Vojnu obvezu treba ukinuti – osim za ljude kao što su Plenković i Njonjo

Foto: Index/123rf

ZNATE LI čemu izvorno služi zastava predsjednika Republike, ona plava sa stiliziranim hrvatskim grbom? Kako bi vojska znala na kojem brdu je vrhovni zapovjednik i odakle daje naredbe. Danas je to simbol, ali do prije 150 godina predsjedničke i kraljevske zastave su upravo tome služile. U preko 5000 godina naše zapadne civilizacije "opća vojna obveza" postoji vrlo kratko razdoblje – u većem dijelu tog vremena u rat su išli plemići, političari i profesionalci.

>> Da! Sad je sasvim jasno, HDZ uvodi obvezni vojni rok i želi da radosno primite tu vijest

Tako bi trebalo biti i danas. Sve ove priče o vraćanju vojnog roka ili ne (inače totalno promašena priča u ovom stoljeću) polaze od opće vojne obveze. Definirane čl. 47. Ustava: "Vojna obveza i obrana Republike Hrvatske dužnost je svih za to sposobnih građana." Zašto bi to bilo tako? Ako plaćate uredno porez, onda je država dužna osigurati vam fizičku i drugu zaštitu. Zašto ne biste sami bili u mogućnosti ocijeniti da li je dovoljno to što plaćate poreza ili ćete se i sami uključiti u obranu? Tu ustavnu odredbi treba – ukinuti. Svaki građanin treba imati pravo samostalno odlučivati o svom vojnom angažiranju.

U Domovinskom ratu, posebno u onom početkom i najtežem dijelu najveći dio posla su odradili oni koji su se javili sami – dragovoljci. Ljudi su osjetili potrebu boriti se za svoju zemlju, za svoju kuću, za svoje ognjište i obitelj – i svaka im čast! No, zbog čega to mora biti obveza? Svaki građanin treba imati pravo odlučiti hoće li se uključiti u neki oružani sukob ili ne – i imati puno pravo reći da ga to ne zanima i otići čak u drugu državu sa svojom obitelji. Što će vam uostalom borci koji se ne žele boriti? Od takvih na bojišnici samo problemi.

Građanin treba imati pravo odlučiti hoće li u rat

Kada je bila frka 1991., ne da je bilo dovoljno ljudi, nego su se ljudi morali i odbijati jer nismo imali dovoljno oružja. Ako je država u stvarnoj opasnosti, javit će se dovoljno ljudi za njenu obranu. A kako stvarna opasnost nije nešto što dolazi u dan, javit će se i dovoljno njih za obuku. Građanin bi trebao imati pravo odabrati hoće li u vojsku ili ne – pa ako zaključi da su ciljevi pravedni, da ga vode kvalitetni generali, da su političari poslali svoju djecu u prve redove, onda će se priključiti.

A ako nigdje vidjeti kvalitetnog vodstva, ako sinovi zastupnika i sličnih imaju blage anemije i ravne tabane, ako je cilj borbe nejasan – svaki građanin uredno treba imati pravo reći: "Ovo me ne zanima!" Uostalom, uredno plaća porez za profesionalnu vojsku.

Kakva je to blesava izobrazba od mjesec ili tri?

Realno gledano, voska nam treba. Treba na ovaj ili onaj način svakoj državi. I papa je uredno ima, a nije baš da mu prijeti neposredna opasnost. U današnje doba, to znači mala, profesionalna i vrhunski opremljena vojna sila. Sve drugo je katastrofa na bojišnici. U zadnjih nekoliko godina samo dronovi su toliko napredovali da bi priučeni amateri bili ne više topovsko, nego dronovsko meso. Pošaljete takvu letjelicu noću, gotovo je nevidljiva i nečujna, a uz čak i staromodnu infracrvenu kameru uredno vidi pješadiju. Par dronova može uništiti bataljun pješadije. A dronovi se jednostavno i lako izrađuju.

Biti vojnik koji će preživjeti i obaviti funkciju znači danas, kao i u svemu drugome, biti profesionalac. Znači tome se posvetiti kao pozivu ili imati nekoliko godina vojnog roka. kada poput Izraelaca postajete profesionalci. Sve drugo je – besmisleno.

Sve ove nove ideje o nekakvoj "temeljnoj izobrazbi" od mjesec ili tri su ne blesave, nego opasne. Takav vojnik ne zna, a ima taman dovoljno znanja da misli da zna. Najopasnija kategorija. Sve priče da je to nekakva "sigurnosna obuka" su besmislene – jer ako ćemo (što ne bi bilo loše, naprotiv) školovati mlade za civilnu zaštitu i vatrogastvo, za to ne treba vojni rok. Što se neke ročne vojske tiče, više se isplati financirati mlade da idu u skaute, netko tko se snalazi po šumi će lako naučiti baratati oružjem ako zatreba.

Ako je vojni rok za nekakvo "dizanje domovinskog morala" i "ljubavi prema domovini", sjetimo se kako su svi mlađi od 46 uredno služili JNA po godinu dana, a nešto ne vidimo da im je bratstvo i jedinstvo ostalo u glavi. Odnos prema domovini je nešto što stječete doma. U krajnjoj liniji – danas je ratovanje posao dobro obučenih i dobro školovanih štrebera s upravljačkim palicama dronova ili haubica. Ljubitelji dizanja rodoljubnog zanosa u smislu poredanih bataljuna muškaraca u odorama malo su povijesno zakasnili.

Dizanje obrambene snage države je danas prvenstveno stvar novca za obranu i visoke tehnološke razine države. Pa ako želite vojno snažnu Hrvatsku – smanjite poreze, omogućite još više razvoja visoke tehnologije i uključimo se u projekte izrada modernih oružja.

A neka i pričuvnika, svatko tko želi proći vojni rok dobrovoljno treba mu omogućiti, ali to ne treba biti ničija obveza.

Prvo političari i njihove obitelji

Vojna obveza bi naravno trebala ostati političarima, svim od predsjednice i premijera do gradonačelnika, načelnika i gradskih i drugih vijećnika. Svatko tko je izabran od naroda bi trebao imati vojnu obvezu. Pa onda kada general Plenki sjedne u prvi tenk i mahne "Za mnom!", a admiral Njonjo s komandnog mosta Kralja Petra Krešimira IV vikne: "Damn the torpedoes, full speed ahead!", te naredi strojarnici da krene pravo na dušmanina, onda evo i nas ostalih, odmah iza njih.

Rat je, kaže Carl Von Clausewitz samo nastavak politike drugim sredstvima, pa je pri tome logično da u njemu prvo sudjeluju političari sa svojim obiteljima, a mi ostali tek iza njih. Vojna obveza je u takvom modelu potpuno, ali baš potpuno nepotrebna.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala