda Državni inspektorat, a ne vladina procjena onoga što se smije i što se ne smije.
Vlada se ovako direktno miješa u tržišne odnose, u čemu zauzima moralnu poziciju arbitrirajući po dojmu što je ispravno, a što nije. Moralu je mjesto u samostanima, a ne u politici, država koja se oslanja na moral, drugim riječima, nema dobre zakone.
Grubišić: Kupci donose odluke hoće li kupovati
O ovoj temi popričali smo s ekonomskim analitičarem Andrejem Grubišićem.
"Možemo govoriti o nijansama u svakom pojedinom slučaju, ali generalno ako imamo jedan segment gospodarstva, poput ugostiteljstva i trgovine, koji još uvijek u razumnoj mjeri spadaju u slobodno tržište, kažem razumnoj jer gotovo je sve izrazito regulirano, onda jedan od ključnih elemenata tog slobodnog tržišta jest slobodno formiranje cijena.
S druge strane, imamo kontraefekt da svako formiranje cijena od pružatelja usluga ima reakciju, koju treba prepustiti dionicima koji su u kontaktu s ugostiteljima ili trgovcima", kaže.
Objasnio je tko su ti dionici.
"To su kupci koji donose odluku hoće li i u kojoj mjeri kod trgovca kupovati, odnosno kod ugostitelja konzumirati neku od usluga. Onda imamo dobavljače koji procjenjuju vide li u tom dizanju cijena od strane trgovca ili ugostitelja prostor za osiguranje svoje pozicije.
Kreditori trebaju procijeniti je li takvo dizanje cijena u korist biznisa na kratki rok, je li ono potencijalna prijetnja na srednji ili dulji rok. Trebaju procijeniti i hoće li konkurencija ostati pri nižim cijenama, naposljetku, hoće li kreditirati takav biznis i pod kojim uvjetima", dodaje.
"Država prolazi kako potrošači odluče"
"Tu su i djelatnici. Ako biznis ima veće cijene, a sve drugo je nepromijenjeno, cash flow je veći i ostvaruje se veći prostor i veća pregovaračka moć svih onih koji žele veće plaće.
Imamo državu koja će sasvim sigurno zbog veće profitabilnosti ubirati više poreza ako ljudi nastave konzumirati proizvode ili usluge. Odnosno, ubirat će jednako ili manje poreza ako ljudi manje konzumiraju proizvode ili usluge. Država će proći kako potrošači odluče.
I imamo vlasnike, na kojima je da procijene hoće li dignuti cijene proizvoda ili usluga. Država pritom vodi računa da nitko nema privilegiran status na tržištu. Pritom bilo tko može otvoriti kafić ili trgovinu. Nama kao potrošačima je veća konkurencija draža od manje konkurencije.
Ako ti biznisi nisu profitabilni, to neće privlačiti konkurenciju. Što je manja konkurencija, to je teže očekivati da će ljudi imati veće plaće, veći je rizik iz perspektive kreditora, dobavljači će biti oprezniji pa će rizik manje profitabilnosti kompenzirati kroz veće cijene, što će konzekventno imati negativan pritisak na marže za trgovce i ugostitelje", kaže Grubišić.
"Šest je dionika koji su naslonjeni na svaki biznis. Svaka promjena u biznisu afektira na neki način svakog od njih. No jedini dionik s arbitrarnom moći je država. I to je, bez obzira na njene najbolje želje, nekad vrlo izazovno. Da ne kažem opasno. Ne možete predvidjeti sve konzekvence, zato služi tržište", ističe.
"Država najviše pomaže da smanji svoj udio u kolaču"
Ističe da država nikoga ne bi trebala dovoditi u povlašteni ili podređeni položaj.
"Recimo, država govori da je dijelu gospodarstva pomogla niskom cijenom struje, plina... No pitanje je što je stvarna ekonomska istina? Ako se ne radi o poreznom rasterećenju, nego o redistribuciji, onda je to igra tzv. nulte sume u kojoj se nekome mora uzeti da bi se nekome dalo
Recimo da se ovdje dominantno išlo na teret HEP-a, ali on je državno poduzeće koje je u indirektnom vlasništvu hrvatskih građana – poreznih obveznika. HEP neće moći isplaćivati dividendu zbog gubitka pa će ostali priljevi (porezi) u proračunu to morati kompenzirati, morat će reducirati investicije, možebitno će ga biti potrebno dokapitalizirati u nekom trenutku državnim novcem itd. Dakle, nema državne potrošnje ili pomoći a da ne ide na nečiji trošak (građana – poreznih obveznika).
Istovremeno, radi se o disperziranom trošku (ekonomski teret snose brojni građani) i koncentriranoj koristi za one koji su u 'povlaštenoj' skupini. Najbolji način da država pomogne je da smanji svoj udio u kolaču koji se tiče raspodjele između svih dionika (a država je, uz dobavljače, kreditore, djelatnike i vlasnike, dionik kojem odlazi dio prihoda). Što je njen udio manji, više ostaje za druge dionike, uključujući i prvog dionika – potrošača.
Neka cijenu proizvoda i usluge odredi vlasnik, odnosno menadžment (i neka za to snosi posljedice), a ne država. Drugi dionici će svojim postupcima i aktivnostima dati do znanja jesu li zadovoljni ili nisu. Teško će bilo koji biznis opstati ako nema u dovoljnoj mjeri zadovoljne sve dionike.
Svaki trgovac i ugostitelj je negdje potrošač. Svaki potrošač kod trgovaca i ugostitelja je negdje djelatnik. Svaki potrošač koji je djelatnik je ujedno i indirektno kreditor jer ima depozit u banci koja kreditira te iste biznise.
"Svi smo mi istovremeno u višestrukim ulogama: kupci tuđih proizvoda"
Drugim riječima, podjela na trgovce i ugostitelje s jedne strane i potrošače s druge strane je fiktivna – svi smo mi istovremeno u višestrukim ulogama: kupci smo (potrošači) tuđih proizvoda, djelatnici u nekom poduzeću (ili čak i njegovi vlasnici), dok su ta ista poduzeća za koje radimo ili kojima smo vlasnici, pak, dobavljači drugim poduzećima ili krajnjem potrošaču, a svi zajedno smo porezni obveznici, koji su možda vjerovnici bankama ili indirektno kreditori drugih (putem svojih depozita u bankama).
Dakle, stvari su itekako povezane, a svaki od dionika ima legitimno pravo vući na svoju stranu. Poštena tržišna utakmica, u kojoj (i) kupci, djelatnici, dobavljači, kreditori i vlasnici imaju slobodu izbora s kim će i pod kojima uvjetima ulaziti u ekonomske transakcije te u kojoj država nikoga ne stavlja u podređen ili povlašten položaj i ujedno daje adekvatnu pravnu zaštitu, odredit će tko je i u kojoj mjeri u pravu pri svojim postupcima (npr. odlukom o dizanju cijena, traženjem veće plaće, većih kamata, većih poreza ili većeg profita – sve ovisno o tome o kojem se dioniku radi)", kaže.
"Moć se ne bi trebala koncentrirati na arbitraran način"
Kaže da su informacije disperzirane.
"Dobitnik Nobela za ekonomiju Friedrich Hayek je pisao o problemu znanja - rekao je da najpametniji ljudi na svijetu, bez obzira koliko bili dobronamjerni, nemaju iskustvo, informacije, znanje i podatke kako bi mogli odrediti cijenu svega na tržištu.
Nemoguće je imati takav kapacitet. Toliko je informacija i jako su disperzirane. Moć se ne bi trebala koncentrirati na arbitraran način jer znanje nije koncentrirano, ono je disperzirano na tržištu.
Doduše, mi u praksi vidimo da ograničena grupa ljudi ima arbitrarnu moć odrediti puno toga, a da, objektivno gledajući, ne znamo magnitudu, vremensko trajanje i način na koji će to utjecati na brojne ljude.
Stoga je potrebno biti vrlo oprezan pri političkom konstatiranju da nešto (npr. cijene) mora biti ovakvo ili onakvo, dok se pritom nameću rješenja (mjere) čijim posljedicama su ponajmanje izloženi oni koji ih imaju moć nametnuti.
Primjerice, prije 2-3 godine nitko iz visoke (ekonomske) politike u Hrvatskoj i EU nije spominjao inflaciju kao realnu prijetnju bez obzira na tiskanje novca koje je pod direktnom ingerencijom državnih tijela (središnjih banaka) ili reperkusije pandemijskih mjera, koje uz vremenski odmak osjećamo u punom obujmu", ističe.
"Ne bih rekao da je zaokruživanje cijena ključni faktor pri većim cijenama"
Kaže i da su ključni uzroci inflacije nastali zbog države.
"Ne mislim na hrvatsku državu, nego općenito na državne politike. Tri su drivera inflacije. Enormno tiskanje novca pod ingerencijom centralnih banaka. Onda potrgani trgovinski lanci radi arbitrarnog ograničavanja kretanja ljudi i posljedično roba i djelomično usluga u pandemiji, a treće je nesretni rat u Ukrajini koji nisu pokrenuli biznisi.
Puno stvari doprinosi kod formiranja cijene, ali kod uvođenja eura ne bih rekao da je ključno oko povećanja cijena je li netko zaokruživao na više. To spada u segment velike iritacije, ali koliko je stvarni doprinos porastu cijena? Vjerojatno nije dominantan, najveći uzročnici proizlaze iz aktivnosti nad kojima kontrolu imaju državne politike – tri ranije spominjana glavna drivera inflacije", objasnio je.
"Onima koji su neopravdano podignuli cijene to će doći na naplatu"
S druge strane, ako su neki biznisi podigli cijene više od onoga što je potaknuto stvarnom inflacijom i što bi se spadalo u tzv. opravdano povećanje, to će im prije ili kasnije doći na naplatu (prevelike cijene ostavljaju prostor konkurenciji za niže cijene, negativan PR, veći pritisak od dobavljača na dizanje ulaznih cijena jer vide da se roba prodaje uz veliki RUC, pritisak djelatnika na rast plaća iznad rasta produktivnosti jer vide da kompaniji dobre ide itd.).
To će se dogoditi bez aktivnog sudjelovanja države, naravno, uz pretpostavku da država doista dopušta slobodno funkcioniranje tržišta", kaže.
Dodao je da je u barem desetak država EU državna potrošnja iznad 50 posto BDP-a, a u nekolicini bliže 60 posto.
"Mi pričamo o tržišnom gospodarstvu i privatnoj inicijativi, ali brojevi ukazuju da je upliv države značajan i moj dojam je da se moji problemi ili vaši problemi, a nemamo iste probleme, nastoje rješavati državnim intervencionizmom, a uvjeren sam da je to u mnogim situacijama, iako potaknuto dobrim namjerama, neučinkovito – štoviše i kontraproduktivno.
Opasnost od crony kapitalizma
Budi maštu drugih koji bi htjeli da netko drugi s arbitrarnom moći intervenira. To rezultira kombinacijom dviju stvari. Na prvom mjestu, tu je puno populizma. Drugo je velika prijetnja Europi i SAD-u, a već je prisutno u dobrom dijelu Azije, a to je crony kapitalizam, koji označava duboku spregu politike i biznisa.
U njemu biznisi od straha od arbitrarne političke moći koja im može naštetiti 'priznaju' grešku, odnosno ne žele parirati politici, i tako u javnosti ostave dojam da su birokrati i političari bili u pravu – a nisu, samo što reperkusije nisu vidljive odmah, ali to će tada možda biti problem nekih drugih političara", objašnjava Grubišić.
"Naposljetku, krećem od premise da se ne radi uopće o lošim namjerama bilo koga iz politike, međutim to nije dovoljno da bi se nužno bilo u pravu", zaključuje Grubišić.
Nađi: Filipović se sramoti
Svoje mišljenje iznio nam je i predsjednik stranke Fokus Davor Nađi, inače ekonomist i bivši saborski zastupnik.
"Da mi je vidjeti kako bi onaj Filipović posložio kriterije za definiranje crnih lista. Nisam vidio da postoji neki zakon koji zabranjuje poduzećima definiranje više cijene, ali postoje zakoni koji zabranjuju prodaju proizvoda ispod nabavne cijene. Onaj Filipović koji želi da ga se zove profesorom ekonomije bi takve stvari trebao znati i prestati sramotiti fakultet koji sam i sam završio", rekao je Nađi.
"Ako onaj Filipović, pak, zna da netko krši zakon, neka se to riješi kako se i inače rješava kad netko krši zakon. No ovdje mi se čini da onaj Filipović prodaje demagogiju i ponaša se po onoj 'mali tić - veliki krič'. Nakon TĆ-a, evo nam i TIĆ", kaže.
Ima ideju za još jednu crnu listu.
"S druge strane, možda bi bolji put bio da se kreiraju crne liste političkih stranaka. Kriterije za to bi bilo lako odrediti. Recimo, moglo bi se krenuti od broja članova vlade osuđenih za korupciju", poručio je Nađi.
Trgovci: Prestanite nas sve prozivati
Recimo i da Sektor za trgovinu Hrvatske gospodarske komore (HGK) poziva na prestanak neutemeljenog prozivanja cijelog trgovačkog sektora zbog rasta cijena te ističe da su trgovci konverziju u euro početkom nove godine proveli u skladu sa zakonom.
"Sektor za trgovinu HGK poziva na prestanak neutemeljenog prozivanja cijelog trgovačkog sektora jer su trgovci konverziju u euro s početkom nove godine proveli u skladu sa Zakonom o uvođenju eura i Smjernicama za prilagodbu gospodarstva u procesu zamjene hrvatske kune eurom te se drže se propisanih odredbi i preporuka vezanih uz konverziju cijena", navodi se u priopćenju HGK.
Dodaju i da je umjesto prozivanja cijelog sektora, "važno utvrditi eventualne nepravilnosti na tržištu te ukazati i, sukladno propisima, sankcionirati one kod kojih su utvrđeni prekršaji".